U srcu Beograda, u voždovačkom naselju, ulice pripovedaju priče o herojima iz prošlosti, a jedna od njih nosi ime Vojvode Vlahovića. Ovaj čovek, poznat po imenu Toško Vlahović, rođen je u Rovcima 1890. godine, a svoj mladalački put završio je na bojištu u Vlasovu 27 godina kasnije. Njegova sudbina je istkana od hrabrosti, znanja i nepokolebljive ljubavi prema otadžbini.

Ratnik u vihoru istorije

Posle završetka školovanja na Cetinju 1911. godine, Toško je, kao stipendista crnogorske vlade, krenuo stazama znanja koje su ga odvele prvo u Rusiju, a zatim u Nemačku. U Jeni je, sve do izbijanja Prvog svetskog rata, upijao filozofiju, možda naslućujući tamne oblake koji su se nadvijali nad Evropom.

Kad su topovi progovorili, Toško se nije oklevajući prijavio kao dobrovoljac. Učestvovao je u borbama I bataljona Kolašinske brigade sve do kapitulacije Crne Gore 1916. godine. Nakon što je Crna Gora pala pod okupaciju, Toško i njegov brat Milinko, kapetan crnogorske vojske, izbegli su zarobljavanje i krenuli put otpora.

Vojvoda duha i pera

Proleće 1916. godine donelo je neuspešan ustanak protiv okupatora, a usledili su masovni obračuni i hapšenja. Toško, zajedno sa grupom odvažnih, odlučio je da stvori komitsku četu i pređe u Srbiju, sanjajući o oslobođenju. Njihova odiseja ih je odvela u srce Kosanice, gde su se pridružili silama koje su već kovale planove otpora.

Na savetovanju početkom 1917. godine, Toško je izabran za vojvodu, za komandanta Krajinskog odreda. Sa braćom, Jovanom Radovićem i legendarnim Kostom Pećancem, vodio je Toplički ustanak, simbol otpora i nepristajanja na porobljavanje. Njegova ljubav prema knjizi i znanju nije jenjavala ni u surovim uslovima ratnog života. Formirao je malu ličnu biblioteku iz koje je svojim borcima pozajmljivao knjige, vodeći dnevnik koji će kasnije biti objavljen, posthumno donoseći svedočanstvo o njegovoj duši borca i mislioca.

Tragičan epilog i večno sećanje

Sudbina ga je stigla u okršaju sa bugarskim jedinicama, gde je pao zbog svojih ideala 2. novembra 1917. godine. Sahranjen je na Kuršumlijskom groblju, ali njegovo ime živi dalje, ne samo u knjigama istorije već i na ulicama Beograda, gde je voždovačko naselje postalo trajni spomenik njegovoj veličini.

Toško Vlahović, vojvoda iz Rovaca, nije bio samo ratnik. Bio je čovek koji je svoje intelektualno nasleđe i ljubav prema otadžbini pretočio u borbu za slobodu, ostavljajući iza sebe tragove koji i danas inspirišu. Njegovo ime, utkano u temelje voždovačkog naselja, priča priču o herojstvu, odanosti i neizmernoj žrtvi za ideale slobode.