Dok su komunisti, takozvani „ilegalci“, smišljali kako da povedu narod u revoluciju, na njih je pažljivo motrila sumnjičava vlast. Iako su pazili da ne ostave traga i sastanak utanačili u jednom selu nadomak Požege, Mitra i njeni saradnici su već bili na nišanu.

Hapšenja su bila redovna, a pratilo ih je policijsko ispitivanje žena koje su uređivale časopis „Žena danas“. U julu 1941. godine, u zatvorskoj ćeliji banjičkog logora našla se i Mitra Mitrović. Bila je prva komunistkinja pritvorena u nacističkom logoru.

No, bila je i dovoljno snalažljiva – mesec i po dana po hapšenju, uz asistenciju logorskih stražara, uspela je da pobegne i pređe u oslobođeno Užice. Bila je retka koja se usudila na ovakav potez, ali komunistima često nije ostajalo drugog izbora: pošto im je život manje-više bio u neprekidnoj opasnosti, bekstvo se činilo kao najsigurniji način da izbegnu sigurnu smrt.

Borbe oružjem i pisanom rečju

Mitra Mitrović, sada već bivša zatočenica logora, stekla je svojim begom i reputaciju „opasne“ žene. Od rizičnih poteza nije odustala ni narednih godina, koje je sa ostalim ženama provela na frontu. Na drugom frontu se držala i partijskih dužnosti: u Narodnooslobodilačkom pokretu je bila na rukovodećim pozicijama, a od jeseni 1942., vratila se uređivanju, za tadašnje vlasti, problematičnog lista „Borba“.

Deo te borbe je bilo i učešće u bitkama protiv okupatora. Mitra je o bici na Sutjesci pisala u memoarima, sećajući se susreta sa preživljavanjem i smrću. Ipak, jedna od najvećih njenih zasluga je bilo osnivanje Antifašističkog fronta žena koji, iako je (neformalno) postojao od 1936., pod okupacijom postaje uporište ženske borbe protiv fašizma.

A da su žene i u nemogućim uslovima bile uporne i zagrižene, svedočio je (ponovo) časopis „Žena danas“ – iako zvanično zabranjen koju godinu ranije, Mitra i njene saradnice su tokom rata uspele da objave tri broja.

Prva gospođa ministarka u posleratnoj Jugoslaviji

Ideju da žene budu punopravne ratnice, Mitra Mitrović je sprovodila u delo svojim dugogodišnjim zalaganjem: kao članica KPJ i AFŽ, ali i kroz časopis koji je ohrabrivao žene na krivudavom putu emancipacije. „Žena danas“ je nastavila da izlazi i po završetku Drugog svetskog rata, ali te prve ratne godine, kako ih je Mitra kasnije opisala, bile su „najsvetliji period Narodnooslobodilačke borbe“.

Ipak, njene dužnosti su samo nastavile da se nižu jedna za drugom. KPJ je išla putem formiranja još jedne važne organizacije, kada je novembra 1942. godine osnovan AVNOJ. Mitra Mitrovič je izabrana za članicu koliko na prvom zasedanju, a kada je zemlja i ovom svetskom sukobu napokon videla kraj, dotadašnjoj ilegalki se otvaraju vrata učešću u javnom životu.

Mitrin ulazak u Narodnu skupštinu, kao i Saveznu skupštinu SFRJ, bio je važan iz najmanje jednog razloga. Bila je to prva žena u Jugoslaviji koja je 1945. godine postala članica Vlade, a kao što je i dolikovalo jednoj intelektualki, pripali su joj resori kulture i prosvete.

A floskule koje su i danas na snazi – da je i ženama mesto u vlasti i na istaknutim pozicijama – Mitra ih je zagovarala još krajem ’40-ih godina prošlog veka. Ponešto je, ipak, i sama morala da žrtvuje: ponajpre književnost, svoju prvu ljubav iz studentskih dana. Posle nekog vremena se rastala i sa drugom, kada je stavljena tačka na brak sa Milovanom Đilasom. Zadržala je pritom tesnu saradnju sa partijom komunista, a sve do 1954. godine, politički staž ju je učinio viđenijom damom u posleratnoj Jugoslaviji.

