Dom svetog Save u Ulici cara Dušana osmišljen je kao stecište kulture, obrazanja i humanosti. Ideja o njegovoj izgradnji potekla je od osnivača Društva sv. Sava nastalog sa ciljem da se srpski narod sačuva pod tiranijom Otomanskog carstva. Vetar u leđa za nastanak samog društva 1886. godine dali su kralj Milan Obrenović i vlada Ilije Garašanina, a predsednik Glavnog odbora postao je profesor Velike škole Svetomir Nikolajević, a parola pod kojom se radilo glasila je: "Brat je mio, ma koje vere bio".

Međutim, za izgradnju Doma svetog Save trebalo je novca. Vrednim radom, zalaganjem i promovisanjem svoje ideje, samo tri godine nakon osnivanja, društvo je zahvaljujući prilozima ljudi koji su voleli svoj narod, došlo do sredstava.

Već 10. avgusta 1889. godine položen je kamen temeljac, a događaj su uveličali prestavnici dvora, crkve, i uvaženi Beograđani.

Grafika: Male novine, 1889. - Poziv građanstvu za učešće na lutriji za prikupljanje sredstava za Dom svetog Save

Skupljanje sredstava za izgradnju Doma svetog Save

Lutrije, dobrotvorne zabave, pozajmice, lobiranje, apeli... ovo su bila sredstva kojima su članovi Društva sv. Sava pokušavali da prikupe novac i privuku ljude na svoju stranu.

Tadašnja štampa pružala im je pomoć kroz rodoljubive tekstove. Vrlo brzo donacije su počele da pristižu. Prvih 2.000 dinara dao je kralj Aleksandar, a kraljica Natalija darovala je 300 dinara. Još 1.000 donirano je iz opštinske kase, a Đorđe Vajfert donirao je 51.000 cigala i 849 dinara.

Društvo sv. Save imalo je svoje ispostave u velikom broju gradova, a sve podružnice su se uključile u prikupljanje sredstava na lokalnom nivou.

Zanimljivo je da se na listu donatora, pored domaćih patriota, upisao i veliki broj stranaca. Filip la Renotije od Ferare i Eduard la Renotije Bulanže su tako darivali 2.000 dinara, parirajući kraljevom daru, a upisana su i imena Jakova Alkalaja, predsenika Jevrejske opštine, Šarla Drenbergera, Jakova Bajlonija, arhiepiskopa Varšavskog Leontija... ali i mnogi drugi građani koji su davali koliko su mogli i združenim snagama uspeli da prikupe potreban novac za izgradnju Doma svetog Save.

Grafika: Feliks Kanic - Srušeni dvor princa Eugena Savojskog, na čijem mestu je sazidan Svetosavski dom

Plac u centru

Lokacija na kojoj je podignut Dom svetog Save u Dušanovoj 13 koštala je 12.000 ondašnjih dinara, što je bila pozamašna suma. Prethodno, ovde su se nalazili ostaci Pirinčane, zapravo karavan-saraja Mehmed paše Sokolovića sa bezistanom. Ova zgrada je u 18. veku preuređana kako bi u njoj bio smešten austrijski komandant Beograda, princ Eugen Savojski.

Pravljenje projekta beogradskog Svetosavskog doma stavljena je u ruke arhitekte Jovana Ilkića koji je imao i ulogu nadzornog organa, a radovi su trajali malo više od godinu dana. Svečano otvaranje upriličeno je 1. oktobra 1890. godine.

Grafika: Arhiva - Prvobitni izgled Doma sv. Save

Tada je prvi put otkriven natpis Dom sv. Save ispisan na atici, na glavnoj fasadi, a koji je u celosti platio kazandžija Dimitrije Naumović. Pozebno su se isticali grbovi srpskih zemalja iznad prozora prvog sprata koje je, prema nacrtima slikara Đoke Jovanovića, u kamen pretočio likorezac Jovan Hajnrih Noken.

Zasijala je tog dana dvospratna zgrada. Bljesnuli su elementi izgrađeni u duhu romantizma, renesanse i neovizantizma, ali i enterijer koji je s ukusom biran i uklapan.

Dom svetog Save imao je da služi na ponos i čast kao dobrotvorima koji su pomogli izgradnju, tako i čitavom srpskom narodu.

Foto: Wikipedia / Dungodung - Fasada Doma sv. Save ukrašena je grbovima srpskih zemalja

Dom svetog Save kroz vreme

Pored samog Društva svetog Save, objekat se, tokom godina, nalazio i u službi Prve beogradske gimnazije, bolnice Srpskog crvenog krsta, Četvrte ženske gimnazije, Više pegagoške škole, Bogoslovija Svetog Save, škole za gluvoneme, ali i kapele Aleksandra Nevskog. Danas u njoj radi Fizički fakultet Univerziteta u Beogradu.

U Prvom svetskom ratu zgradu su koristile okupacione vlasti. U tom periodu veliki broj stvari koje su krasile ovaj hram srpske solidarnosti i humanosti, bile su odnete i, verovatno zauvek, izgubljene.

Samom objektu, skoro dve decenije nakon njegovog otvaranja, pridodata je zgrada na ćošku, kako bi bila izvor sredstava za finansiranje rada samog društva. Radovi su počeli 1914. godine, a zbog rata i svih nedaća koje su pogodile zemlju, završeni su tek 1. maja 1923. kada je počelo i njeno izdavanje.

Uz male promene gornjeg dela fasade na zgradi Doma svetog Save, iste godine je dograđen i treći sprat, prema projektu arhitekte Petra Bajalovića. Dozidani deo takođe je davan u zakup kako bi se obezbedila sredstva za finansiranje različitih aktivnosti.

Dom svetog Save je proglašen za nepokretno kulturno dobro i danas predstavlja spomenik kulture.