Ratni oblaci nisu zaobilazili ove prostore. U praskozorje Balkanskog rata marta 1912. ponovo obučava dobrovoljce u graničnom štabu. Stizali su iz svih krajeva, ali je Voja Tankosić od 2 hiljade prijavljenih, odabrao njih 245. Zbog slabašne konstitucije, odbio je tada i Gavrila Principa. Tankosić je sa svojim dobrovoljcima dobio i specijalni zadatak da Arnaute pridobije na srpsku stranu u ratu sa Turskom. On je krenuo sa naoružavanjem njihovih prvaka, a podršku je dobio i od arnautskog prvaka Ise Boljetinca na taj način što mu je zarobio dva sina i držao ih u Kuršumliji do kraja rata.

Sam započeo Prvi balkanski rat

Istorija je zabeležila da je njegov Lapski četnički odred započeo Prvi balkanski rat na karauli Merdare, prvo prepucavanjem sa neprijateljem, što je preraslo u ljutit trodnevni boj. Bila je to prva bitka rata, koju je Tankosić izgleda poveo i vodio bez odobrenja. Kada mu se priključila redovna vojska, pobeda nije dolazila u pitanje. Njegove vojnici su prvi ušli u slobodnu Prištinu. Za sve učinjeno dobio je čin majora i Karađorđevu zvezdu.

Carstvo protiv Voje

Major Tankosić, očito je bio predmet opservacije specijalnih službi Austrougarske carevine. Njegove aktivnosti i borba za srpski narod nisu ostali neprimećeni. Ultimatum Austrougara, nakon atentata na Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine, koji je Srbiji uručen 23. jula iste godine, sadržao je i zahtev da se "bez ikakvog odlaganja uhapsi major Voja Tankosić".  

Srbija odgovara na ultimatum 25. jula preko njihovog ambasadora Gizla, a u njemu je navedeno, pored ostalog, da je major Tankosić uhapšen još 23. jula i u isto vreme traže se rezultati istrage iz Sarajeva, kako je navedeno, radi daljeg postupka. Gizl nije bio zadovoljan odgovorom i odmah napušta Beograd. Tri dana kasnije, a mesec dana nakon atentata u Sarajevu, Beč 28. jula objavljuje rat Srbiji.

Situacija sa majorom Vojom, koja nije bila ni malo naivna, jer se po hapšenju oko Torlaka, gde je pritvoren, okupio veliki broj Četnika naoružanih do zuba i spremih na sve, razrešena je tako što je Tankosić pušten jer Austrougari nisu dostavili dokaz da je on organizovao Sarajevski atentat. A on je u tim predratnim godinama bio i te kako aktivan. Bio je potpuna logistika mladobosancima koji su pripremali i izveli atentatant na predstolonaslednika. Nabavio je oružje Gavrilu Principu, Nedeljku Čabrinoviću i Trifku Grabežu, obučio ih u rukovanju te ih sigurnim putem prebacio u Bosnu. Tankosić je Principu nabavio "brauning" FN model 1910 koji je sa obala Miljacke tog 28. juna zatresao svet, srušio tri imperije. U Velikom ratu poginulo je 16 miliona ljudi.

Foto: Wikipedia / Pogledi.rs

Veliki rat

Početkom Prvog svetskog rata Tankosić je ponovo sa dobrovoljcima. Komanduje Dobrovoljačkim odredom u Beogradu. Na njegovo insistiranje u odredu je i Milunka Savić. Odmah se uključuje u odbranu Beograda. Tako jedne noći njegovi dobrovoljci prelaze Savu, zarobljavaju austrougarske stražare, a na stražaru kače srpski barjak. Sledećeg dana Tankosić, obučen u austrijsku uniformu, sedi u zemunskoj kafani, pije piće i posmatra reakciju vojnika.

U to vreme Vrhovna komanda formira četiri četnička odreda, a selekciju komadanata obavlja Apis. Vojislav Tankosić je jedan od komadanata dobrovoljaca koji su vojevali u najkrvavijim bitkama. Od Zvornika gde su odbili neprijatelja na Drini pa preko reke krenuli u osvajanje. Kao i mnogo puta do tada, a i kasnije, Tankosićevi potezi iznenađivali su nadređene oficire i Vrhovnu komandu, pa i ovaj napada preko Drine. Zatim u istočnoj Bosni, potom kod Loznice, Krupnju. Za vreme žestoke bitke na Mačkovom kamenu Tankosićevi vojnici dobijaju naredbu da drže položaj po svaku cenu i "nožem jer municije nema".

