Malo je ulica u Beogradu u kojima se nalaze čak dva muzeja. Tako se ulici Gospodar Jevremovoj jedan pored drugoga nalaze Muzej Dositeja i Vuka i Muzej pozorišne umetnosti. I ne samo to, već dele isto dvorište. Ali, ni tu se ne završavaju neobičnosti ovih zdanja…

Božićeva kuća

Miloje Božić došao je kao i mnogi drugi u Beograd u vreme kada je knez Miloš svojim manevrima pokušavao da od turske varoši napravu srpsku. Upućivao je tada knez poziv Srbima da dođu i nasele se na poljanama obraslim šašom i šumom nadomak varoši, a služio se i nekim drugim, lukavijim i opasnijim metodama.

A Božić je bio uspešan svinjarski trgovac, rođen u selu Čumići pored Kragujevca. Ovo je, pak, privuklo preduzimljivog kneza koji je brže bolje iskoristio priliku da mu se nametne kao ortak. I pored toga, Miloje stiže u Beograd tridesetih godina XIX veka i odlučuje da se nastani u jednoj od glavnih varoških ulica. Umesto da zida kuću od temelja, iskoristio je ostatke starije turske kuće na čijim osnovama je podigao svoj porodični dom.

U pitanju je jedna od prvih zgrada građenih u evropskom stilu. Prizemna, ali ipak prostrana zauzima 250 kvadrata, dok se pravo zidarsko umeće nalazi u podrumu koji je dodatno ojačan kako bi se sprečilo proklizavanje na padini ispod koje su tekle podzemne vode. Umesto prostranog dvorišta koje se obično nalazilo ispred turskih kuća tog vremena, Božićeva ulica izlazi ravno na ulicu. Nad ulaznim tremom nalaze se inicijali vlasnika i godina gradnje – 1836. godina.

E, sad… Beograd i Srbija tog vremena ne bi bili šta su da nije bilo ni izvesnih trvenja. Tako se nekadašnji knežev (prinudni) saradnik ni nepunih pet godina posle zidanja kuće našao na suprotnoj strani političkog spektra. Razlog je bila ne samo rastuća samovolja kneza, već i činjenica da je vlastodržac naredio da se Milojeva ćerka uda za njegovog bliskog saradnika.

Razljućen, Božić se okreće ustavobraniteljima koji su uz njegovu pomoć uskoro doveli na vlast kneza Aleksandra.

Slikarski kutak

Ipak, ni mir nije dugo trajao. Početkom 1859. godine ostareli Miloš vraća se u Beograd, a sa njim i kuća dobija novog vlasnika. U narednih šest decenija biće porodični dom još jednog trgovca došljaka, ovaj put iz Skoplja, Riste Hadži-Popovića.

Na umetničku scenu kuća stupa 1920. godine kada u njoj svoj atelje zasniva Toma Rosandić. Ovaj Splićanin, poznat po čuvenoj kompoziciji „Igrali se konji vrani i sa njima div junaci“, u zgradi će boraviti tek četiri godine. U narednom periodu kroz kuću će prolaziti razni slikari, te će i nositi epitet „slikarske kuće“.

Muzej pozorišne umetnosti

Današnjeg stanara, Muzej pozorišne umetnosti, nekadašnja Božićeva kuća dobija 1951. godine. Ideja o samom muzeju nastala je još 1901. godine zalaganjem čuvenog dramaturga Branislava Nušića. Alfa i omega ondašnje pozorišne scene, Nušić pokrenuo je inicijativu za prikupljanje materijala – slika, fotografija, plakata, scenske građe i drugih pozorišnih rekvizita.

Tek pola veka kasnije, svi ovi eksponati skupljeni su na jednom mestu i osnovan je današnji muzej sa sedištem u Gospodar Jevremovoj 19.