Jula 1934. godine u Frankopanovoj ulici (današnjoj Resavskoj) na zemljištu koje je Beogradska opština 1930. poklonila Novinarskom udruženju počelo se sa izgradnjom Novinarskog doma. Dom je sagrađen od novca koji su novinari prikupljali kroz priloge tokom nekoliko godina, a njihovom apelu su se odazvali prijatelji, kako iz zemlje tako i oni rastureni širom sveta, a naročito iseljenici iz Amerike.

Foto: UB "Svetozar Marković", screenshot / "Beogradske opštinske novine", 1934. 

Povelja u temeljima zgrade

Dom novinara Srbije građen je u periodu od 1934. do 1935. godine. Sami temelji osveštani su 15. jula 1934. u prisustvu izaslanika kralja i velikog broja gostiju.

Prilikom polaganja kamena temeljca i njegovog osvećenja, u temelje Doma udruženja novinara Srbije uzidana je povelja sledeće sadržine:

"Za vreme vladavine Njegovog Veličanstva kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, Jugoslovensko novinarsko udruženje – sekcija Beograd polaže danas, 15. jula hiljadudevetstotridesetčetvrte godine, kamen temeljac Doma beogradskih novinara. Ovaj dom se podiže pomoću Beogradske opštine i prilozima novinarskih prijatelja, a uz pomen onih novinara koji nisu dočekali ostvarenje svojih staleških ideala. Neka on budućim novinarskim generacijama bude škola u kojoj će učiti kako se služi istini, pravdi, narodu i državi", preneo je "Novinarski glasnik" od 15. jula 1934.

U samom startu ideja je bila da Dom novinara postane dominantna zgrada za novinare i njihove prijatelje. Takođe, ovaj objekat, kako je planirano, imao je zadatak da postane kuća čitavog intelektualnog Beograda i okupljalište za sve one zainteresovane za nosioce kulturnog i javno političkog života.

Projekat za Dom udruženja novinara Srbije izradio je arhitekta Ernest Vajsman koji je objekat zamislio kao građevinu modernog izgleda i kubičnog izgleda i bez ornamenata.

Foto: UB "Svetozar Marković", screenshot / "Beogradske opštinske novine", 1935. 

Dom udruženja novinara Srbije posle ratova

Nakon oslobođenja Beograda od Nemaca i dolaska Komunističke partije na vlast Dom udruženja novinara Srbije je nacionalizovan. Prema odluci državnih organa predat je na korišćenje agenciji Tanjug koja je u ovom zdanju bila smeštena sve do 1976. godine. Naime, tada su vlasti donele Zakon o vraćanju Udruženju novinara Socijalističke Republike Srbije prava u pogledu korišćenja i raspolaganja nepokretnostima kao društvenim sredstvima, kako je navedeno u "Službenom glasniku" 31. decembra 1976.

Dve decenije kasnije, tačnije 17. oktobra 1997. Dom novinara Srbije, kao najdosledniji primer beogradske rane funkcionalističke arhitekture, proglašen je za spomenik kulture na osnovu odluke Vlade Republike Srbije.

Foto: Nikolina Radovanović