Beograd je tokom svoje duge istorije često bio na braniku kultura i religija, granica sudara imperija i civilizacija. Zbog toga je bio i važan verski centar. U njemu su se smenjivali hrišćanstvo i islam, crkve postajale džamije ili rušene, a džamije potom doživljavale istu sudbinu pod novim osvajačem. Beograd ponovo postaje bastion Pravoslavlja već u prvim godinama postojanja mlade kneževine, kada su podignute značajne pravoslavne bogomolje: Saborna crkva, Crkva sv. Marka na Tašmajdanu i Crkva sv. Petra i Pavla u okviru kneževog dvorskog kompleksa u Topčideru.

Poseban procvat crkvene arhitekture dešava se između dva rata, posebno potaknut ujedinjenjem Srpske pravoslavne crkve 1920. godine. Dalji razvoj sakralne arhitekture zaustavljen je početkom Drugog svetskog rata u kome su razrušene ili oštećene brojne bogomolje. U drugoj polovini dvadesetog veka usled nove društvene i duhovne klime, nije došlo obnove gradnje novih duhovnih objekata. Tek na samom kraju XX veka, počinje planiranje i izgradnja nekoliko novih verskih objekata u Beogradu, od kojih se svojim izgledom i pozicijom izdvaja Crkva Svetog velikomučenika Dimitrija na Novom Beogradu.

Hram u duhu novog vremena

Smešten u neposrednoj blizini Opštine Novi Beogradu, u bloku 32, Hram Svetog Dimitrija prvi je verski objekat Srpske pravoslavne crkve izgrađen u novom delu grada. Inicijativa za pokretanje izgradnju hrama pokrenuta je devedesetih godina XX veka, da bi konkurs i zvanično bio obavljen 1997. godine pod pokroviteljstvom Patrijarha srpskog Pavla. Na konkurs je prispelo 47 projekata, od kojih je prvu nagradu odneo projekat arhitekte Nebojše Popovića.

Inspirisan žitjem svetog Dimitrija Solunskog, jednog od najpoštovanijih hrišćanskih svetitelja među Srbima, arhitekta Popović pokušao je da pomiri modernistički duh Novog Beograda i priču o životu sveca koji je živeo u IV veku u Solunu. Kao inspiraciju, navodi crkve posvećene ovom svecu u Solunu, Sremsko Mitrovici, odnosno drevnom Sirmijumu i Raveni, ključnim mestima njegovog putešestvija od rimskog vojnika do hrišćanskog mučenika koji je umesto da progoni hrišćane, propovedao Hristove pouke.

Zemljište koje je pribavljeno za izgradnju hrama, osveštano je na Mitrovdan 1996. godine, da bi izgradnja započela 1998. godine i trajala sa prekidima do sredine 1999. godine.

Impozantne površine od 500 metara kvadratnih, hram je u osnovi širok 29 metara i dugačak 23 metra u obliku upisanog krsta, sa visinom centralne kupole od 29 metara. U hramu se nalaze dve galerije na visini od 4,2 metra i 7,35 metara. Krst visine 3 metra koji dominira kupolom, osveštao je Patrijarh Pavle na praznik sveca Mitrovdan, 8. novembra 2001. godine. Radovi na uređenju fasade od belog kamena počeli su skoro deceniju i po kasnije, 2014. godine. Istovremeno, započet je rad na podnim mozaicima za koje je  bio zadužen profesor Đura Radlović. Predviđeno je da zidovi hrama budu freskopisani.

Pored Hrama, u okviru crkvenog kompleksa danas se nalazi i zvonik, te zgrada sa prostorijama za potrebe parohijskog sveštenika i čuvara hrama. Važno je napomenuti da se hram gradi od dobrovoljnih priloga vernika i ljudi dobre dobre volje.