Biblioteka Srpske patrijaršije je najstarija sačuvana srpska biblioteka u zemlji, jer su mnoge knjige i biblioteke stradale u požarima, ratovima i bunama. Knjige Patrijaršijske biblioteke predstavljaju jednu od najznačajnijih riznica misli na ovim prostorima. Preko knjiga ove biblioteke može se pratiti razvoj naučne misli još od vremena Svetog Save pa do danas, u svim disciplinama nauke.

Osnivanje biblioteke

Nastanak biblioteke vezuje se za ime patrijarha Arsenija III Čarnojevića koji je prilikom velike seobe 1690. godine poneo sa sobom veliki broj knjiga iz bogate Patrijaršijske biblioteke u Peći, koje čine početni fond knjiga današnje Patrijaršijske biblioteke.

Prilikom seobe knjiga Beogradske mitropolije u Sremske Karlovce 1737. godine, književni fond biblioteke se osetno povećao. Tada biblioteka dobija naziv Mitropolitska biblioteka i za život biblioteke značajna je 1769. godina kada je doneta uredba da knjige svih počivših arhijereja ulaze u sastav Mitropolitske biblioteke.

Legati i bogata riznica biblioteke

Najveći uspon Patrijaršijska biblioteka dostiže za vreme mitropolita Stefana Stratimirovića koji je za biblioteku kupio 2072 knjige i poklonio svoju privatnu biblioteku od 2480 tomova, preko 20 mapa i crteža, kao i beleške i napomene pisane njegovom rukom.  

Mnogi istaknuti srpski književnici i istoričari, poklanjali su svoje književno blago u vidu legata. Istaknuti srpski književnik i umetnik, Zaharije Orfelin, 1785. godine, poklonio je jednu od najvećih biblioteka tog vremena, među kojima su i dva važna Orfelinova neizdata rukopisa.  

Bogatstvu Patrijaršijske biblioteke doprineo je arhimandrit Ilarion Ruvarac, koji je dugo godina bio bibliotekar. Njegova biblioteka se danas čuva u četiri zatvorena trokrilna ormana, koja je on još za života naručio. Police su obeležene ćiriličnim slovima azbuke, a krila ormara rimskim brojevima.

Usled osnivanja Bogoslovskog fakulteta pri Univerzitetu u Beogradu, Bogoslovsko učilište u Sremskim Karlovcima je prestalo sa radom i predalo svoju biblioteku, koja broji 6242 dela u 16620 tomova na čuvanje patrijaršijskoj biblioteci.

Prota Stevan Đurđević, nakon što je proteran iz Mađarske, prilikom seobe iz Segedina, preneo je svoju biblioteku i 1947. godine poklonio je Patrijaršijskoj biblioteci.

Veoma bogatu biblioteku na ruskom, mađarskom i italijanskom jeziku, poklonio je arhimandrit Stefan Ilkić, poznati crkveni pisac koji je radio i pisao u Srpskoj pravoslavnoj crkvi više od 50 godina.

Danak rata

Patrijaršijska biblioteka je svoju najtežu sudbinu doživela 1941. godine, kada je od ustaških okupatorskih vlasti zaplenjena i preneta u Zagreb. Posle završenog Drugog svetskog rata, Srpska patrijaršija je zadužila naučnika i direktora muzeja Dr Radoslava Grujića da otputuje u Zagreb i pronađe zaplenjenu imovinu. Uspeo je da vrati veliki broj knjiga i od 1949. godine, biblioteka se nalazi u prostorijama Patrijaršije u Beogradu. Ovo je biblioteka zatvorenog tipa, ali zbog bogatstva književnog fonda, njegovog značaja i jedinstvenosti zbirki, otvorena je za posetioce. Pored štampanih knjiga, biblioteka čuva i 420 rukopisa.

Biblioteka danas

Patrijaršijska biblioteka pripremila je izdanje prve zvanične internet prezentacije Srpske pravoslavne crkve i učestvovala u pripremi multimedijalne publikacije "Sveta gora – osam vekova manastira Hilandara" koju je izdao fond za zaštitu duhovnog nasleđa Aetos. Biblioteka Srpske patrijaršije dobila je nagradu "Milorad Panić-Surep" 1992. godine.

I pored burne istorije, Srpska pravoslavna crkva je održala nacionalnu svest i ljubomorno čuvala sva dela, tako da je tradicija ostala sačuvana i u manastirima, parohijama i eparhijama, što je u prošlosti doprinelo opismenjavanju srpskog naroda. Patrijaršijska biblioteka, kao i muzej srpske pravoslavne crkve čuvaju neprocenjive vrednosti našeg naroda. Nažalost, mnogo knjiga velike vrednosti je nestalo i propalo u ratovima. Na sreću, i pored stradanja, materijalnog i duhovnog, bogatsvo Patrijaršijske biblioteke je dokaz da nas još uvek čuva nevidljiva ruka Božija.