Poslednjih godina, kada se zahvaljujući internetu i pop kulturi reč o feminizmu i svemogućim ženama širi jače i brže nego ikad, neretko se postavlja i pitanje opstanka muškaraca koji u novom poretku imaju mnogo toga na leđima: zadatak da očuvaju svoju "muškost" i autoritet kako tradicija nalaže, dok im u tome odmaže sve moćnija prilika žena iz najbližeg okruženja. To znači da je konkurencija previsoka a pritisak društva još veći. Ali mi nismo ovde da raspravljamo o modernim sukobima i/ili pripajanju polova. Zapravo, samo smo hteli da se uživimo u ulogu Beograđanina po imanu Gutman Munk, koji je drugom polovinom devetnaestog veka otvorio malu, ali uglednu krojačku radnju Ulici Vuka Karadžića u centru Beograda. Dok je on prekrajao i šio odela gradskoj buržoaziji, njegova supruga je bila na ratnom frontu - kao dobrovoljac.

Foto: Wikipedia - Srpska superheriona Natalija Neti Munk

Natalija Tajtačak rođena je u srpskoj prestonici, 1864. godine, u siromašnoj zanatlijskoj porodici. Srpsko-turski sukobi onog doba su potrajali dovoljno da ih se Natalija živo seća, budući da je rat bio gotov 1878. godine, kada je već bila tinejdžerka. To ju je pogodilo dovoljno da se, kada je na pomolu bio sledeći rat, ova devojka otisnula u opasan i neizvestan život ratne bolničarke.

To se prvi put dogodilo kada joj je bilo 20 godina, a njena zemlja je zaratila sa Bugarskom. Od tog trenutka pa sve do svoje smrti 1924. godine Natalija će biti jedan od najistaknutijih i najzaslužnijih članova srpskog društva - čak i u retkim godinama mira, nije odustajala od humanitarnog rada. Kako je u mešuvremenu uspela i da se uda za pomenutog krojača, postala je (i ostala) upamćena po svom udatom prezimenu i nadimku - Neti Munk.

Foto: prvisvetskirat.com - Natalija Munk kao bolničarka u Prvom svetskom ratu

Sve Netine bitke

Sa svojih 20 godina, kao što smo napomenuli, Neti je dobrovoljac u bolnici koja se nalazila u Donjem gradu Kalemegdana, gde je iste godine postala i glavna sestra. Slede Balkanski ratovi, u kojima je, lečeći bolesne od tifusa i kolere i sama zadobila tešku bolest - i izvukla se. Kako joj nije bilo povratka među bolesnike u tako ranjivom stanju, bavila se sakupljanjem lekova, sredstava i sanitetskih sredstava. Nije je poštedeo i do tada najstrašnji, Veliki rat koji danas poznajemo kao Prvi svetski, u kome je bila zaražena epidemijom pegavog tifusa i još jednom uspela da izvuče živu glavu, ne odustajući od svog cilja. Uspela je, kako se rat bližio svom kraju, da bez čije pomoći organizuje i postavi na noge vojnu bolnicu u Kruševcu. Zbog svojih ratnih poduhvata je nekoliko puta privođena i osuđivana od strane okupatora.

Ali čekajte, najbolji deo tek dolazi.

U svojoj burnoj i maltene fantastičnoj karijeri ratne bolničarke, Natalija Munk je uspela i da bude mama - i to sedam puta. Nije poznato koliko je njene dece nadživelo i da li njeni potomci postoje u naše vreme. Ono što znamo je da se njena strast prema humanosti i altruizmu nastavila sve do kraja njenog života, za šta je nagrađena beskonačnim odlikovanjima i zbog čega je uvek bila dobrodošla u kuću kralja Petra I Karađorđevića. Kako štampa kaže, bila je jedna od ljudi koje ste mogli da nabrojite na prste jedne ruka koji su mogli da posete Dvor bez prethodne najave.

Vest o njenoj smrti je odjeknula gradom. Nakon što je objavljena u Politici, sahrana je održana u prisustvu ogromnog broja zahvalnih građana, nekadašnjih boraca i dela sveštenstva.

Za kraj, mali podsetnik za sve nas koji nemamo vremena - Neti Munk je imala isti broj sati u danu kao i mi danas.