Iako je prestala da postoji još devedesetih godina prošlog veka Socijalistička federativna republika Jugoslavija ostavila je dubok trag u istoriji, ali i na svetskoj političkoj sceni. I danas, širom bivših republika, postoji pregršt jugonostalgičara koji sa setom pamte ondašnju državu i rado se prisećaju "dobrih starih vremena".

Ipak, najbliže što je moguće prići ovom trenutku u vremenu jeste odlazak u Arhiv Jugoslavije. Ovo je mesto koje verno čuva arhivsku građu ondašnjih državnih organa i, unekoliko, predstavlja spomenik koji je delio sudbinu čuvene SFRJ.

Zanimljivo, iako se zamisao o stvaranju Arhiva Jugoslavije pojavila između dva svetska rata, ova ustanova u punom smislu te reči, nastala je tek 1950.

Kraljeva zadužbina

Ideja o Arhivu Jugoslavije potekla je sa samog vrha države. Naime, obilazak Oksforda i Kembridža u Engleskoj, tridesetih godina 20. veka, ostavio je snažne impresije na Aleksandra I Karađorđevića. Želeći da unapredi državu kojom je vladao, kralj je odlučio da su joj potrebne slične edukativne institucije koje će mladim naraštajima pružiti kvalitetno obrazovanje, čuvati znanje i obezbediti bolju budućnost.

Čim se vratio u zemlju, kralj Aleksandar pokrenuo je veliku akciju. U samom dvorskom kompleksu na Topčideru biće podignut Dom za srednjoškolsku omladinu, a novac za to obezbediće sam kralj.

Sasvim logično zdanje je imalo da ponese naziv prema svom ktitoru - Dom kralja Aleksandra I za učenike srednjih škola.

Za ovaj posao angažovan je ugledni arhitekta Vojin Petrović. Njegova zamisao bila je monumentalna trospratna zgrada, projektovana u stilu akademizma. Pomalo profetski, kako će pokazati kasnije godine, objekat je postavljen tako da čelom gleda ka Topčiderskoj zvezdi.

Ovo zdanje površine 8.000 kvadratnih metara bilo je relativno brzo podignuto. Radovi su počeli 5. jula 1931. godine, a završeni su 15. jula 1933.

Danak neiskustvu bio je plaćen gotovo odmah.

Naime, pokazalo se da prostorni kapaciteti Doma kralja Aleksandra jednostavno nisu dovoljni te da je nemoguće na ovaj prostor ugurati Mušku gimnaziju Kralja Aleksandra I i još dom za boravak i aktivnosti pitomaca.

Kako bi se rešio problem pribeglo se najjednostavnijoj soluciji - proširenju. Tako je u blizini, od 1934. do 1936. godine izgrađena nova zgrada za Gimnaziju. Ovaj objekat i danas ima istu funkciju, a znamo ga pod nazivom Vojna gimnazija.

Foto: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković" / "Vreme", 1933.

Dom pod i nakon okupacije

Ustoličenje Arhiva Jugoslavije odloženo je početkom Drugog svetskog rata. Nakon bombardovanja Beograda 6. aprila 1941, i okupacije prestonice, Dom kralja Aleksandra I postaje centar specijalne nemačke policije Gestapo i obaveštajne službe Abvera.

Nemačka čizma odjekivala je hodnicima zdanja kao i čitavom Jugoslavijom. 

Nakon dolaska mira, sve do 1953. godine objekat je služio za smeštaj polaznika političke škole i izvođenje nastave. Zatim je, do 1970. bila u rukama Saveznog ministarstva za unutrašnje poslove i tu beše useljen Školski centar unutrašnjih poslova, a zatim i Dom radnika unutrašnjih poslova "Pane Đukić". 

Kad se seli, Arhiv se ne veseli

U međuvremenu Arhiv Jugoslavije, koji je do 1950. postojao samo nezvanično, konstantno imao jedan isti problem - premalo prostora koji je uz to bio i neodgovarajući. Zapravo, u nekim periodima prostori koji su korišćeni bili su toliko vlažni da je arhivska građa propadala.

Dve godine nakon što je Arhiv Jugoslavije zvanično osnovan počelo se sa zaštitom dokumenata. U septembru 1952. Arhiv dobija dve sobe na adresi Terazije 41 i jedan deo podruma. Uz to dodeljena mu je i nedovršena Evangelistička crkva u Drinčićevoj ulici i, nešto kasnije, prostorije u ulici Dragoslava Jovanovića broj 9.

Šezdesetih godina 20. veka postojala je inicijativa da se za Arhiv Jugoslavije izgradi odgovarajući objekat. Projekat je urađen 1961. godine, ali avaj, nije bilo para za ovu egzibiciju pa objekat nikada nije izgrađen.

Godine su prolazile, Arhiv se nalazio u stalnoj selidbi, pa je Dom kralja Aleksandra I, prema odluci Saveznog izvršnog veća, 19. marta 1969. dodeljen Arhivu Jugoslavije. Kompletnu zgradu Arhiv je počeo da koristi od 1970. kada su iseljeni prethodni korisnici.

I stvari su bile dobre. Neko vreme.

U periodu raspada SFRJ, odnosno u periodu 1991-1992. Arhiv je preuzeo ogromnu količinu arhivske građe što je ponovo dovelo do aktuelizacije problema nedostatka prostora.

Ipak, 22. marta 2007. Dom kralja Aleksandra I je odlukom Vlade Republike Srbije proglašen za spomenik kulture, pa Arhiv Jugoslavije, najverovatnije, više neće biti pomeran.

Foto: Wikipedia / Arhiv Jugoslavije 

40 kilometara arhivske građe 

Unutar svojih zidova Arhiv Jugoslavije čuva 40 kilometara građe i 83 zbirke različitih predmeta iz perioda od nastanka do kraja Jugoslavije.

Dokumenti su vezani za rad državnih vlasti i uprave u oblasti unutrašnje i spoljne politike, finansija, prosvete, kulture...

Ovde su smeštene zbirke nekadašnjeg ministra ekonomije Milana Stojadinovića, diplomate Jovana Jovanovića Pižona, kneza Pavla Karađorđevića i mnogih drugih.

Kroz Arhiv Jugoslavije prošlo je, kako se procenjuje, 16 hiljada različitih istraživača, a ova ustanova obezbedila je potrebnu građu za 700 doktorata.