Da li znate da je Beograd upisan u Ginisovu knjigu rekorda? Beše to ne tako daleke 1992.godine, kao grad sa najviše zasađenih sadnica. Tada je pobrojano da je na teritoriji grada zasađeno ukupno 502.000 stabala.

Kada kažemo da je Beograd "zeleni" grad, pomislimo na Košutnjak, Zvezdarsku šumu, parkove, Adu, Veliko Ratno ostrvo i mnogo toga "zelenog" u prestonici. Samo u drvoredima je skoro 57.000 stabala. Beograd ima 11.365 hektara zelenih površina što predstavlja 14,6 odsto ukupne gradske teritorije, a 10 gradskih opština pokrivena je sa 10.541 hektara zelenila. O svima njima se brine Javno komunalno preduzeće "Zelenilo Beograd".

Posebna briga poklanja se grupi "posebnih" gorostasa, 182 stabla, koji su zakonom zaštićeni jer predstavljaju raritet flore Beograda, kako po starosti, tako i po unikatnosti. Zato Beograd smatraju za jednu od najzelenijih prestonica Evrope. Raspolaže značajnim oazama, kako na obodima, tako i na nekoliko minuta od samog centra grada. Beograd je ušao i u proces kandidature za "zelenu prestonicu Evrope".

Od cele šume ostao jedan hrast

Do sredine 19.veka prostor današnjeg Cvetnog trga bio je prekriven hrastovom šumom. Beogradska opština 1843. godine odlučuje da od neuređene šume napravi trg prepun hrastovih stabala, a godinu dana posle trg je pretvoren u pijacu. Sa urbanizacijom Beograda, morčvarno tlo Slavije i Vračara pretvoreno je u elitni deo grada, a od čitave šume ostao je samo jedan gorostas na Cvetnom trgu koji broji već treći vek postojanja. Od zelene oaze ostao je i nešto kasnije formirani park Manjež, koji se nalazi na mestu kasarne konjičkog garnizona.

U to vreme, postojala je i namera "Društva za ulepšavanje Vračara" da se na prostoru između današnje Njegoševe i Bulevara kralja Aleksandra sačuva hrastova šuma, te uredi u park, ali se od toga odustalo. Društvo se umesto toga posvetilo uređivanju drvoreda duž novoformiranih ulica koji su i danas prepoznatljivi simbol ovog dela grada.

Foto: Pavle Kaplanec - Park Manjež

Možda nije najstariji, ali je najveličanstveniji

Za već istorijski beogradski "Bermudski trougao", mesto na kome su se nalazile kultne kafane Grmeč, Šumatovac i Pod lipom (neke od njih i danas postoje), verovatno ste čuli. Ali koliko je vas sedeći i uživajući u "debeloj" hladovini jednog od današnjih restorana, primetilo da tu ladovinu daju šest gorostasnih platana. Oni su deo flore glavnog grada, zbog čega Beograd ima priviligeju da ga nazivaju "zelenom prestonicom". Predvodnici "zelene kolone" su 33 stabla o kojima se posebno brine Gradsko zelenilo, a na čelu kolone su 3 gorostasa koji u stablima imaju više desetina godova. I jedni i drugi su zaštićeni.

A kada govorimo o najstarijim, ne treba zaboraviti ni dugovečna stabla tise koja se nalaze na par lokacija u Beogradu. Svakako je najatraktivija porta Saborne crkve u kojoj dve tise "stoluju" već više od veka, kao i park kod vrtića "Sveti Sava" u Požeškoj ulici. Svoje mesto na listi našao je i dud nepoznate starosti, ali najmanje 150 godina, u parku na uglu ulica Takovske i 27. marta.

Foto: Pavle Kaplanec - Tašmajdanski park

Najstariji park sa najstarijim zelenim Beograđaninom

Ako izuzmemo hrast u selu Neminkuće podno Kosmaja, za koji se procenjuje da je star najmanje 230 godina, među najstarije zelene Beograđane se ubraja platan ispred Konaka kneza Miloša u Beograd. Zasađen je 1831. godine prilikom uređenja parka koji je formiran oko dvorskog kompleksa kneževske porodice. Ovaj park, danas poznat kao Topčiderski park ujedno je i najstariji uređeni park u Beogradu.

Ipak, epitet najstarijeg javnog, odnosno narodnog parka u Beogradu pripada Finansijskom parku, danas Parku Gavrila Principa. Nastao je 1836. godine u okviru konaka koji je knez podigao za svoje sinove. Javni park postaje ukazom kneza Mihaila 1864., kojim zgrade konaka i park daruje državi.

Foto: Pavle Kaplanec - Park Ćirila i Metodija

U drugoj polovini XIX veka i prvim decenijama XX veka svoju pređašnju svrhu menaju mnogi delovi grada, tako da Beogradska tvrđava postaje park Kalemegdan, staro groblje i majdana kod Crkve svetog Marka postaju Tašmajdanski park, Košutnjak umesto kneževskog lovišta postaje izletište, plato ispod Hrama svetog Save Karađorđev park. Daljom urbanizacijom grada, umesto Velike pijace formira se Akademski, a potom Studentski park, Beograd dobija i svoju prvu botaničku baštu - Jevremovac. Dvadesetih i tridesetih godina XX veka uređuje se i Terazijska terasa, Hajd park na Mostaru, Park Ćirila i Metodija (ili park kod Vukovog spomenika), Čuburski park.

Ni Zemun ne zaostaje, te pored postojećeg Gradskog parka, dobija i park na Gardošu i Kalvariji, park Jelovac, te Dunavski kej. Sredinom prethodnog veka, javni parkovi postaju i Pionirski park, park kod Narodne skupštine i Park prijateljstva na Ušću. Kako ne bismo nepravedno preskočili neki park, treba reći da danas Beograd ima oko 60 parkova, ne računajući parkiće i zelene površine nastale prilikom izgradnje novih naselja.

Foto: Pavle Kaplanec - Hajde Park

90 godina brige i pažnje

O tome da Beograd ima epitet "zeleni grad", zaslužno je Javno komunalno predzeće "Zelenilo Beograd". Baštini daleka iskustva kada Opština Beograda, počinje da angažuje vrtlare na uređenju gradskog zelenila, da bi 1929. godine osnovao i posebnu službu. Prvo se zvala "Odsek za parkove", a kasnije je proširena na "Odsek za parkove i pošumljavanja", do sadašnjeg imena "Zelenila Beograd”. Tu su pored navedenih parkova i Zvezdarska šuma, Miljakovačka šuma, sa 211 hektara Veliko ratno ostrvo, Bajfordova šuma sa površinom od 59 hektara, Ada Ciganlija i posebnih 33, pojedinačno zaštićenih dobara, najdugovečnijih Beograđana.