Na inicijativu kralja Aleksandra Prvog, 1934. godine, samo tridesetak godina nakon što su prvi avioni u kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca krilima presekli ovo naše nebo, započeta je izgradnja velelepne palate Komande vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije.

Ovaj veliki projekat bio je poveren čuvenom arhitekti Dragiši Brašovanu koji je u to vreme projektovao mnoga zdanja koja i danas zadivljuju svojom lepotom i postojanošću. Palatu komande vazduhoplovstva zamislio je kao zgradu koja će biti "kraljica Zemuna" i ona je to zaista i bila sve do 1999. godine kada se našla pod NATO bombama.

Foto: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković" / "Pravda", 1934. 

Kako je sve počelo

Kao stručnjak koji je išao u korak s vremenom, Brašovan je pratio strane časopise i dešavanja u svetskoj arhitekturi i dizajnu, pa je tako zaslužan za postavljanje modernističkih pristupa beogradskim građevinama koje je projektovao u svom birou.

Brašovan se odlučio da zgrada Komande ima oblik četvorougla u čijem središtu će se nalaziti dvorište. Takođe, ispred ulaza, prema Avijatičarskom trgu, nalazi se bašta koja je mogla da posrami mnoge ružičnjake svetskih prestonica.

Sama zgrada arhitektonski je rešena na vrlo simbolični način. Tako se glavna zgrada sastoji od kule i dva zaobljena krila na bočnim stranama. Sama kula je građena tako da po svojoj konstrukciji podseća na trup i kljun aviona.

Na izradi ovog zdanja svakodnevno je radilo oko 400 radnika. I sam arhitekta je neretko bio na gradilištu, prateći kako napreduje izgradnja.

Zanimljivo je da je arhitekta Brašovan, ideju o svom arhitektonskom rešenju zapravo napravio prema centralnoj zgradi jednog filmskog studija koji se nalazio na brdu Barandovu iznad Vltave. Ovaj studio bio je napravljen po uzoru na holivudske i to je slavnom arhitekti privuklo pažnju i izuzetno mu se dopalo. Odmah je skicirao njene obrise i već sledeće godine ovu ideju uneo je u zemunsku Palatu komande vazduhoplovstva.

Inače, ovaj vid pozajmljivanja ideja i rešenja arhitekte smatraju normalnom i pozitivnom.

Foto: Milena Arsenić

Oficirski Zemun, igranke i zabave

Nakon završetka izgradnje u Zemun se doselilo ni manje ni više nego 250 oficira sa svojim porodicama. U tom trenutku, zgrada Doma vazduhoplovstva služila je kao nadzorni organ koji je imao zadatak da pazi na rad turskih vlasti u Beogradu.

Međutim, pored dnevnog veoma zahtevnog posla koji se obavljao u najlepšem zdanju Zemuna, uskoro je u njemu počeo i da se odvija značajan kulturno-umetnički život sa ove strane reke. Počele su da se održavaju mnogobrojne muzičke priredbe, predstave i gostovanja različitih umetnika, pesničke večeri, izložbe slika i fotografija i mnoge druge kulturno-umetničke manifestacije.

Šezdesetih i sedamdesetih godina naročito je bilo živo u ovom zdanju. Pristup su imali isključivo povlašćeni – oni koji su u rukama imali parče kartona na kojem je pisalo "Članska karta broj…" i na koje je bila zaheftana fotografija nosioca ovog prava.

Neretko se dešavalo da su se, naročito omladinke, učlanjivale u npr. Padobransko društvo samo kako bi ostvarile privilegiju da imaju pristup društvenom životu u visokim oficirskim krugovima, da uživaju u zabavama i možda upecaju nekog slobodnog avijatičara.

Vojni puč na zemunski način

Dom vazduhoplovstva u Zemunu, bio je poprište i jedne velike pobune.