Konačni rastanak sa zaostacima progresivne ideologije

Beskompromisno odana revolucionarnom i komunističkom ustrojstvu – tako bi verovatno opisao Mitru Mitrović svako ko ju je poznavao. Ali, ona nije bila jedna od sledbenica koje su političkim diskursima pošto-poto ostajale verne.

Nije, doduše, bila ni prva koja je preispitivala reformu KPJ. Sredinom ’50-ih je to činio njen, sada već bivši suprug, natovarivši na sebe mnoge osude članova odanih partiji – na koncu, i optužbe samog Josipa Broza da je „napao Savez komunista“.

U međuvremenu, način na koji se KPJ odnosio prema neistomišljenicima, neodoljivo je podsećao na tretman „ilegalaca“ u predratnoj Jugoslaviji. Kao i za vreme studentskih dana, Milovan Đilas je stavljen iza rešetaka – ovoga puta zbog preispitivanja režima uz čije principe je doskora stajao.

Sem toga, Đilas je to činio javno, kao jedan od autora „Borbe“ – lista čija je saradnica bila i Mitra Mitrović. Ali, Đilas u svojim preispitivanjima nije bio jedini, jer je u tome imao podršku bivše supruge.

Mitra je u tome takođe bila jedna od retkih, ali još više po tome što se posleratnom režimu i sama javno suprotstavila. Rečju, Mitra Mitrić je time postala jedna od prvih komunističkih disidentkinja i za to, kao što disidentima već i priliči, platila debelu cenu.

Njen odlazak iz političkog, ali i života pod budnim okom javnosti, nije bilo nešto što je sama odabrala. Svoj staž je zapečatila onoga trenutka kada je dovela u pitanje stavove komunista i njihovog lidera. Nije se sklonila jedino od onoga što ju je inicijalno dovelo u Beograd – od te 1954. godine, Mitra se latila pisanja i prevođenja.

Široki osmeh, ponovo na ulicama grada

Sve do smrti 2001. godine, Mitra Mitrović je živela u Beogradu, u ulici Gospodara Jevrema. U javnosti se pojavila samo još jednom – krajem ’80-ih godina prošlog veka. Ponešto od onoga što je imala da kaže se našlo i u njenim knjigama, poput memoara „Ratno putovanje“, ili knjige „Položaj žene u savremenom svetu“. Kada je u 89. godini preminula, iza nje je ostala i nedovršena autobiografija.

U međuvremenu, poprilično se izgubila iz kolektivnog sećanja, iako je po mnogo čemu bila među prvima. Ne samo kao prva žena u ministarskoj fotelji, već i kao jedna od predvodnica antifašistčke borbe. Uz to, glasnogovornica feminizma je bila od studentskih dana – a tim pre je njena pojava bila prepoznatiljiva i u antifašističkim i političkim redovima. Kao onda dok je, kao student, pod velom elegantnog devojčurka „rasturala“ politički materijal, tako se nije odrekla ženstvenosti ni dok se borila protiv fašizma.

Još više je to činila svojim intelektom i obrazovanjem – ali ne i po cenu da vatrenim zalaganjem pogazi lične vrednosti. Dok nije stala na žulj predvodnicima komunističkog pokreta, ponela je 4 odlikovanja i postala nosilac Partizanske spomenice 1941.

Svojom biografijom se Mitra Mitrović svrstala među najistaknutije žene u istoriji jugoslovenske politike i kulture. Otuda i mural sa figurom elegantne, a odlučne dame, stoji na sličnom mestu – na fasadi koju će zakačiti krajičci očiju mnogih, dok prolaze jednom od centralnih prestoničkih ulica.