Zvali su je kraljicom stila. Poreklom je bila iz plemićke porodice, i udala se u jednu takvu. Kneginja Olga i knez Pavle Karađorđević važili su za par koji je odisao velikom i iskrenom ljubavlju.

Njihova ljubav uspela je prebrodi i najveće lične tragedije koje su ih pratili tokom života: smrt deteta, dva ezgila, proglašenje državnim neprijateljima, bolest i smrt muža. Volela je život, i uprkos nedaćima bila je izuzetno snažna i istrajna.

Plemstvo po rođenju

Olga Karađorđević poreklom je bila iz  plemićke porodice, a rođena je u Grčkoj. Njenim venama kuljala je krv različitih evropskih plemstava: kraljevske grčke dinastije, carske ruske, pa i danske plemićke loze. Kao unuka grčkog kralja Đorđa I, te ćerka njegovog sina Nikole i ruske velike kneginje Jelene Vladimirovne, od rođenja je  nosila titulu princeze od Grčke i Danske.

Prvi svoj egzil doživela je još kao dete, kada je cela porodica bila prognana iz Grčke posle zbacivanja vladarske loze.

Svoj ugovoreni i unapred pripremljeni brak sa danskim princem Frederikom nije prihvatila. Uprkos protivljenju porodice,  odlučila je da se vodi srcem. Mladog kneza Pavla je upoznala na balu u Londonu, na koji nije htela da ode. Ipak, to je bilo presudno veče po nju, obeleženo ljubavlju na prvi pogled.

Foto: Wikipedia - Kneginja Olga (skroz levo) sa roditeljima i sestrama

Nastanak kneginje kraljevine Jugoslavije

Olgi se na prvi pogled dopao Pavle, koji je bio oličenje privlačnog učenog mladića, za kojim su uzdisala mnoga ženska srca u Londonu. Pavle nije bio tipičan plemić, a to je i potvrdio kada je Olgu na prvi sastanak izveo u bioskop, a ne u otmeni restoran ili teatar, što se očekivalo od osoba njihovog statusa.

Ljubav na prvi progled rezultrirala je i brzom veridbom, a kraljevsko venčanje je održano u Beogradu.

Bilo je to jedno od najlepših kraljevskih venčanja u tadašnjoj Evropi. Od početka do kraja je odisalo stilom i otmenošću. Venčali su se 22. oktobra 1923. godine. Knezu Pavlu kum je bio vojvoda od Jorka, ni manje ni više nego potonji engleski kralj Džordž VI.

Ubrzo je usledila i prinova, princ Aleksandar. Pored njega kneginja je knezu podarila još dvoje dece - Nikolu i Jelisavetu.

Foto: Nacionalna biblioteka Francuske - Olga u venčanici na naslovnici modnog časopisa "Les modes"

Gradske dužnosti mlade kneginje

Olga je bila česta tema gradskih novina. Vodila je izuzetno aktivan društveni život, obilazila društva, organizacije, bolnice i ostale ustanove. Na taj način je i obavljala svoj deo kraljevske dužnosti.

Pokazivala je interesovanje za socijalne prilike u zemlji. Posećivala je razna udruženja po Beogradu i slušala njihove probleme. Zabeležene su posete organizacijama kao što su "Žensko radničko sklonište", "Muško radničko sklonište", dispanzer društva "Srpska majka", Englesko zabavište isl.

Takođe, "po dužnosti" bila je glavni gost na raličitim dešavanjima u gradu. Sećanje na ove posete čuvaju fotografije kako kolom otvara zabavu Zimske pomoći u Narodnom pozorištu, poseta Zoološkom vrtu sa malom princezom Jelisavetom...

Knez Pavle i kneginja Olga naročito su pomagali kulturu i umetnost. Kulturno su podizali Beograd i bavili su se napretkom i razvojem grada u svim pravcima. Knez Pavle je posebno voleo umetnost i nju je i sam finansirao.

Foto: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković" / Beogradske opštinske novine

Međuratna moda kraljevine i njena kraljica stila

Kneginja Olga je, u svojim najsjajnijim godinama, plenila izuzetnom prirodnom lepotom. Imala je pravo aristokratsko držanje, plemićku put boje alabastera, i odisala je potpunom gracioznošću i prefinjenošću.

Na sačuvanim fotografijama može se videti kako je uvek bila i eleganto odevena. Nikad "obično" i "prosečno", i uvek sa nekim zapaženim detaljem koji celoj odevnoj kombinaciji daje poseban nivo i upečatljivu draž. A naravno, sve prema protokolu kraljevine i države. Bunde, kompleti, haljine, sve je to bio deo njenog garderobera. Najviše je volela da nosi haljine, raznoraznih boja, pa su čak i odevni predmeti "standardnih" boja, dobijali veći sjaj i raskoš kad bi ih kompletirala nekom od bisernih ogrlica koje je rado nosila.

Velelepnu, grandioznu dijamantsku tijaru, koja joj je pripala udajom u porodicu Karađorđević, je restaurirala i prilagodila svom ukusu, dodavši jedan red bisera i brilijantina. Na ovaj način je tako bitnom predmetu koji pripada kraljevskoj porodici zauvek dala svoj lični pečat.

Volela je da se fotografiše, pa samim tim i u tim prilikama specijalno oblači, presvlači i stvara nove odevne kombinacije, znajući da će na taj način živeti dugo, kako ona, tako i njen stil. Uvek je izgledala prefinjeno, otmeno, sa damskim držanjem, kako i priliči jednoj članici kraljevske porodice, dok je, sa druge strane, odisala i jednostavnošću stila.

