Zgrada RTS-a u Aberdarevoj preturila je, za svoga veka, mnogo toga preko glave. Svedočila je različitim istorijskim događajima, pregurala kroz vatru, preživela bombe... Ipak, ovo nije bila sudbina koju je kraljica Marija Karađorđević želela za ovo zdanje kada je odlučila da finansira njegovu izgradnju.

Naime, zgrada RTS je projektovana da bude Đačka trpeza, odnosno menza u kojoj će preko 400 siromašnih učenika i studenata moći da se hrane po najnižim cenama, a oni najugroženiji moći da dobiju besplatan obrok svakoga dana.

Izgradnja Đačke trpeze u Aberdarevoj počela je 15. septembra 1939. godine ali, nažalost, nikada nijedan đak ovde nije obedovao.

Briga o učenicima i sirotinji 

Strahote Prvog svetskog rata za sobom su ostavile nebrojenu siročad, glad i teške uslove koje su i odrasli i deca teškom mukom nosili na svojim plećima. Trebalo je obnoviti razrušenu zemlju, izgraditi infrastrukturu i omogućiti svima da, posle velikih gubitaka, krenu iznova. Uprkos svim teškoćama Beograd je podizao i različite građevine za humanitarne ustanove među kojima je bila i Đačka trpeza na Tašmajdanu.

Lokacija za menzu bila je strateški odabrana kao mesto koje je i tada bilo okruženo državnim ustanovama, školama, univerzitetskim centrom koji je stasao uz Bulevar kralja Aleksandra i religijskim objektima.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije, screenshot / "Vreme", 1939. 

Sve je počelo kada je kraljica Marija, te 1935. godine, od grada kupila slobodnu parcelu na obodu Tašmajdana sa namerom da na njoj podigne humanitarnu menzu. Nekoliko godina kasnije, tačnije 29. oktobra 1939, kraljica je položila kamen temeljac za Đačku trpezu.

Radovi su odmah pokrenuti. Novac je obezbedila kraljica iz svog fonda, a sam projekat poveren je ondašnjem arhitekti Tehničke direkcije Beograda Rajku Tatiću, čoveku koji se proslavio svojim angažovanjem i rešavanjem problema tokom izgradnje Gradskog doma dečje zaštite u Zvečanskoj koji je završen 1938.

Kako bi sve bilo što savršenije u proces planiranja čitavog projekta uključeni su dr Matija Ambrožić, ondašnji profesor Medicinskog fakulteta, kao i dr Marija Gajić Vajs, eminentno ime u Centralnom uredu za zaštitu majki, dece i mladih, ustanovi koja se brinula o ugroženoj deci i svim njihovim potrebama.

I taman kada je prvi sprat Đačke trpeze bio završen i svi mislili kako sve teče po planu, izbio je novi sukob koji je zahvatio čitavu planetu.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije, screenshot / "Vreme", 1939. 

Menza postaje studio

Bombardovanje Beograda 6. aprila 1941. zaustavilo je sve u prestonici najavljujući nove užase. Ipak, iako je izgledalo da je svemu došao kraj, nakon okupacije Beograda nacistička vojska je dozvolila nastavak radova na Đačkoj trpezi. Ovo se uklapalo u plan Nemaca da "normalizacijom" života umire građanstvo i tako olakšaju sebi upravljanje.

Tako su majstori, do kraja rata, uspeli da završe sve izuzev finih radova, a onda, dolazi do novog preokreta.

Posleratna komunistička vlast nije baš blagonaklono gledala na nasleđe kraljevske dinastije. Tako Đačka trpeza preko noći postaje državno vlasništvo i 1945. dobija novu namenu i prelazi u ruke "Avala filma" za čije potrebe biva adaptirana i dozidana.

Sve do 1962. zgrada u Aberdarevoj služila je kao filmski studio, a zatim postaje sedište Televizije Beograd. Paralelno, ova televizija dobija na korišćenje i objekat u Takovskoj koji je zauzimao brojeve 8-10 tako da, u narednim godinama, adaptacijom i dogradnjom, do 1989. godine, ova dva objekta bivaju povezana.

"Nije kako je rečeno, već kako je suđeno", kaže stara poslovica. Iako su, kroz vreme, bile izgrađene druge đačke i studentske menze, objekat u Aberdarevoj nikada nije postao Đačka trpeza.