Da li je vreme da menjamo udžbenike iz kojih smo učili i iz kojih se uči u našim školama? Kada pročitate priču o Ognjeslavu, možda je vreme da se to i učini!

Dirižabl pre Cepelina, prvi hidroavion, napravio prvu plastičnu masu na svetu? Da li ste čuli za Ognjeslava Kostovića? Dunavski kapetan koji je otplovio put Crnog mora i trajno se usidrio u Rusiji. Pronalazač, konstruktor, inženjer koji je ostavio značajan trag na svetskom polјu tehnike, bio je lični prijatelj slavnog Mendeljejeva, gost carske porodice. Zvali su ga „kralj pronalazača“.

Od „panonskog mornara“....

Porodica Kostović bila je imućna srpska porodica koja se početkom 19. veka doselila u Novi Bečej u selo Vranjevo. Trgovali su žitom, imali svoje brodove i barže, krstarili Tisom, Dunavom od Nemačke sve do Crnog mora. Izgradili su mnogobrojne žitne silose.

Ognjeslav se rodio 1851. godine, u Budimpešti završava gimnaziju i Visoku tehničku školu. Govori mađarski, francuski i nemački jezik. Od malena pokazuje interesovanje za nauku, a Žil Vern mu je bio omiljeni pisac. Bilo je to doba naučno-tehničkih ostvarenja, koje će se kasnije nazvati drugom industrijskom revolucijom.

Potkovan neophodnim znanjem, radoznalog uma, nadaren za crtanje i praksom sa dunavskih brodova, svoje inovacije počinje i da primenjuje. Rusko-turski rat zatekao ga je u Odesi, gde pristupa ruskoj ratnoj mornarici. Već tada je mladi Kostović imao značajan broj praktičnih patenata vezanih za plovila „na“ i „ispod“ vode. Ideja za „čamac-ribu“, ustvari podmornicu sa posadom od 8 mornara koja ispod vode može da ostane 20 časova, rodila se dok je plovio parobrodom „Sloga“ na kom je bio kapetan.

Ljuljanje parobroda na velikim talasima bio je veliki problem brodarima, pa je „regulator broja obrtaja elise“, koji je rešio taj problem, prihvaćen sa oduševljenjem i dugo korišćen na brodovima u Rusiji i više zapadnih zemalja. Izumeo je urađaj za vađenje potonulih brodova uz korišćenje podvodnih balona, kao i više tipova ronilačke opreme.

U jednoj eksploziji oštećeno mu je oko. Tokom boravka u bolnici upoznaje lepu rusku bolničarku Anastasiju Petrovnu sa kojom se ženi. Stalno se nastanjuju u Petrogradu i sarađuje sa vojskom. Mnogi u tome vide uzrok što se o Kostoviću van Rusije malo zna. Svi njegovi patenti, a bilo ih je više od stotinu, ostali su u dobroj meri obavijeni vojnom tajnom i bili meti na špijunaže. Njegovi pronalasci išli su od „vode“ do „neba“. Smatraju ga  pionirom ruske avijacije i istraživačem koji je utemelјio svetsko vazduhoplovstvo. I ne samo to.

... do carskog dijamantskog prstena

U Petrogradu, uz pomoć oca, gradi dve fabrike. U jednoj proizvodi prvi na svetu „arborit“, veštački, sintetički materijal, neku vrstu šper-ploče, koji je patentirao. Ognjeslav je primenu ovoga materijala video kao osnov u proizvodnji mnogih svojih pronalazaka. U Piteru je ruskom careviću Aleksandru 1887. godine predstavio projekat podmornice, koja je bila dužine 22 metra.

I pored zainteresovanosti, do saradnje nije došlo pošto Kostović o pogonu podmornice nije hteo da otkrije detalje, kao ni tajnu materijala od koje bi bila izgrađena. Podsećanja radi, kraj 19. veka, a Kostović pravi višeslojni materijal od ljuštenog furnira, koga impregrira pod pritiskom i mlazevima vodene pare i spaja lepkom – cementom.

Nastaje materijal arborit otporan na atmosferske uticaje, ne upija vlagu, ne truli, a benzin i kerozin ne utiču na njega. Zbog toga mnogi veruju da je pronalazač pri izradi „čamca-ribe“ imao na umu benzinski motor i arborit, prva proizvedena plastična masa na planeti.

