Mila Vujičić-Vulović bila je pionirka konzervatorskog poziva na našim prostorima. U godinama posle razornog Drugog svetskog rata, kada je Beograd još jednom menjao svoj opis, svoju pažnju posvetila je tragovima beogradske prošlosti kako bi pod naletom novog i modernog bili sačuvani od zaborava

Njena studioznost i predanost doprineli su zaštiti spomenika kulture, naročito zaštiti i obnovi Kalemegdanske tvrđave.

Detinjstvo i školovanje

Mila Vujičić je rođena je 27. januara 1927. godine u Banjaluci. Njen otac Mihailo je radio kao sreski lekar, a majka Desanka kao diplomirani pravnik u sudu. Osnovnu školu i gimnaziju završava u Beogradu, gde je živela kod babe i dede. Porodica se ponovo okuplja početkom Drugog svetskog rata, kada se pred vihorom rata sele u Beograd, a potom i Šabac gde će dočekati kraj okupacije. Uslediće Milin povratak u Beograd, gde upisuje Arhitektonski fakultet.

Iako je bila je jedna od retkih studentkinja arhitekture, anjeno interesovanje se ubrzo usmerilo ka konzervatorstvu. Postaje član novoformirane naučne grupe za istoriju arhitekture srednjeg veka, koja je pored praktičnog znanja studentima nudila i radnu praksu. Tokom studija upoznaje i svog budućeg supruga Branislava Vulovića, takođe, konzervatora.

Posle završenih studija arhitekture, nastavlja sa daljim usavršavanjem. Put je vodi do pariske Škole lepih veština gde završava specijalizaciju za arhitekte konzervatore.

Beogradska tvrđava – ljubav za ceo život

Povratak u domovinu 1958. godine označiće početak njene duge i uspešnje karijere arhitekte konzervatora, koja je se mahom odnosila na zaštitu spomenika kulture Beogradske tvrđave. Prvi posao dobila je u okviru  tadašne Uprave gradskog zelenila na Malom Kalemegdanu.

Kada je 1961. godine osnovan Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Mila Vujičić-Vulović prelazi u ovu ustanovu. U njoj će ostati do svog penzionisanja 1988. godine.

Među prvim zadacima koji su postavljenih pred novoosnovani zavod bila je izrada planova aktivnosti vezano za konzervatorske i restauratorske radova na Beogradskoj tvrđavi, čije se smernice do danas poštuju. Posao koji je stavljen pred konzervatore je bio obiman i zahtevan, višedecenijski, a  jedan od prvih objekata na tvrđavi kojima je posvećena pažnja bila je kula Nebojša. Uslediće projekti konzervacije i restauracije kapija i bedema Donjeg i Gornjeg rada, a posebnim osvrtom na tursku građevinsku tradiciju. Zahvaljujući njenim naporima i naporima njenih saradnika, obnovljena je Despotova kula u kojoj se danas nalazi Opservatorija, Amam u Donjem gradu je adaptiran u Planetarijum.

Rad na očuvanju sakralnih objekata

Pored Beogradske tvrđave, Mila se bavila i istraživanjima i zaštitom sakralnih građevina. Kao iskusan konzervator, radila je na projektima sanacije kasnoantičke grobnice u Brestoviku kod Grocke i restauraciji crkve manastira Pavlovac, manastirskog kompleksa Crna Reka i crkve sv. Dimitrija u Janačkom Polju.

Nagrade i priznanja

Mila Vujičić-Vulović je tokom karijere bila nosilac brojnih stručnih nagrada. Dobitnica je diplome i povelje Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda povodom desetogodišnjice i dvadesetogodišnjice svoga rada, a Savez društva konzervatora Jugoslavije jubilarnu medalju sa diplomom za izvanredan doprinos zaštiti našeg kulturnog nasleđa. Dobitnica je i Nagrade Društva konzervatora Srbije 1990. godine.

Iako za obične građane nevidljiv, dugogodišnji predani i sistematični rad Mile Vujičić-Vulović na zaštiti spomenika kulture jedan je od razloga zašto danas možemo da se ponosimo Beogradskom tvrđavom koja već skoro dva milenijuma čuva ušće dveju reka.