Foto: Nacionalna biblioteka Francuske - Olga (skroz levo) sa sestrama i roditeljima

Šešir kao glavni detalj otmenosti

Najčešći i verovatno njoj najdraži asesoar bili su šeširi. U Beogradu, među njegovim damama, to je bila neizostavna moda između dva svetska rata i obavezan detalj. Šešire su Beograđanke pazarile u raznoraznim salonima po gradu, u Balkanskoj ulici, Vasinoj, Francuskoj, na Terazijama...

Među najpoznatijima je bio salon gospođe Rozalije Smolke, a baš kneginja Olga lično je bila njena najvernija mušterija i najčešći gost. Rozalija je imala salon u Knez Mihailovoj ulici, i bila je u korak sa svetskom modom. Kod nje su šeširi bili najmoderniji, pa je jasno zašto je kneginja baš njen salon birala za svoje šešire.

Šešir na glavi jedne dame je u tom periodu bio znak prestiža. Što je jedna devojka imala više njih u svom garderoberu, i što ih je češće menjala u sezoni, to se smatrala otmenijom, bogatijom, modernijom, "dobrostojećom".

No, izbor šešira nije bivao nimalo lak. Svaka dama, pa i kneginja Olga, bile su "bacane na test" isprobavanja. Trebalo je naći onaj koji će biti pravog i idealnog oblika: da prati oblik glave, da se slaže uz odevnu kombinaciju. tj. da je u harmoniji sa odećom, tašnicom, rukavicama, da poseduje modernu crtu, odnosno da nije "zastarelog" dizajna, i naravno, da ističe ono što je najbolje na licu dame.

Sve je to pomno pratila i kneginja Olga, i zbog pažnje koju je pridodavala takvim detaljima, još tad ju je narod prozvao "kraljicom stila", a ta laksava titula ostala joj je i posthumno, do današnjih dana.

Foto: Wikipedia/ Jokin - Olga i Pavle sa decom u Beogradu

Drugi egzil  i "novi", izbeglički život

Nakon atentata na kralja Aleksandra I Karađorđevića, u Marseju 1934. godine, knez Pavle je bio namesnik kraljevine Jugoslavije, i to sve do 27. marta 1941. godine. Tada su mu bile nametnute jedine dve opcije: pristup Trojnom paktu i združivanje sa Hitlerom, ili suprotstavljanje njemu.

Poznavajući sve okolnosti, Pavle je izabrao opciju pridruživanja Trojnom paktu, a ta odluka je naišla na negodovanje velikih razmera u čitavoj zemlji. Odigrao se vojni udar, nakon čega knez Pavle i cela njegova porodici bivaju prognani iz kraljevine i proglašeni izdajnicima.

Prva stanica porodice nakon ovih strašnih događaja bila je Grčka, a potom Egipat. Karađorđevići su bili pod upravom engleskih vlasti, stoga su ih kasnije transportovali u englesku koloniju Keniju. Na tom mestu, skoro pa u divljini, proveli su neko vreme, a to sve pod engleskom stražom.

Olga i u ovakvim okolnostima nije smanjivala svoju ljubav prema mužu i porodici. Želela je da uvek bude tu za Pavla, i na svaki način pomogne. Tako je uspela da dobije odobrenje od engleskih vlasti da sa porodicom napusti divlju Keniju, i preseli se u pitomiji Johanesburg u Južnoj Africi, a nakon nekoliko godina uspevaju da se vrate u Evropu, stacioniravši se u Parizu.

Ovakav život nije nimalo bio jednostavan: patnja za svojom domovinom, u kojoj su smatrani neprijateljima, i neprihvatanje nove sredine i okoline u kojoj su se zadesili, i u kojoj su stranci. Bez obzira na okolnosti, kneginja se trudila da održi toplinu porodičnog doma.

Ubrzo nakon preseljenja na evropski kontinent, porodicu Karađorđević je zadesila najveća tragedija: mlađi sin Nikola, poginuo je u saobraćajnoj nesreći.

Oprostiti ali ne zaboraviti

I knez i kneginja su nadživeli svog sina Nikolu dugi niz godina. Stanovali su u Parizu, posvetivši se umetnosti. Knez Pavle je sakupljao razne umetnine, koje je kasnije i poklanjao omiljenim galerijama. Preminuo je 1976. godine, dok je supruga sve vreme bila uz njega, dokazujući mu ceo životni vek da mu je bila verna, odana i snažna.

Srpska, ruska, danska i grčka plemkinja Olga, doživela je poznu starost, ali ne i pravdu. Preminula je 1997. godine, u staračkom domu nadomak Pariza, i sahranjena je pored supruga i sina u Lozani.

Do kraja 2013. godine cela porodica Karađorđević biva rehabilitovana. Odluka suda govorila je da su kneginji Olgi bila pogažena sva ljudska prava i da se zapravo radilo isključivo o političko-ideološkom progonu.

Nakon ukidanja pređašnjih sankcija, porodica je konačno našla svoj mir u svojoj domovini. Posmrtni ostaci kneza Pavla, kneginje Olge i njihovog sina Nikole ekshumirani su, da bi 06. oktobra 2012. godine bili sahranjeni u crkvi na Oplencu, uz najviše državne počasti, pored svojih predaka iz loze Karađorđević.