Ratovala je na strani Srbije, bila lekar u carigradskom haremu i držala privatnu ordinaciju u Beogradu. Životni put koji je ovu neobičnu litvansku Nemicu Mariju Fjodorovnu Zibold doveo u Beograd, zaista je fascinantan. Uostalom kao i ona sama.

Društvo srpskih studenata

Doktorka Marija Fjodorovna Zibold rođena je 1849. godine u Rigi, u nemačkoj protestanstskoj porodici. Bezbrižne gimnazijske dane provela je u Petrogradu. Veoma bistra i naklonjena znanju i učenju seli se u Švajcarsku kako bi u Cirihu upisala medicinski fakultet. U to vreme na Univerzitetu u Cirihu školovao se, za ono vreme, veliki broj srpskih studenata što je odigralo veliku ulogu u daljem toku njenog života.

Naime, nije prošlo mnogo pre nego što će Marija početi da se druži sa njima. Najviše vremena provorila je sa Nikolom Pašićem i Dragom Ljočić budućom prvom srpskom lekarkom. Zahvaljujući ovoj družbi, doktorka Zibold toliko je zavolela Srbiju da je sa svojim prijateljima zauvek ostala da živi u njoj uprkos nedaćama kroz koje će proći.

Lekar dobrovoljac

Kada je 1876. godine počeo Prvi srpsko-turski rat, Srbija je bila u potpunom šoku. Nespremna za oružane sukobe, imala je siromašni vojni sanitet koji je činilo 19 lekara, mali broj lekarskih pomoćnika i jedan apotekar sa samo četiri asistenta.

Srećom, nekoliko stranih zemalja poslalo je svoje medicinske misije kako bi pomogle Srbiji da odgovori na ovaj veliki izazov. Pristigli su ruski, engleski i rumunski medicinski radnici koji su odmah bili prebačeni u vojne bolnice i na druge sanitetske punktove.

U okviru ruske delegacije u Beograd je stigla i doktorka Marija. Odmah po dolasku bila je raspoređena u bolnicu koju su otvorile, organizovale i vodile članice Beogradskog ženskog društva. Doktor Štajner, specijalnista hirurgije iz Beča, bio je šef ove bolnice i jedini muškarac koji je tu radio. Godine 1877. zamenjuje ga koleginica Marija Zibold koja na ovoj funkciji ostaje sve do zatvaranja ove medicinske ustanove.

Nakon završetka srpsko-turskog rata Rusija ulazi u sukob sa Osmanlijama te doktorka Marija biva povučena iz Beograda i upućena u Turn Severin u Rumuniji. Tu je vodila vojnu bolnicu u kojoj se lečilo preko 300 ranjenika. Na taj način bila je i pionir u pomeranju muško-ženskih odnosa i dotadašnjeg društvenog uređenja, a sve u korist “nežnijeg” pola.

Doktorka Marija Fjodorovna Zibold bila je učesnik svih ratova koje je Srbija vodila za svoje oslobođenje. Sve je počelo njenim dolaskom u okviru ruske medicinske misije koja je trebala da pomogne u srpsko-turskom ratu, a zatim se priključila i balkanskim ratovima.

Kada je izbio Prvi svetski rat doktorka Zibold znala je da nema vremena za gubljenje. Katastrofa je bila na pomolu i ona je morala da pomogne narodu koji je mnogo volela. Prijavila se kao dobrovoljac i bila raspoređena kao lekar u bolnici vardarske divizije. Već 1915. godine unapređena je u čin majora. Iste godine dobija novi vojni raspored i upućuje se u Skoplje kako bi preuzela ulogu upravnika vojne bolnice. Nakon okupacije ovog grada bolnica se sa ljudstvom prebacuje u Prištinu.

Međutim, ni tu dugo nisu imali mira. U jednom trenutku Bugari su zarobili bolnicu i celokupno osoblje proterali u Sofiju. Čak tri godine doktorka Zibold ostaje u ovom gradu da radi kao lekar. 

Foto: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković", screenshot / "Policijski glasnik", 1905. 

Lekarka u redovima Pašićevih radikala

Po završetku vojevanja u službi života, doktorka Marija vratila se u Srbiju 1878. godine, primila srpsko državljanstvo i obnovila prijateljstvo iz studentskih dana sa Nikolom Pašićem. Pričalo se i po beogradskim kafanama i na okupljanjima uglednih građana da je, uz svog prijatelja Pašića, odigrala značajnu ulogu u osnivanju Narodne radikalne stranke.

Naime, nakon Timočke bune koju su protiv vlade kralja Milana 1883. godine podigli predstavnici Narodne radikalne stranke, uveden je preki sud. Čak 97 pobunjenika osuđeno je na smrt, a 576 na dugogodišnje robije.

Marija Fjodorovna Zibold započinje put po Srbiji kako bi prikupila potpise za pomilovanje ustanika. U svojoj nameri je uspela tako što je lično kralju Milanu predala peticiju. On je amnestirao predstavnike stranke, ali je doktorku Zibold proterao iz Srbije. Marija se 1883. godine upućuje put Pešte, a naredne godine odlazi u Sofiju gde učestvuje u tajnim sastancima srpskih radikalskih emigranata.

Ubrzo doktorka Zibold napušta Sofiju i odlazi da radi kao lekar u haremu sultana Abdul Hamida u tadašnjem Carigradu. Kratko vreme držala je privatnu praksu u Kairu.

Međutim, čim se situacija u Srbiji promenila u korist nje i njenih partijskih prijatelja, doktorka Marija se 1903. godine vraća u Beograd.

 Foto: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković", screenshot / "Pravda", 1939. 

Borba za jednakost žena 

U svom daljem radu, doktorka Marija Zibold imala je nemerljiv uticaj u emancipaciji i poboljšanju uloge i statusa žene u Srbiji. Zajedno sa koleginicom, doktorkom Raisom Svjatlovskom, izborila se za priznavanje lekarske diplome u Srbiji i zapošljavanje žena kao doktora medicine što do 1877. godine nije bilo moguće.

Lekarka Svjatlovska i pored toga podnela je zahtev za nostrifikaciju. Čak ni naša Draga Ljočić nije bila pošteđena ovog vida diskriminacije. Doktorka Zibold je, nakon što je komisija koju je formirao ministar unutrašnjih poslova odbila molbu Svjatlovske, takođe podnela zahtev za priznavanje diplome i zvanja. Ove dve koleginice zajedničkim snagama prokrčile su put za sve potonje lekarke, pa i za Dragu Ljočić. Komisija je 19. novembra 1877. godine usmeno ispitala doktorke Zibold i Svjatlovsku, iako su obe iza sebe imale radni staž u bolnicama. Srećom, već 21. novembra ministru je stigao dopis da je lekarski odbor utvrdio da ove dve doktorke “…imaju znanje i sposobnosti i da im se može dozvoliti lekarska praksa u Srbiji”. Godine 1880 doktorke Marija Zibold i Draga Ljočić primljene su među redovne članove Srpskog lekarskog društva.

Sve do kraja svoje lekarske karijere dr Zibold radila je pri Ministarstvu za narodno zdravlje.

Doktorka Marija Fjodorovna Zibold preminula je 5. aprila 1939. godine u Beogradu. Sahranjena je uz sve vojne počasti sa činom majora u rezervi. Bila je nosilac brojnih medalja – Takovski krst 5. klase, orden Belog orla, orden Svetog Save, orden Crvenog krsta i mnogih drugih.

Danas jedna ulica u beogradskom naselju Rakovica nosi ime Ulica Marije Zibold.

*Naslovna fotografija: Digitalni arhiv Narodne biblioteke Srbije