Danas gotovo zaboravljena, Marija Ilić Agapova zapisana je na stranicama istorije kao prva upravnica Biblioteke grada Beograda i Muzeja opštine Beograd, a u svoju biografiju uvrstila je i titulu bibliotekarke, prevodioca, pravnice i doktora pravnih nauka, profesorke, spisateljice i boraca za ženska prava.

Marija Ilić Agapova rođena je u selu Pađene u okolini Knina, 14. avgusta 1895. godine kao najmlađe, trinaesto, dete vinogradara Lazara Ilića i njegove supruge Marije Opačić. Posle osnovne škole, prateći put svojih sestara, školovanje nastavlja se na ruskom Institutu carice Marije za devojke na Cetinju, a zatim završava Realnu gimnaziju u Splitu i Pravni fakultet u Zagrebu. Na istom fakultetu 1923. godine postaje doktor nauka, noseći titulu koja je bila na nivou doktorata ostalih priznatih evropskih fakulteta. Ubrzo polaže advokatski ispit, i počinje da radi kao pripravnik u advokatskoj kancelariji. Ostala je zapamćena kao je jedna od prvih školovanih Srpkinja iz svog kraja.

Zbog svojih ubeđenja, ali i akademskih i profesionalnih uspeha, videla je sebe kao braniteljku žena koje su doživljavanje kao "nežniji pol" i vremenom postaje je jedna od najvećih pobornika ženskih prava, boreći se strasno, svim srcem. Sve što je imala da kaže, govorila je jasno i glasno u svojim člancima u časopisu organa Alijanse ženskog pokreta u Jugoslaviji, zbog čega je postala omiljena među pripadnicama ženskog pola.

Foto: Biblioteka grada Beograda - 1929. godine,Marija Ilić Agapova postala je prva bibliotekarka Opštinske biblioteke, danas Biblioteke grada Beograda

Izuzetna profesionalna karijera

Važila je za obrazovanu i načitanu ženu koja je mogla da piše o raznim temama, a njeno interesovanje je obuhvatalo istoriju, sociologiju, književnost, dodatno i vanškolsko obrazovanje. 

Njeno posebno zadovljstvo bilo je učenje jezika. Savladala je ruski, francuski, engleski, nemački, italijanski, latinski i češki. Ovo je lično zadovoljstvo povezala je sa profesionalnim, tako da je radila kao prevodilac i bila je članica Udruženja prevodilaca Srbije. Svoje znanje delila je kao lektorka za ruski i italijanski jezik, ali i kao predavač na večernjim kursevima jezika odraslima. 

Međutim, zasluge i dostignuća Marije Agapove u oblasti bibliotekarstva su ključne za moderan razvoj ove oblasti i osnivanje biblioteka širom Srbije. Kao bibliotekarka je u Beogradu radila od 1929. godine, a prva upravnica Biblioteke grada Beograda postaje 1932. godine. Od 1941. rukovodila je Muzejom grada Beograda. Znanje nije zadržavala za sebe, već se povezivala sa saradnicima koji su bili stručnjaci u različitim oblastima, ne bi li njihovo iskustvo i znanje iskoristila da unapredi rad ovih institucija. Cilj joj je bio i povezivanje bibliotekara na međunarodnom nivou. 

Grafika: Biblioteka grada Beograda - Naslovnica prvog izdanja 

Ljubav prema Beogradu

Pored jezika i prava, veoma je volela istoriju, a velika želja joj je bila da ovu ljubav kruniše diplomom Filozofskog fakulteta u Beogradu, koji nikad nije završila. Ipak, to je nije omelo da nastavi da neguje i širi svoju ljubav prema ovoj oblasti i napiše izuzetno delo – "Ilustrovana istorija Beograda", u kojoj je opisala i svoju opčinjenost ovim gradom, a danas je dostupna u fondu Digitalne biblioteke Biblioteke grada Beograd. Ova značajna knjiga izdata je 1933. godine kao prvo izdanje "Dečje biblioteke". Pored ove knjige, ljubav prema Beogradu prenosila je kao saradnik Beogradskih opštinskih novina u kojima je objavljivala članke o Beogradu, Beograđanima i problemima žena. 

Nagrada "Marija Ilić Agapova"

Njeni bibliotekari je nisu zaboravili. Biblioteka grada Beograda ustanovila je 2001. godine nagradu "Marija Ilić Agapova", namenjenu najboljem i najuspešnijem bibliotekaru glavnog grada, koji je svojim radom dao naročit doprinos bibliotekarstvu Beograda. Ova nagrada prestižna nagrada dodeljuje se svake godine na dan Biblioteke grada Beograda.

Foto: Biblioteka grada Beograda - Dečje odeljenje Biblioteke grada Beograda

Nek sramno umre onaj, koji ne voli knjigu

Marija je često citirala rečenicu koja je bila poznata još u srednjem veku: "Nek sramno umre onaj, koji ne voli knjigu". Pisala je o istoriji prvih biblioteka, štampanju knjiga i potrebi da bibliotekar izađe u susret svakom čitaocu, da ga bodri i nađe mu baš onu knjigu koju želi. U svojim člancima, uvek je stavljala akcenat na potrebu za razvojem i negovanjem čitalačkih navika, naročito kod dece, citirajući Šarla Ogistena Sent Beva: "Nemati osećaj za knjigu, znači nemati osećaj za vrlinu, slavu, ljupkost i dobrotu". Kako je bila uporna u svemu što je radila, nije posustala ni u odbrani ove svoje ideje i uspela je da ostane upamćena kao inicijatorka osnivanja dečjih biblioteka širom Srbije.

Znanje je najveće oruđe

U knjizi "Javne biblioteke", Marija između ostalog piše: "Svi svesno ili instinktivno osećaju da je znanje glavno oruđe kojim će moći da se pobede savremene nevolje i reše teško razrešivi problem". Tokom Drugog svetskog rata nije prestala da radi, te je zbog toga dobila otkaz u miru. Duh ove znamenite Srpkinje, međutim, nije klonuo. Naprotiv, nastavila je da se bavi prevođenjem i pisanjem. Umrla je u Beogradu 1984. godine.