Kao po nekom (ne)pisanom pravilu, deo onih koji život provedu pod svetlima pozornice okončaju ga u polumraku. Ispostavi se, prema svedočenjima savremenika, i da im život na sceni beše „sjajniji“ nego van nje – tako je i Zorka Todosić ostala upamćena među najistaknutijim prvakinjama beogradskog Narodnog pozorišta. Njen scenski život ispunili su gromki aplauzi i impresivni repertoari, a scenske drame odigravale su se paralelno sa životnim, prateći je i godinama nakon što je poslednji put zakoračila na scenu.

Zorka Kolarović, glumica sa pedigreom

Retko je koja pozorišna diva sa ovih prostora imala pedigre poput Zorke Todosić. U njenoj mnogočlanoj porodici već joj je deda, prota Luka Popović, postao rodonačelnik glumačke „dinastije“. Roditelji Dimitrije i Ljubica Kolarović takođe su bili glumački par, a sa Zorkinim, ova porodična svita brojala je preko 15 glumačkih imena. Polovina njih je u jednom periodu vladala scenama novosadskog Srpskog narodnog pozorišta i zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, a druga polovina bila je deo postave Narodnog pozorišta u Beogradu.

U Novom sadu je 1864. godine rođena i Zorka. Sa roditeljima koju godinu kasnije prelazi u Beograd, da bi već sa četiri godine prvi put zaigrala u predstavi „San kraljevića Marka“. U tadašnjoj prestonici, Zorkino je bilo i jedino među imenima njenih vršnjaka koje se našlo na pozorišnim plakatima. Od roditelja je stekla široko obrazovanje, te odmah nakon osnovne upisuje beogradsku Višu žensku školu.

Ovde je, osim francuskog i nemačkog jezika, učila i muziku, te ubrzo postala jedna od najučenijih devojaka u Srbiji. Jedino što nije imala prilike da nauči u školi bila je gluma – budući da škole glume u to vreme još nisu postojale, glumci su zanat pekli na sceni. Tako je i Zorka prve dve godine provela na sceni Narodnog pozorišta kao volonter.

Osim neospornog talenta, imala je i odlične mentore. Od Toše Jovanovića naučila je prve lekcije o pozorišnoj umetnosti, a Davorin Jenko bio joj je učitelj muzike. Prve profesionalne uloge dobila je 1877. godine, dočaravajući likove sentimentalnih mladih devojaka.

Foto: Wikipedia/domatrios - Vojislav Ilić u mladosti

Diva koja je slomila srce Vojislava Ilića

Već od iduće, 1878. godine, Zorka je stala rame uz rame sa ostalim profesionalnim glumcima. Imala je tek 14 godina, ali i dovoljno talenta, šarma i temperamenta da zaigra zahtevnije uloge ljubavnica. Njena izvrsna gluma zaintrigirala je i publiku i pozorišne kritičare, a ubrzo su počeli da je primećuju i reditelji i kolege. U narednih nekoliko godina, mlada glumica je postala miljenica beogradske publike.

No, nisu se samo uloge ređale jedna za drugom, već i udvarači. Zorka, tada još uvek Kolarović, plenila je, pre svega, izvrsnom glumom. Van scene, njena toplina, ženstvenost i vedar karakter zaveli su armiju obožavatelja koji su pošto-poto želeli da je osvoje.

Jednom od njih će ova fatalna ljubav na kraju slomiti srce. Vojislav Ilić, pesnik koji je svojim stihovima najavio modernu srpsku poeziju, bio je redovan posetilac Narodnog pozorišta. Dugo je bio opčinjen Zorkom – u pesmama „Ljubav“ i „Molitva“ bila je njegova muza, a po njoj je nazvao i junakinju speva „Ribar“. Pesnikov zanos išao je dotle da je svojoj prvoj kćerki dao ime Zorka.

Međutim, glumica nije obraćala mnogo pažnje na svog najvatrenijeg obožavaoca. Nesuđena ljubav potpuno je dotukla pesnika, iako je u to vreme zapisao neke od najlepših stihova. Zorka je do svoje 17. godine već je stekla vanserijsku popularnost, ali njene roditelje je i dalje brinulo otvoreno udvaranje obožavatelja.

Nastaviće se...