Kada je 1872. godine započeto imenovanje novostvorenih beogradskih ulica, odlučeno je da tri vezane celine, odnosno venca, ponesu imena trojice pobratima koji su udarili na samog sultana Murata i na taj način promenili tok Kosovskog boja. Bili su to Miloš Obilić, Milenko Toplica i najspretniji mačevalac srpske vojske – Ivan Kosančić.

Zmaj sa Radana

Kosovski boj i potonji Kosovski mit, spadaju u najznačajnije izdanke narodnog predanja. Kroz priče i pesme o junaštvu kneza Lazara i kosovskih vitezova prenošene su slobodarske ideje kroz vekove pod turskom vlašću. Često su ove pesme dograđivane i ulepšavane, spajane sa mistikom i prastarim verovanjima, tako da su obični ljudi, borci, postajali pravi div-junaci kojima ni mač, ni strele ni magija neprijatelja ne mogaše ništa.

Jedan od njih je bio Ivan Kosančić, srednjovekovni vitez čija se sudbina krije negde na pola puta između istorije i narodnog verovanja. Ono što je poznato je da je rođen sredinom 14. veka kao sin (i verovatno naslednik) Ognjena Kosančića, srpskog viteza koji je bio u pratnji cara Dušana. Neobično prezime Kosančići su dobili po rečici Kosanici, ispod planine Radan nadomak Kuršumlije, odakle su bili poreklom. Tu se i danas nalazi ostaci zamka za koji se veruje da je baš bio sedište Kosančića, a koji je poznat kao Ivan Kula.

Smatra se da je zbog svog visokog roda Ivan stekao najviše tada dostupno obrazovanje, ponajviše u manastirima. Kroz predanje je ostalo zabeleženo da je govorio više jezika, a posebno je dobro poznavao Osmanlije i njihove običaje.

Ipak, ono po čemu je bio najpoznatiji bila je njegova nesvakidašnja spretnost u rukovanju mačem, zbog čega je stekao epitet najveštijeg mačevaoca srpske vojske. I ne samo to, pričalo se da je podjednako vešto rukovao mačem u levoj i desnoj ruci, što mu je omogućavalo da istovremeno napada sa oba.

I tu je momenat u kome na scenu stupa mit, i to mit o srpskom Redu zmaja, najelitnijem viteškom redu koji je formirao Miloš Obilić. Ovaj red, osnovan po ugledu na Red Zmaja „Sveti Đorđe“, postojao je u Srbiji već u vreme prvih nasrtaja Osmalija na hrišćansku Evropu a činili su ga vitezovi kneza Lazara. Odatle i drugi naziv pod kojim se nalaze tragovi o Ivanu Kosančiću – Zmaj od Radana.

Ova veza ide čak i dalje, jer je po svojim odlikama u predanju Ivan Kosančić i likom i delom upleten sa likom svetog Đorđa – njegova visina, lepota od koje zastaje dah, hrabrost i spretno rukovanje mačem i kopljem.

Grafika: Wikipedia,  Narodni muzej / Pavle Čortanović and Adam Stefanović - Ispred Muratovog šatora

Kosovski boj

Ponajviše podataka o Ivanu Kosančiću saznajemo iz pesama Kosovskog ciklusa, koje je prikupio i objavio Vuk Karadžić. U pesmi "Miloš, Ivan i Milan susreću Kosovku devojku", srećemo opis njegovog (izmaštanog) izgleda: "Za njim ide Kosančić Ivane, Krasan junak na ovome svetu, Sablja mu se po kaldrmi vuče, Svilen kaplak, okovano perje, Na junaku kolasta azdija, Oko vrata svilena marama, Na ruci mu burma pozlaćena."

O njegovom statusu govori i prisustvo na večeri u dvoru kneza Lazara na kojoj je dogovoren zajednički napad na tursku nastupajuću vojsku. Pred sam boj kreće sa vojskom iz Ivanove kule na Radanu na Kosovo polje. U njegovom društvu je i, prema predanju, njegov pobratim Milan Toplica, koji je važio za najspretnijeg strelca od svih vitezova.

Dok se vojska okuplja, zbog znanja arapskog, turskog i osmanlijskih običaja poveren mu je zadatak da zajedno sa Milošem Obilićem stupi u kontakt sa sultanom Muratom i vodi pregovore, što koristi da se bavi osmatranjem turske vojske i informacije o neprijateljskoj sili prenosi Lazaru.

Predanje potom kaže da je veče pred bitku u šatoru kneza Lazara došlo do sukoba u kome je knez, a na osnovu spletki Vuka Brankovića, optužio Obilića da sa Turcima sprema izdaju. Razdražen i osramoćen, Miloš Obilić se zaklinje Lazaru da će dokazati ko je vera a ko nevera tako što će za njega ubiti Murata narednog dana.

Malo ko je verovao da će ovaj naum i ostvariti. Pred zoru, zaklinje svoje pobratime Ivana Kosančića i Milana Toplicu da sa njim krenu u samoubilačku misiju u sultanov šator. Ovde se  javlja i spomen Kosovke devojke, kojoj Kosančić ostavlja na čuvanje zlatni prsten koji je uvek nosio oko vrata.

Neustrašiva trojka prolazi kroz neprijateljske redove, uveravajući vojnike da su došli da stanu na stranu Osmanlija. Njihov visoki status i glas koji ih je pratio ne bude sumnju, dolaze čak do samog Murata. U tom trenutku, pod izgovorom da sultanu mora nešto poverljivo da saopšti, Miloš prilazi Muratu, zaranja mu bodež u stomak, ostvarajući tako zavet dat Lazaru.

Odgovor sultanove pratnje bio je munjevit uprkos nastaloj panici. Boreći se protiv desetine vojnika, pobratimi u prvi mah daju značajan otpor. Ipak, otpor bio uzaludan. Miloša zarobljavanju, a pod udarcima mača padaju Toplica i Kosančić. Bio je to kraj junačkog života i početak herojskog mita o Ivanu Kosančiću.

Foto: Depositphotos / zrad@beotel.rs

Bista Ivana Kosančića na Kosančićevom vencu

Legenda o najboljem mačevaocu srpske vojske prebrodila je okeane vremena i doživela rađanje slobodne srpske države. U njegovu čast imenovana je ulica na Savskoj padini odakle se i danas pruža najlepši pogled na Savu i Srem.

I ne samo to, ova ulica bila je pravo sedište kulturnog i naučnog života Beograda, pravi svedok preobražaja turske kasabe u evropski grad.

A onda je krajem 19. veka, u jednoj niši na kući trgovca Trajkovića osvanula bista Ivana Kosančića, delo vajara Petra Ubkovića. Prkoseći vremenu, opstala je na istom mestu sve do sredine 2009. godine kada je grupa vandala oborila bistu koja je prkosila svim ratovima i neprilikama koje su zadesile Beograd u prethodnom veku. Ipak, tu nije kraj priče. I pored manjih oštećenja, bista je preživela pad, a posle detaljne rekonstrukcije fasade kuće i same skulpture, vraćena je na svoje mesto 2018. godine.

Ispostavilo se da je ovaj div-junak jači od svih vandala – onovekovnih ili ovovekovnih.