Iznad Studenjaka, na spoju Zemuna i Bežanijske kose, nalazi se jedan drugi dom, koji se, sem po većinski poznijim godinama svojih žitelja, u malo čemu razlikuje od studentskog.

Dom penzionera, kako ga neki zovu, nosi nepravedno robusni naziv "Gerontološki centar Bežanijska kosa". Zapravo, tamo sve odiše životom i radošću.

Grad u malom

Ovo veliko belo zdanje najveći je gerontološki centar u Srbiji i među najvećima na Balkanu. Otvoren je 1983. godine kad su se uselili i prvi stanari i učinili ga domom u pravom smislu te reči. Na čak 50.000 kvadratnih metara ima mesta za 600 stanovnika koji su, baš ovde našli svoj mir.

Čim se uđe u glavnu zgradu vedra lica dočekaju svakog gosta. U ovom delu nalazi se uprava i tu se odvija veći deo društvenog života. Odatle se može dospeti u bilo koju od šest zgrada koje čine ovaj kompleks. Svi delovi su međusobno povezani zatvorenim hodnicima tako da stanovnici ne moraju da izlaze napolje ukoliko je neka vremenska nepogoda.

Zanimljivo je da se u Gerontološkom centru Bežanijska kosa sve nalazi "na dohvat ruke". U kompleksu postoje čak dve sale za bilijar u kojem žitelji ovog mikro grada mogu da uživaju. U centralnoj zgradi nalaze se pošta, frizerski salon, radnja, trafika, ali i državna apoteka – sve što je potrebno za svakodnevan život.

Slavimo ljubav i život

Nedavno, jedan par u domu je proslavio 60. godišnjicu braka. Više od pola veka njih dvoje se vole, pa su tako i u dom došli zajedno.

Naime, kad je muž zanemoćao i kada su njegova invalidska kolica postala preteška za pomeranje po stanu, zajedno su doneli odluku da on pređe u dom. Međutim, kako je njihova ljubav veoma jaka, gospođa nije mogla dugo da izdrži bez svog supruga. Spakovala se i pošla za njim.

Danas zajedno ovde žive i uživaju u svakom zajedničkom trenutku.

Slavlja su ovde česta i uvek ima povoda za neko. Jedan od razloga za iće i piće bio je i 99. rođendan gospodina Milana Kovačića. On je najstariji stanovnik ove velike kuće, ali mu godine nisu prepreka da vreme provodi u različitim aktivnostima. 

Foto: Ivana Radojičić

Petak je dan za film

Svake nedelje ljubitelji 7. umetnosti mogu odgledati projekciju nekog filma u velikoj bioskopskoj sali koja se nalazi u glavnoj zgradi. Kako kažu, najviše vole da gledaju stara dobra domaća ostvarenja, ali rado uživaju i u novijim izdanjima.

Dobra saradnja sa distributerskim kućama omogućava im i da se na repertoaru redovno nađu filmovi koji se upravo prikazuju u bioskopima širom sveta.

U ovoj sali održavaju se i različite svečanosti, ali i gostovanja mnogih pevača, kulturno-umetničkih društava, glumaca, predstava... A, i domski hor često ovde zapeva. Probe domskog hora održavaju se sredom i na njih niko ne kasni. Broji dvadesetak članova koji se svojski trude da svaku kompoziciju dovedu do savršenstva. U tome im pomaže i dirigent koji vodi računa da svaka nota bude na svom mestu.

Dom za sve od 26 do 126

Zanimljivo je da Gerontološki centar prima sve građane starije od 26 godina. Svi pod podjednakim uslovima mogu predati zahtev za smeštaj i dobiti ga bez starosne tj. mladalačke diskriminacije.

Dom je zgodan izbor za osobe u kolicima ili sa nekim oblikom invaliditeta jer je opremljen rampama i liftovima tako da se osobe lakše kreću i imaju puniji kvalitet života.

Centar poseduje i parking, pa tako stanovnici koji su "u voznom stanju" mogu svoj auto ili motor (da, ima i toga) da ostave ispred ove velike kuće bez straha i bojazni od krađe i vandalizma.

Umetnost ne zna za godine

Da je umetnost, kao i ljubav, neprolazna, večna i de se ponajmanje osvrće na godine dokazuju i stanovnici Gerontološkog centra Bežanijska kosa. U svom domu imaju brojne umetničke sekcije i mesta za kreativno izražavanje.

Postoje dekupaž radionice gde se, na unikatan način, ukrašavaju i boje drveni poslužavnici, podmetači za čaše, kutije za nakit i srcu drage sitnice.

Izrađuju se i novogodišnje čestitke. Jedna dama pravi i predivne jastučiće za igle. Nažalost, ovi unikatni ručni radovi nisu u slobodnoj prodaji. Uglavnom se poklanjaju rodbini, prijateljima i donorima doma.

Postoji i slikarska radionica, ali i literarna u kojoj članovi uglavnom pišu pesme koje sa uživanjem čitaju jedni drugima.

Foto: Ivana Radojičić

Hram Sveta Petka

U sklopu gerontološkog centra nalazi se i hram Gospodnji. Iako je smešten u maloj prostoriji ima sve što krasi svaku Božiju kuću: ikone, oltar, kandilo i slike svetaca na zidovima kao zamena za freske. Sve odiše mirom i spokojem.

Svake nedelje, ali i praznicima, dolazi sveštenik i drži liturgiju. Pomoli se za sve stanovnike, porazgovara sa prisutnima.

Stariji sugrađani su redovni na službi i nije im teško da stoje u molitvi, posle koje, u odvojenoj prostoriji, vole da zapale sveću i sete se svojih voljenih.

Foto: Ivana Radojičić

Najlepši balkon Zemuna

Kad se prolazi pored ovog lepog doma ne može da se ne primeti da su balkoni okićeni raznobojnim cvećem. Šarene glavice prelivaju se preko gelendera i protežu na suncu. Stanovnici uživaju u gajenju ukrasnih biljaka i trude se da nadmaše komšiju u lepoti i raskošnosti terase. Dom je čak poneo laskavu titulu najlepše cvetne aleje Zemuna, kako se priča, u baš žestokoj konkurenciji.

Centralni hol krasi veliki kavez u kojem radosno leti i cvrkuće dvadesetak papagaja, uglavnom tigrica. Oko njih je prava mala džungla. Fikus visok nekoliko metara, veliki i mali kaktusi i drugo brojno cveće krase ovaj prostor.