Dušan Simović je oduvek voleo nebo. Po završetku školovanja i nakon učestvovanja u Prvom svetskom ratu, 1936. postaje glavnokomandujući vazduhoplovnih snaga Kraljevine Jugoslavije. Čin generala dobija tek 1938. godine i postaje načelnik Glavnog generalštaba. Zalagao se za to da se, u slučaju napada Nemačke na Jugoslaviju, uzurpatoru našeg mira pruži otpor sve dok se saveznici ne priključe jugoslovenskoj vojsci.

Međutim, nakon što je potpisano pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu Dušan Simović bio je rešen da promeni tok istorije. U samoj zgradi Palate komande vazduhoplovstva u Zemunu, zajedno sa brigadnim generalom Borivojem Mirkovićem, pukovnikom Dragutinom Savićem, vazduhoplovnim pukovnikom Stjepanom Burazovićem i drugim oficirima, skovao je zaveru protiv vlade i kraljevine.

Izvršili su vojni puč kojim su srušili sa vlasti namesnika kneza Pavla. Odmah potom Simović je izabran za novog predsednika vlade.

Dok su kovali ovaj plan, generali, pukovnici i oficiri sastajali su se u skrivenim odajama Vazduhoplovnog doma i noćima vagali šta im je činiti i kako postupiti.

Foto: Milena Arsenić

Okovani Ikar

Na bočnoj fasadi zemunskog Vazduhoplovnog doma, nalazi se, čuvena kamena skulputura Ikara, rad vajarke Zlate Markov. Ovaj okamenjeni mladić uhvaćen je u trenutku kada je, raširenih krila, podigao nogu kako bi iskoračio sa litice i poleteo.

Prema grčkoj mitologiji Ikar je, zajedno sa svojim ocem Dedalom, bio kreator Lavirinta u kojem je, kasnije, živeo Minotaur – mitsko biće, mešavina čoveka i bika. Kako bi pobegli sa Krita na kojem su gradili ovu građevinu, a u kojoj su, potom, i sami bili zarobljeni, Dedal je Ikaru i sebi napravio krila od perja i voska.

Međutim, upozorio je mladića da ne leti suviše nisko kako vlaga od mora ne bi slepila krila, ali i da ne leti previsoko jer će Sunčeva toplota da ih otopi. Najbolje bi bilo da u letu prati svog oca. Međutim, kako to često biva sa mladima, Ikar je, zanesen slobodom koje mu je letenje pružilo, zaboravio na očeve savete. Opčinjen novootkrivenim osećanjem, Ikar je raširio svoja krila i vinuo se pravo ka Suncu. Toplota je otopila vosak i on je pao u more.

Međutim, kameni zemunski Ikar ispostavio se jačim od svog mitološkog imenjaka. Uspeo je da preživi jedno od najdužih bombardovanja u istoriji i odoli brojnim detonacijama.

U proleće 1999. godine, 23. marta, tačno u 19.45, uobičajeno zemunsko veče prekinule su sirene za vazdušnu opasnost. NATO snage odlučile su da su vazdušni napad i bombardovanje tadašnje SR Jugoslavije, najbolji način da se postigne mir.

Pod nazivom "Milosrdni anđeo" počela je akcija napada sa neba. Crni metalni "anđeli" su uzleteli i obasuli nas svojim čeličnim uranijumskim perjem. A naš Ikar je stajao okovan. I ne, grč na njegovom licu nije od toga što je zaleđen u vremenu kada je hteo da uzleti ka suncu. To je bol bespomoćnosti. Ikar koji je, dotad, bio simbol zaštitnik Palate komande vazduhoplovstva u Zemunu, želeo je da poleti, da predvodi armiju letača, da zaustavi napad.

Nažalost, nije mogao.

Ostao je zakovan u raskoraku i kada je anđeo i njega zasuo svojim gvozdenim perima. Ikar je pokušavao da se otrgne dok su stakla na Domu vazduhoplovstva pucala. Vrelina eksplozije nije uspela da mu otopi krila. Ikar je izdržao napad. I danas ponosito stoji i čeka da Dom vazduhoplovstva bude renoviran i da ponovo zablista u punom sjaju.