Iako su protekle skoro dve godine od kako Avalska ulica na Vračaru više ne nosi ime planine nad Beogradom, i dalje se svakodnevno mogu uočiti začuđeni prolaznici kako s naporom sriču ime ruskog arhitekte Nikolaja Krasnova s ulične table. Kad napokon uspeju da pročitaju, uglavnom slegnu ramenima i nastave dalje ne znajući o kome se zapravo radi i ko je taj Rus. Ne kažemo da Avala nije zaslužila svoju ulicu u srpskoj prestonici, ali čovek čije ime danas stoji na tabli u ovoj ulici svakako jeste.

Ko je bio Nikolaj Krasnov?

Nikolaj Petrovič Krasnov bio je ruski arhitekta koji je ostavio neizbrisiv trag u celokupnoj srpskoj kulturi, a njegov autorski pečat duboko je utisnut u izgled srpske prestonice.

Krasnov se smatra najznačajnijim predstavnikom akademskog istorizma u srpskoj arhitekturi. Gotovo sva impozantna, grandiozna i monumentalna zdanja užeg centra Beograda, koja ne spadaju u modernu arhitekturu, nose njegov potpis. Ta zdanja ne predstavljaju samo simbole našeg grada, već i simbole čitave naše države.

Foto: Porodična zaostavština arh. Jezdimira Denića - Nikolaj Krasnov sa saradnicima

Nikolaj Krasnov je rođen 23. oktobra 1864. u Podmoskovlju, a studije slikarstva, vajarstva i arhitekture završio je na Moskovskom umetničkom učilištu. Ovu prestižnu školu Krasnov je upisao sa svega 12 godina, a školarinu je uspevao da plati učestvujući i pobeđujući na brojnim konkursima.

Nakon desetogodišnjeg školovanja, odlazi na Krim i postaje Glavni gradski arhitekta Jalte. Istakavši se svojim radom i umećem u izgradnji palata, presecanju kanala, uređenju obale i ulica, Krasnov je privukao pažnju cara Nikolaja II. Tako od cara dobi zadatak da mu sagradi letnjikovac - Livadijski dvorac. Ovo zdanje i danas predstavlja veliku turističku atrakciju, a istorijski je značajan jer je u njemu 1945. godine održana Krimska konferencija, na kojoj su Čerčil, Ruzvelt i Staljin odredili dalju sudbinu čitavom svetu. Nakon izgradnje ovog velelepnog zdanja Krasnov postaje arhitekta ruskog carskog dvora, a dve godine kasnije dobija i zvanje akademika arhitekture petrogradske Akademije umetnosti.

Foto: Narodna biblioteka Srbije - Pogled na ulicu Miloša Velikog i najpoznatija dela Krasnova u Beogradu

Posle Oktobarske revolucije, kao i mnogi njegovi sunarodnici, i Nikolaj Krasnov je bio prinuđen da napusti domovinu. 1919. godine je stigao na Maltu, gde je sa porodicom živeo u izbegličkom kampu. Za hleb je zarađivao slikajući akvarele za sitan novac.

Na poziv Saveza ruskih inženjera i tehnologa u Kraljevini SHS, Krasnov 1922. godine, dolazi u Srbiju, gde će ostati do smrti. Nakon teškog života u izbeglištvu, Krasnov se zapošljava u Arhitektonskom odeljenju Ministarstva građevina i konačno dobija priliku da pokaže sav svoj raskošan talenat.

Pun elana i stvaralačkog žara počinje da radi na izgradnji i ulepšavanju svoje nove domovine na čemu je prethodno radila Jelisaveta Načić, prva srpska žena arhitekta i prvi glavni arhitekta Beograda. Tada, uporedo sa preporodom njegove karijere, dolazi i do procvata beogradske arhitekture.

Foto: Wikipedia / Vanilica - Statue na ulazu u crkvu Ružicu delo su arhitekte Krasnova

Krasnovljeva dela u Beogradu

Jedan od prvih projekata na kojima je Krasnov učestvovao, bio je rad na rekonstrukciji crkve Ružice na Kalemegdanu. Inače, Krasnov je autor dve statue srpskih vojnika koje su postavljene na ulazu u crkvu i po kojima je ova crkva nadaleko poznata. Jedna predstavlja kopljanika cara Dušana, a druga pešaka iz balkanskih ratova.

