Par Marić – Ajnštajn mnogo vremena provodio je zajedno čitajući knjige, vodeći duge i plodonosne razgovore o fizici. Bili su veoma zainteresovani za nove oblasti iz domena ove nauke. Mileva je redovno radila, uglavnom uveče i noću, rame uz rame sa Ajnštajnom, smerno, tiho i daleko od očiju javnosti.

Posvećena pomaganju Ajnštajnu 

U svojim pismima Albert joj je pisao kako je ona njemu intelektualno ravna.

„…Ti si biće koje je meni ravno“,  naveo je u jednom od ljubavnih pisama koje joj je poslao.

Mileva je nastavila da uči nadajući se da će uspeti da dobije odobrenje za doktorske studije i postane fizičar. Albert je tražio posao, ali, iako je većina njegovih kolega već dobila nameštenja, niko nije želeo da zaposli mladog Ajnštajna. To ih nije omelo da nastave da izučavaju nove pravce i otkrića u fizici. U tom periodu bilo je jasno da Ajnštajn veoma poštuje Milevin rad i u svojim pismima uvek ističe da su to njihovi radovi.

Nažalost, neki od istoričara smatraju da je Ajnštajn pisao ovakva pisma samo da bi se udvarao svojoj budućoj supruzi.

Tajna trudnoća

Milevina akademska karijera nastavila je da se kreće silaznom putanjom. Naime, godine 1901. mlada Srpkinja ostaje trudna sa Ajnštajnom. Iako on nije bio spreman na ženidbu Mileva je odlučila da zadrži dete. Pokušava ponovo da položi završni ispit i diplomira, ali ponovo pada na istom predmetu kao i prvi put – na teoriji funkcija. Nažalost, i njene ocene iz fizike bile su niže nego prvi put. Mileva prestaje da radi na svom diplomskom radu za koji se nadala da će prerasti u doktorat. Da li usled pritiska tajne trudnoće, iscrpljenosti, mizoginije, Mileva odustaje od borbe da diplomira.

Puna briga i problema Mileva je pokušavala da drži glavu iznad vode. Alberta nije interesovala njena trudnoća niti njihovo prvo dete. Njegova porodica jasno joj je stavljala do znanja da nije dobrodošla.

Mileva se vratila u Novi Sad i u januaru 1902. godine rađa njihovu ćerku kojoj daje ime Lizerl. Mlada majka pisala je Ajnštajnu da je porođaj bio jako težak. Nažalost, on nije bio zainteresovan za ćerku. Nikada nije došao da je vidi. Krio je svoje vanbračno dete od svoje porodice. Naravno, Milevu je ovo sve izuzetno bolelo. Boravila je kod roditelja sa vanbračnim detetom koje čovek kojeg je volela nije želeo da prizna i prihvati, usamljena, bez diplome i perspektive da će se baviti svojom voljenom fizikom. Lizerl je kao beba dobila šarlah i koji je ostavio posledice na njeno telo. Godine 1903. malena se poslednji put spominje u korespodenciji Marić – Ajnštajn. Ostalo je nepoznato da li je beba Lizerl umrla od posledica šarlaha ili je data na usvajanje. Ne postoji dokument koji će potvrditi ili opovrgnuti ove teorije. Svakako, njoj se nakon 1903. godine gubi svaki trag.

Saradnja sa Ajnštajnom

Dok je Mileva u Novom Sadu pokušavala da da smisao svom životu Ajnštajn joj je pisao o svojim prvim  akademskim podvizima. Za razliku od ranijih pisama u kojima je rad nazivao njihovim, Albert sada počinje sve radove da naziva svojim. Prihvata posao u Zavodu za patente u Bernu i seli se tamo. Mileva napušta Novi Sad i odlazi nazad u Švajcarsku kod Ajnštajna.

U svom stanu često su gostili kolege naučnike gde bi, uz večeru, diskutovali o matematici, fizici i filozofiji. Svoju intelektualnu družinu nazvali su Akademija Olimpija. Mileva je prisustvovala većini sastanaka, ali je bila tiha i nije u njima učestvovala. Vodila je beleške i pomno slušala diskusije.

U januaru 1903. godine Milevi se konačno ostvario jedan deo njenog sna – postala je gospođa Marić Ajnštajn. Venčanje je bilo tajno, bez porodica. Jedini prisutni bili su svedoci i članovi njihove intelektualne družine. Mileva nije imala kumu niti prijateljice. Ipak, bila je zadovoljna njihovim zajedničkim muškim prijateljima iz njihove klike. Venčanje su proslavili ručkom u restoranu nakon kojeg su se mladenci vratili u svoj stan u Bernu. Nisu išli na medeni mesec, ali im to nije nimalo smetalo. Pisali su prijateljima o svojoj ljubavi koja je bila daleko lepša i jača nego dok su bili u Cirihu.

Nažalost, Mileva je ubrzo postala nezadovoljna situacijom u kojoj se našla. Zapravo, ona nije volela poziciju pasivnog posmatrača dok su se vodili važni i interesantni razgovori među intelektualnom elitom. Možda je ovo bila posledica njene povučene prirode i sklonosti depresiji, a ne njenog akademskog „nedostatka“. Želela je da bude ravnopravni i poštovani član akademske zajednice i njihove družine.

