Da li ste čuli za Šarla i Julnu Elic iz Pariza, Štefana Keniga iz Beča te Lauru Vilmoš? Jedno im je zajedničko. Svi su posetili Beograd janura meseca daleke 1926. godine. Za prve se zna da su bili diplomate, da je Štefan trgovački putnik, a Laura je u Beogadu boravila privatno. Gotovo jedan vek posle znamo gde su bili te zime, ali su znali i tadašnji Beograđani zahvaljujući dnevnom listu “Vreme”.

Oko 8 000 kreveta u više od 120 hotela

Beograd je evropska i svetka prestonica koju posećuje stotine hiljada ljudi. Znani i neznani kojima je cilj naša prestonica. Prošle godine zabeleženo je više od million noćenja, a da nije bilo kovida gotovo je sigurno da bi broj bio i dvomilionski. Većina posetilaca je iz inostranstva koji dolaze u poznati “prestonički provod”, poslom ili jednostavno putuju, turisti. Stižu sa svih kontinenata.

Često smo u prilici da vidimo i pročitamo izveštaje i novinarske priče o posetiocima koji stižu dunavskim kruzerima, avionima na surčinski aerodrome ili na bilo koji drugi način, i njihove utiske o Beogradu. Borave u hostelima, ali i u oko 120 prestoničkih hotela. Najčešće saznamo da su oduševljeni onim što im je prestonica ponudila, saznamo u najboljem slučaju, ime i iz koje zemlje stižu. A nekada je to bilo drugačije, rekli bi “čitljivije”.

Imenom i prezimenom

Ko boravi u varoškim hotelima nekada je beogradska javnost čitala u dnevnoj štampi. U dnevnim novinskim izdanjima štampan je spisak gostiju, tako da niko nije mogao da “promakne” pažljivom oku čaršije. Iz tih novinskih članaka, može se i videti struktura onih koji su boravili u prestoničkim hotelima. U dnevnom listu "Vreme", koji je izlazio od 1921. do 1941. godine i bio jedan od najčitanijih dnevnih listova tog vremena, piše da su gosti najčešće stizali brodovima na savsko pristanište. I to trgovci iz Beča, naši građani iz cele Kraljevine, a bilo ih je i iz dalekog “sveta”. I oni bogati i oni sa manje novca odsedali su u Beogradskim hotelima. A "Vreme" je sve to pažljivo registrovalo.

U “Palasu” je tako odseo gost naše gore list Jovan Živković, američki rudar iz Njujorka. Pa se sem onih koje smo već pomenuli, na spisku tog januara našao i Božidar Adžija, rukovodilac tada zabranjene Komunističke partije. Pomalo “čudno”, ako znamo da je policija pažljivo pratila i imala poseban “tretman” za članove zabranjene partije. Vlasnik i neimar Leonid Talvi izgradio je za ono vreme najmoderniji hotel na Balkanu. Tri lifta, generator za struju, tako da je uvek bilo svetla, sistem za rashlađivanje hrane. Centralno grejanje sa toplom vodom u svim sobama, kuhinja sa svom opremom, filijala pošte i telegrafa, automobili i autobusi za transfer gostiju. Vrhunski opremljen pružao je uslugu na evropskom nivou. A i gosti su bili vrhunski. Bečki i domaći trgovci, bilo ih je i iz Pešte. Redovni gosti bili su poslovni ljudi sa svih strana, službenici, strane diplomate, političari, kao i oni kojima je zabava bila na umu. Hotel je bio i mesto sa veoma bogatom vanpansionskom ponudom. Redovno su se održavali banketi, kokteli, zabave, koncerti, razne proslave.

Ništa manje interesantni gosti su odsedali i u prestižnom hotelu “Bristol” kod železničke stanice. Opremljen nameštajem iz Beča, svih 60 soba najčešće su rezervisali domaći i inostrani trgovci, narodni poslanici, političari.

Hotel “Ekscelzior” je bio posebna priča. U njemu je odsedala najčešće domaća elita, a jedno vreme je živeo i naš nobelovac Ivo Andrić. Za vreme Drugog svetskog rata u njemu je bio smešten nemački generalštab.

“Grand hotel Beograd” bio je preodređen za poslovne ljude. Inženjeri, direktori, preduzetnici birali su ovaj, za tadašnje parameter, izuzetno moderan hotel. Gosti su bili iz Zagreba, Maribora, Beča, Londona, iz unutrašnjosti kraljevine SHS.

Možda najlepše i najatraktivnije mesto u Beogradu zauzimao je hotel “Srpki kralj”, koji se nalazio kod Kalemegdana. Stotinjak soba i nekoliko luks apartmana privlačilo je tih januarskih dana imućne goste iz Beča, Praga, Londona, Berlina, Subotice, Aranđelovca, Velikog Bečkereka… Srpskog kralja fašisti su razorili do temelja.

Ništa manje atraktivan sa lokacijom nije bio ni hotel “Splendid” smešten pokraj Starog Dvora. Te zime 1926. godine u njemu su, pored ostalih, boravili jedna Marija Puškin iz Pariza, Rene Martel, profesor Univerziteta iz Ljubljane, Dr Milivoje Ivanković lekar iz Rače kragujevačke, Josif Horvat iz Zagreba po zanimanju inspektor državnih železnica.

Predstavnici sedme sile hotel “Petrograd”, koji se nalazio na Savskom trgu, smatrali su svojom drugom redakcijom. U njemu su tada odsedali novinari: Jova Jakšić iz Sarajeva, Gojko Berberović i dr Božidar Adžija iz Zagreba. Društvo su im pravili Jozef Kratohvil, inženjer iz Praga, Ljubiša Hadžipopović potpukovnik iz Novog Sada, kao i Pera Aranđelović, apotekar iz Niša, kao i mnogi drugi.

Za njima nije zaostajao ni hotel “Balkan” u kome su u to vreme boravili pretežno domaći gosti iz Skoplja, Kruševca, Sremske Mitrovice.

Uz kafu i ratluk

Ne treba mnogo mašte i zamisliti kako su Beograđani uz tradicionlnu jutarnju kafu, listajući štampu sa interesovanjem čitali i ko je pristigao u prestonicu, iz kojih krajeva je stigao i kojih je zanimanja. Iz ovih novinskih infromacija mogle se nazreti i sa kojim namerama su stizali u prestonicu.

U svakom slučaju, u “Vremenu” iz 1926. godine, moglo se saznati u kojim hotelima su gostovale diplomate, trgovci, kapitalisti, ali i u kojima oni sa malo plićim džepom, ali ipak dovoljno imućnim da posete Beograd i budu hotelski gosti. Prestonički hoteli bili su u to vreme važno mesto okupljanja tadašnje društvene elite, a sudeći po današnjici, malo se toga promenilo.