U fabrici Ognjeslav od arborita pravi kofere, čamce, burad, pontonske mostove, i drugo. Kasnije će Rusi ovaj materijal koristiti pri izradi aviona. Njegovi pronalasci se odlikuju konkretnom primenjivošću, a „univerzalni vojnički sanduk“ je prvi od patnata koji je armija otkupila. Sanduk su činili šator, dva kreveta na rasklapanje i jedan stočić. Za ovaj pronalazak sam ruski car ga nagrađuje dijamantskim prstenom.

Ikar s kraja devetnaestog veka

Ognjeslav je bio jedan od onih pronalazača koji su dobar deo svog inovativnog života posvetili vazduhoplovstvu, koje u to vreme čini prve korake. Uporedo radeći na svojim izumima iz pomorstva, srpski konstruktor sa grupom ruskih oficira i naučnika, nastoji da ubrzaju razvoj vazduhoplovstva u Rusiji. Aktivan je u pokretanju prvog ruskog časopisa iz vazduhoplovstva „Vazduhoplovatelj“, koji se pojavio početkom 1880, a inicirao je osnivanje i bio prvi predsednik Ruskog vazduhoplovnog društva. Radio je na vazduhoplovima, pa je već 1879. godine predstavio „leteće modele helikoptera, mahokrilca i aviona“.

Na nagovor legendarnog Mendeljejeva, pronalazač se okreće vazdušnom brodu, dirižablu. Njegova projekcija je podrazumevala letelicu sa čvrstom konstrukcijom, dužine 60 i širine 12 metara. Idejni projekat je izradio još 1879. godine. Dirižabl nazvan „Rusija“, počeo je da se gradi 1882. godine u Ohtenskom brodogradilištu. Motor za njegovo pokretanje Kostović je konstruisao 1884. godine. Bio je to četvorotaktni benzinski motor sa 8 cilindara koji je hlađen vodom i električnim palјenjem. Struju mu je davao akumulator.

I da ne zaboravimo, prvi je upotrebio „prinudno podmazivanje tarućih površina“. Poređenja radi, Gotlib Dajmler, koji se smatra pronalazačem ovakvog pogona, u tom trenutku imao je motor od jedne i po konjske snage, i daleko od toga da je i pomislio da taj motor bude pogon za neku letelicu, kojim će se još i upravljati?! Kostović je upravo tom idejom „dao pun vetar u jedra“ razvoju vazduhoplovstva.

Konstrukcija od njegovog materijala arborita činila je dirižabl daleko lakšim od svih dotadašnjih. Radovi su se odvijali na opšte zadovoljstvo, međutim kada je gotovo 80 odsto letilice bilo završeno, izostala je završna finasijska podrška ruske vojske. „Rusija“ nije nikad poletela, završila je u depou gde je na „čudnovat“ način izgorela u požaru. I tu se priča o dirižablu ne završava.

Njegova kćerka je beogradskim predstavnicima „sedme sile“ kazivala da, u stvari,  do realizacije ovog grandioznog projekta nije došlo jer Ognjeslav nije hteo da da „mito“ nekom ministru ruske vlade. Požar u kome je „Rusija“ izgoreo ostao je obavijen tajnom, nikada do kraja istražen. Motor je ipak preživeo paljevinu i nalazi se u Vazduhoplovnoj akademiji gžabla. Ali i Švarc je prećutao da je radio kod Ognjeslava i da je nestao nakon što je na volšeban način „Rusija“ izgorela, da bi se pojavio kod grofa Cepelina.

Kostović nije odustao od svog sna i napravio je dirižabl „Helios“ i vinuo se u nebo. Tako se upisao i u istoriju svetske avijacije. Poduhvat Kostovića, dvadesetak godina kasnije, uz gromoglasnu svetsku medijsku pažnju, ponovio je grof Cepelin. Istoriji je tom prilikom, slučajno ili namerno, izmakao detalj da je Hrvat David Švarc, optužio Cepelina da je ukrao njegove nacrte dilioplovstva kao prvi srpski balonista.

Ognjeslav je 1911. realizovao projekat hidroaviona, kako ga je nazvao: avion sa plovcima „leteći čamac“, naravno, prvi na svetu.


Nastavak:

Ognjeslav Kostović Stepanović (2. deo): Rame uz rame sa Pupinom i Teslom, ali ipak zaboravljen