Naučnica u klopci 

Već naredne godine, Mileva i Albert Ajnštajn dobijaju prvog sina, Hansa Alberta Ajnštajna. Za razliku od neželjene Lizerl, Hans je željena i voljena beba koja je dala braku, a i Milevi, novi smisao. Međutim, u svojim pismima prijateljici Helen, Mileva piše kako je i dalje pasionirano interesuje fizika, ali i koliko pati što nije deo akademskog života ove nauke.

Ajnštajnovi radovi postepeno postaju sve popularniji i on dobija ponudu da postane profesor teorijske fizike na ciriškom univerzitetu. Tokom ovog perioda, Mileva mu priprema beleške za predavanja i uživa u ovoj novoj ulozi i učestvovanju u akademskim tokovima. Takođe, Mileva piše pisma drugim fizičarima u Albertovo ime.

U julu 1910. godine par Marić-Ajnštajn dobija još jednog sina – Eduarda. Ajnštajnova karijera rapidno se uspinje i on ređa uspehe jedan za drugim. Uveče, pošto bi decu stavili na spavanje, bračni par provedi večeri zajedno, za istim stolom, pripremajući njegova predavanja.

U aprilu 1911. godine Ajnštajn dobija poziv da postane profesor na Univerzitetu u Pragu. Uz to dobija i Austrougarsko državljanstvo. Interesovanje za njegov rad potpuno je eksplodiralo i on postaje neka vrsta slavne ličnosti i van akademskih krugova. Putuje svuda po Evropi kako bi držao predavanja. Dok je on uživao u novostečenoj slavi, Mileva ga je čekala u Pragu, uplakana i depresivna. Vezana za stan sa ulogom domaćice i majke, jedna od najinteligentnijih Srpkinja tonula je sve dublje. Umesto da i ona napreduje i stiče akademsku slavu kao što je želela i planirala, njen život okretao se oko spremanja kuće, ručka, brige oko dece i dočekivanja Ajnštajna sa brojnih putovanja. On je počeo da odbija njenu potrebu za pažnjom pravdajući se da je prezauzet da bi vreme trošio na porodični život.

Albert je želeo da iskoristi svaku  moguću priliku za napredak u poslu i naučnim krugovima, zbog čega im brak postaje veoma nestabilan. Tokom boravka u Berlinu, Ajnštajn ponovo stupa u kontakt sa bliskom rođakom Elzom Lovental i odmah sa njom ulazi u ljubavni odnos.

Povratak u Cirih i razvod

Naredne 1911. godine Ajnštajn dobija ponudu da na fakultetu na kojem je studirao dobije profesorsko mesto. Mileva se veoma radovala povratku u Cirih. Verovala je da će im to pomoći da spasu brak, a i deci Prag nije baš najbolje prijao. Nažalost, situacija se dodatno pogoršala. Mileva je padala sve dublje u depresiju, a da stvar bude gora, dobila je i reumu zbog koje joj je bilo jako teško da izlazi iz kuće na hladan ciriški vazduh. Opet je bila zatočenik kuće, osuđena da se brine o deci i domaćinstvu. Svetla akademska karijera koju je želela i kojoj se nadala više nije bila ni zrnce svetlosti u tami. Sve oko nje postalo je tama.

Koliko je Mileva padala i fizički i mentalno, toliko se Ajnštajn uzdizao akademski i društveno. Već 1914. godine nekada srećan par odlučuje da se razdvoji. Albert odlazi u Berlin kako bi preuzeo mesto profesora fizike, a očajna Mileva ostaje u Cirihu sa decom.

Četiri godine kasnije, nakon što je Ajnštajn dobio Nobelovu nagradu, 31. januara 1918. godine on šalje pismo Milevi. U njemu joj nudi sav novac koji je dobio, ali u zamenu da ona njemu da razvod braka. Napisao je i da bi preuzeo odgovornost da je razlog razvoda njegova preljuba. Novac bi bio namenjen za troškove sinova. Mileva je ispoštovala svoj deo dogovora i potpisala razvod, ali Ajnštajn svoj dogovor u potpunosti nije ispoštovao. U dva navrata poslao joj je po četvrtinu nagrade, dok je drugu polovinu zadržao za sebe. Da li je, zapravo, delom pokušao da otkupi svoju slobodu, a delom da joj isplati to što mu je pomagala u proračunima i razvijanju ideja i teorija? Pored ovoga, nikada nije uplatio ništa za izdržavanje sinova, te je Mileva ostala prepuštena sebi. Od novca koji joj je dao kupila je tri kuće, od kojih je u jednoj živela, a dve je izdavala kako bi imala čime da prehrani sebe i sinove. Dodatni poraz bio je to što se Ajnštajn oženio svojom vrlo bliskom rođakom sa kojom je godinama varao svoju zakonitu suprugu – predanu i pametnu Srpkinju koja ga je mnogo volela.