Kažu da je Beograd grad sa posebnim “šmekom”, sa nekom vekovnom energijom koju je nemoguće definisati, staviti u neki okvir. Još je složenije opisati beogradske dobre vibracije koje potiču od već prepoznatljivih simbola prestonice, samih građana i posetilaca, ali i od “detalja”, beogradskih mikrosredina, koje i pored toga što su manje znane, “isijavaju” neku svoju priču, svojevrstan “buket gradske dobre energije”. Jedna takva priča je o čokotu vinove loze. I to ne običnom! Loza je sorte “rozeta” i broji godina više od jednog veka. 

“Zemunka” sa evropskim pedigreom

Oni što se razumeju u vinogradarstvo kažu da čokota “rozete” nije bilo godinama ni u bližoj ni u daljoj okolini. Bila je jedinstvena i unikatna, “zemunska”. Od kako se nauka umešala, jedinstveni čokot “zemunke” proširio se na nekoliko lokacija. Od studentskog oglednog poljoprivrednog dobra Radmilovac, do kraljevskih vinograda na Oplencu. Do tog vremena samo u Gospodskoj zemunskoj ulici, u dvorištu zgrade na broju četiri. Kuću je cincarska porodica Puljo, vlasnici prve štamparije u Zemunu, izgradila 1827. godine. Kasnije porodica Živanović u kući drži trgovačku radnju na malo i veliko. I čokot bi živeo svoj život ušuškan u dvorištu, da se nije umešala nauka iz komšiluka. Stručnjaci poljoprivrednog fakulteta u obimnom istraživanju došli su do saznanja da je loza vrste “seibel 1000” i da predstavlja francuski hibrid. Po rečima dr Nebojše Markovića, profesora vinogradarstva sa Poljoprivrednog fakulteta, “osnova ove vrste vitis kojoj pripada zemunski čokot je američka, a ukrštana je u Francuskoj posle 1860. godine”. Beše to doba i kada je pošast za vinovu lozu, bolest filoksera desetkovala evropske vinograde. Računa se da je sorta “seibel 1000”, kojoj pripada zemunski čokot, stigla na naše prostore 1903. godine. 

Kada bi mogla, o čemu bi  pričala “zemunska vinova loza” iz Gospodske

Bio bi to jedan obimniji spis. Prvi materijalni dokaz o postojanju vinove loze nalazi se na jednoj fotografiji reklame soka od grožđa iz 1878. godine. Zatim, fotografija devojke iz porodice Živković iz 1908. na kojoj se vidi već stasala loza koja se proteže duž cele terase. Zemunska loza preživela je oba svetska rata, pa i savezničko bombardovanje 17. aprila 1944. kada je od kuće u Gospodskoj broj 4 ostala ruina, uništen je prednji deo zdanja. U Gospodsku ulicu i okolo kuće palo je sedam avio bombi. Dve osobe su poginule, a devojčica koja se nalazila pored loze ostala je nepovređena, kao i sama vinova loza. Dovoljan razlog da se lozi pripišu i natprirodne osobine, pa su se tako parovi ispod “čudotvorne” loze zaklinjali na večnu ljubav, drugi želeli sreću i zdravlje. Kuća je proglašena za nepokretno kulturno dobro, a 2014. godine ovaj raritetni čokot vinove loze zaštićen je kao prirodno dobro. Dati spomenik prirode zauzima 230 metara kvadratnih i uz sve proživljeno obilno rađa i donosi slasne grozdove. Upravo na tom mestu zemunski preduzimljivi ljudi znaju da organizuju vinsku zdravicu, već tradicionalnu manifestaciju “Zemunskog festivala vina i hrane”, kao dobrodošlicu svim vinarima koji učestvuju na ovoj smotri.

Vinova loza u Zemunu je i lekovita

Priča o vinu stara je gotovo 6 milenijuma od “svete doline Nila”, Egipćana, a na naše prostore stigla je sa Rimljanima. I odvajkada vinovoj lozi i vinu pridavana su lekovita svojstva. Nije tako davno bilo kada je u dvorištima, i u gradovima i na selu, bio zasađen barem po jedan trs vinove loze. Pored toga što je estetski vredna u svojoj raskošnosti, i “zemunka” je pokazala ta lekovita dejstva, i to za rad srca. Blagotvornosti na krvotok, istraživanja su pokazala, “zemunka” ima više tih dobrih supstanci i od merloa, prokupca ili kabernea. Praksa je pokazala da i u Gospodskoj i na poljoprivrednom dobru Radmilovac sazreva i rađa grožđe dobrog kvaliteta pa se i vino pravi. Uz stanare, sada se o vinovoj lozi brine gradsko zelenilo i Poljoprivredni fakultet. I pored toga što je u najstrožem centru Zemuna, okružen asfaltom i betonom, čokot je u dobroj “formi”, zdrav i snažan. Stablo je ojačalo i u visinu i u širinu, pa joj se grane penju do drugog sprata, a korenje do sredine dvorišta u dužini i do šest metara. Prilikom komunalnih radova, otkriven je stari bunar u dvorištu, zatrpan apriliskim bombardovanjem, iz koga se loza napaja.

Zemunska vinova loza spade u najstarije na ovim prostorima, ali najdugevečnija se nalazi u slovenačkom gradu Mariboru. Njena dugovečnost meri se sa više od 400 godina, pa je kao takva upisana i u Ginisovu knjigu rekorda.