Šetnja Kosančićevim vencem budi lepa osećanja svima onima koji su ljubitelji mirnih kutaka jednog divljeg grada. Ovaj deo Beograda je jedan od retkih u kojem je originalna arhitektura očuvana. Kaldrma daje posebnu čar, budi maštu koja nas vodi kroz sve periode od izgradnje ove ulice. Ovim ulicama su šetali Rimljani i Kelti, kasnije Turci, a potom je postao utočište umetnicima.

Kosančićev venac je poznat po tome da je najstariji komšiluk Beograda. Ime je dobio po Ivanu Kosančiću, koji je kao i njegova ulica, bio poznat po svojoj lepoti. Legenda kaže da je ovaj vitez bio najbolji mačevalac svog vremena, i da se borio sa dva mača u rukama. Bio je obrazovan, pričao je nekoliko jezika, a kako se odlično snalazio sa arapskim i turskim, poslat je da u prvim redovima predvodi napad na turskog sultana u bici na Kosovu Polju, gde je i poginuo. U ulici Kosančićev venac broj 13, bista Ivana Kosančića nadgleda i čuva ovaj deo grada.

Istorija ovog komšiluka počinje za vreme Otomanskog carstva u Beogradu. Neke od zgrada koje se tamo nalaze datiraju još u 1822. godinu. Svaki pokušaj da se odmisli kada je zapravo prva noga kročila ovde je nemoguć. Ovo samo potvrđuje titulu arheološkog nalazišta koje je Kosančićev venac dobio 1964. godine, jer se nalazi u granicama drevnog Singidunuma.

Foto: Digitalna NBS / "Istorija Narodne biblioteke u Beogradu", dr Miraš Kićović - Zgrada Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu

Kosančićev venac br. 12

Kosančićev venac broj 12 jedna je od zgrada koja na svojim temeljima nosi veliki deo te istorije. Šezdesetih godina XIX veka u ovoj zgradi, koja je tada bila kuća slikara Milije Markovića Raspopa, Stevan Todorović je držao časove crtanja, slikanja, glume, muzike, književnosti, ali i telesnog vežbanja i mačevanja. Ovo je bio prvi pokušaj osnivanja umetničke škole u Beogradu. Kada su mladi umetnici napustili ovu velelepnu građevinu, služila je kao francuska ambasada, a potom je 1895. Kiril Kutlik na istom mestu otvorio Srpsku crtačku i slikarsku školu, koja danas važi za prvu slikarsku školu iz koje su posle izrasli današnji Fakultet likovnih umetnosti i Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu. U ovoj školi su mogli da uče svi, bez obzira na društveni status, nacionalnost ili veru, a ženski kurs su imali pre minhenske akademije. Jedan od najznačajnijih Kutlikovih učenika bila je upravo Nadežda Petrović, naša najpoznatija slikarka čiji stil je bio impresionizam i fovizam. Ubrzo nakon smrti Kirila Kutlikova, škola je prebačena na drugu lokaciju. Ovu zgradu kupuje Milan Vapa i otvara fabriku hartije, da bi 1925. godine ustupio svoje prostorije Narodnoj bibioteci Srbije. Nažalost, istorija ovog prelepog dvorca završila se bombardovanjem 6. aprila 1941. kada je sravljenja sa zemljom. Svo blago koje se ovde čuvalo izgorelo je u plamenu koji je sa sobom odneo tu istorijsku građevinu. Sedamdesetih godina sprovedeno je arheološko kopanje na mestu stare biblioteke, tom prilikom iskopano je na desetine hiljada ugljenisanih knjiga. Ovi ostaci su poslati u Narodnu biblioteku, a nama su ostale samo ruševine da nas podsećaju na taj nemili događaj.

 Foto: Milena Arsenić 

Kuće sa najlepšim pogledom

Jedan od svedoka ovih dešavanja bio je slavni matematičar Mihailo Petrović Alas, rođen u kući na Kosančićevom vencu broj 22, u kojoj je živeo do poslednjeg dana. Kuću, kakvu je danas znamo, je projektovao Petar Bajalović 1910. godine. Bio je izuzetan arhitekta, u čijem portfoliju se nalazi među ostalima i zgrada Pravnog fakulteta, dok je dom Mike Alasa jedan od njegovih prvih projekata. Naravno, Alas je imao nekoliko želja koje će njegov dom učiniti jedinstvenim. U kući postoji vinski podrum, u hodniku su stajale figure Napoleona i Paskala, u radnoj sobi je imao terasu sa pogledom na reku, a kako je bio veliki ljubitelj pecanja, u drvorezu ulaznih vrata nalaze se šarani. Ispred rezidencije postavljena je njegova bista da gleda najlepše zalaske sunca.

Foto: Milena Arsenić - Plato ispred kuće Mike Alasa

Tih godina kada je izgrađena kuća Mike Alasa, izgrađena je i zgrada danas poznata kao kuća slikara. Kuća slikara, Kosančićev venac broj 19, između ratova je bila deo državne štamparije, da bi posle rata ateljee i sobe dobijali umetnici, članovi ULUS-a. U prostorijama ove kuće mnogi umetnici su stvarali, živeli i uživali. Olja Ivanjicki je jedna od njih, čiji atelje je bio najpoznatiji ovde. Ona je organizovala druženja, na koje su bili pozvani mnogi zanimljivi ljudi i koja su nekada trajala danima. Obožavala je svoj dom, koji je ispunila stvarima koje je stvarala, donosila sa putovanja, i koje su ostajale za ljudima koji su tuda prolazili. U ovoj kući se nalazi i najstarija galerija, koja nosi ime Prodajna galerija. Ona je i dalje na istom mestu, i dalje radi i u njoj se mogu videti i kupiti radovi domaćih autora.

 Foto: Milena Arsenić - Pogled sa platoa ispred kuće Mike Alasa

Važnost i vrednost Kosančićevog venca se ne mogu poreći. Ovo je istorijsko i kultno mesto, miran kutak Beograda. O njemu su napisane knjige. O njemu postoje razne priče, legende, i tajne. Ako niste imali prilike da posetite ovaj deo grada, obavezno nađite vremena. Možda će to u vama probuditi želju da saznate još više o istoriji Beograda, kako je nekada izgledao i kako se tada živelo. Ponekad je dobro da se setimo kako je svet izgledao pre samo 100 godina kada je svakodnevica bila daleko jednostavnija.