Odred je gotovo desetkovan, a borci na izmaku snaga. U jednom trenutku Tankosić je povukao svoje komite "jer niko od njih nije imao snage da hoda", a komandantu je poručio da je toliko umoran od borbe, da nema snage ni da ustane. Njegovi borci zvanično su bili stari od 19, i ako pominju da je bilo i mlađih, ali se oni nisu registrovali u regrutnim knjigama, do onih najstarijih sa 32 godine.

Pod budnim okom neprijatelja

Vojvoda Tankosić je pod "lupom" Austrijanca od prvih dana Velikog rata. Tako su se u Banji Koviljači raspitivali kod meštana "gde se nalazi general Tankosić", a ta radoznalost pomno je pratila njihova štampa. U nedostatku istinitih vesti, njihovo pisanje bilo je najčešće plod izmišljotina i laži, poluinformacija, pa tako ne čudi da su bečke novine 30. jula 1914. donele vest kako je "na putu za Odesu, u jednom solunskom hotelu odseo srpski major Bujaković", ali su "provereni izvori" utvrdili da se radi o Voji Tankosiću. U želji da što pre okončaju mit o hrabrom majoru Tankosiću, novine su se otkrivale u objavljivanju vesti o njegovoj smrti. "Major Tankosić je poginuo i sahranjen je od strane vojnika 28. osječkog landverskog puka", pisao je Bečki Narodni list. Mađarska štampa u martu 1915, prateći Kolubarsku bitku, piše kako je "Tankosić 21. septembra 1914. pao kao žrtva austrougarske artiljerije".

Foto: Wikipedia - Tankosić kao major

Nije živ, živ je

Njegova ratna slava pratila ga je na svim bojištima. Austrijanci su ga sahranjivali svakodnevno, Srbi ga uzdizali na pijedestal heroja. Krajem 1915. godine, kao komandant bataljona, sa svojim četničkim odredom, drži odstupnicu srpskoj vojsci. U borbi u Igrištu kod Velikog Popovića 31. oktobra smrtno je ranjen gelerima granate. Hitno je prebačen u Trstenik, kažu, jer je Crna ruka u tom gradu imala jako uporište. Nakon tri dana, major Tankosić umire od zadobijenih rana. Saborci su ga sahranili, kažu dva puta. Jednom zvanično, da bi ga noću sahranili u tajnosti. Imao je 35 godina.

Neprijatelj 8. novembra ulazi u Trstenik, i prvi korak im je bio da se uvere u priče koje su kolale po frontu i njihovoj štampi. "Već nekoliko dana kruže glasine da je preminuo zloglasni major Tankosić… On je u borbama oko Požarevca ranjen od gelera i prenesen u bolnicu u Trsteniku gde je, navodno, od zadobijenih rana preminuo. Njegovi rođaci kažu da su bili na sahrani … i da su identifikovali telo. Bez obzira na to, vojne vlasti planiraju otvaranje grobnice kako bi se uverile u istinitost ovih tvrdnji", pisali su austrjiski listovi. Potvrda novinskih naslova stiže već sredinom decembra kada u Trstenik stiže policijski detektiv iz Pešte. Vrši se ekshumacija i identifikacija, a sve to prati fotografisanje. List "Az Est" iz Budimpešte objavljuje fotografije i piše: "Majora Tankosića je sustigla kazna. U našoj Balkanskoj ofanzivi on je poginuo. Srbi su, međutim, pričali da je živ. Da bi stavila tačku na srpsku legendu, Vrhovna komanda je naredila ekshumaciju Tankosićevog tela radi potvrde identiteta". Ne propuštaju da spomenu i prestolonaslednika, utlimatum koji je Srbija odbila, kao i zaključak da je Tankosića sustigla zaslužena kazna.

Još jedna sahrana

Tek 1922. godine, majka Milja uz značajnu podršku Tankosićevih četnika, sahranila je sina u porodičnoj grobnici na Novom groblju. Na skromnoj kamenoj ploči napisano je:

"Vojislav Tankosić , Major i četnički Vojvoda, 16-IX 1880. poginuo 17-XI 1915  u Velikom evropskom ratu  braneći čast i slobodu srpstva."

I stihovi:

"Venac besmrtne slave

 srpska ti vila plete,

nad tvojim grobom, Vojo,

komitske plaču čete."

Danas jedna ulica na Vračaru nosi ime Vojvode Tankosića.