Usledio je rad na najvažnijim administrativnim zgradama u Beogradu. Jedna za drugom niču zgrada Ministarstva finansija (današnja zgrada Vlade Srbije) i zgradu Ministarstva šuma i ruda, poljoprivrede i voda (danas je tu smešteno Ministarstvo inostranih poslova).

 Grafika: family-balkan.ru - Nacrt zgrade Državnog Arhiva

Ovaj arhitekta zaslužan je i za današnji izgled zgrade Ministarstva finansija, a tadašnjeg Državnog saveta Kraljevine. Prema projektu Nikolaja Krasnova, ova zgrada je nadograđena 1929. godine i tada je dobila današnju četvorougaonu formu.

Prvu zgradu na Balkanu namenski građenu za Arhiv, projektovao je upravo Krasnov. Ovo monumentalno jednospratno zdanje u Karnegijevoj ulici do dan danas je zadržalo svoju namenu.

Na mestu današnjeg Jugoslovenskog dramskog pozorišta nekada se nalazio manjež Kraljevskog konjičkog eskadrona, koji je 1929. godine prema Krasnovljevom projektu pretvoren u pozorište. Dom Narodne skupštine počeo je da se gradi još 1907. godine prema projektima Jovana i Pavla Ilkića, mnogo pre Krasnovljevog dolaska u Srbiju. Međutim, sticajem raznih okolnosti, izgradnja je trajala preko 20 godina, tako da su projekti kompletnog unutrašnjeg uređenja palate, ali i oblikovanje detalja na fasadi, dekorativne ograde, heraldičkih znamenja i postamenta jarbola povereni Nikolaju Krasnovu.

Foto: Skyscapecity - Zgrada manjež Kraljevskog konjičkog eskadrona

Nekada miljenik ruske, a sada i srpske krune, Krasnov je projektovao i enterijer Starog dvora na Dedinju, ali i dekorativnu plastiku na fasadi i kolonade između dvora i kapele, a bilo mu je povereno i uređenje parka.

Pored mnogih drugih zdanja koja krase grad na ušću Save u Dunav, Krasnov je projektovao i noseće stubove mosta Kralja Aleksandra Karađorđevića I. Nažalost, ovaj most, koji mnogi smatraju najlepšom građevinom na Savi ikada, jugoslovenska vojska je srušila na samom početku Drugog svetskog rata kako bi sprečila prodor nacista u Beograd. Na pilonima ovog mosta 1956. godine izgrađen je Brankov most.

Foto: Wikipedia - I pilon Mosta kralja Aleksandra srušenog 1941, delo je ovog ruskog arhitekte

Osim što je preobrazio prestonicu, Krasnov je svoj lični pečat dao i mnogim srpskim varošima, ali i srpskim svetinjama izvan matice. Radio je na rekonstrukciji Njegoševe zavetne crkve na Lovćenu, na uređenju enterijera crkve Svetog Đorđa na Oplencu, groblja srpskih ratnika na solunskom Zejtinlinku i mnogim drugim projektima. Krasnovljevo poslednje delo bilo je Spomen – kosturnica na grčkom ostrvu Vido, koja se svrstava u najzrelija ostvarenja srpske memorijalne arhitekture.

Foto: Pinterest - Pogled na Dom Narodne skupštine sa mesta gradilišta Glavne pošte, koja je delo još jednog ruskog graditelja

Sećanje na Nikolaja Krasnova

Nikolaj Krasnov je preminuo 1939. godine. Sahranjen je na ruskoj parceli Novog groblja u Beogradu. Nadgrobni spomenik je sam dizajnirao.

U ulici koja danas nosi njegovo ime postavljena je spomen-ploča ovom velikom stvaraocu, a  gradski oci su najavili i postavljanje spomenika, simbolično – u parku Manjež. Čovek koji je Beograđanima, ali i celokupnom srpskom narodu u amanet ostavio neprocenjivu zaostavštinu, zaslužuje sve počasti. Spomenik i ulica sa njegovim imenom su najmanje što možemo da učinimo u znak zahvalnosti velikom neimaru Beograda.