Gotovo da ne postoji Beograđanin koji bar jednom nije stupio u Halu sportova na Novom Beogradu. Oni sportski orijentisani dolazili su na na mečeve KK Partizan i druge velike sportske događaje, oni nešto mlađi su trenirali jedan od brojnih sportova koji su svoj „krov nad glavom“ našli na ovom mestu. A oni treći, sa setom se sećaju nekog od brojnih koncerata održanih u ovom kružnom zdanju, koje doduše, nije moglo da se podiči vrhunskom akustikom.

Sportska hala sa izvrnutim krovom

Bila su to vremena kada je na levoj obali Save i  bukvalno iz peska i blata nicao čitav jedan moderni grad. Široke ulice, betonske zgrade, prostrani parkovi, namenski uređeni parkovi. Potpuni kontra-punk haosu brdovitog starog Beograda.

Neko bi, onako gledajući sa strane, ove monolitne zgrade posprdno nazvao spavaonicama, ali one su, zapravo, bile jedan pažljivo osmišljen grad u gradu koji je svom stanovniku, prosečnom radnom čoveku i njegovoj porodici nudi sve što je potrebno za komforan život – od vrtića, preko škola, prodavnica, kulturnih ustanova do sportskih terena. Naime, kao i prethodni društveni sistem kroz Sokolska društva, i ovaj novi, socijalistički veoma je polagao na duhovni i fizički razvoj svojih građana, odnosno drugova.

Tako je 1964. godine odlučeno da kruna sportskog Novog Beograda bude velika sportska hala sa preko 5000 kvadratnih metara prostora, pod čijim krovom su mesto našli tada već brojni sportski klubovi „s one strane Save“. Prikupljanje sredstava je išlo poslovično sporo do trenutka kada je na mesto gradonačelnika Beograda stupio energični Branko Pešić. Za samo 2 mandata koliko je proveo na kormilu grada, dobili smo sve ono što se smatra simbolima Beograda – Gazelu i Mostarsku petlju, Terazijski tunel, palatu Beograđanku i naravno Halu sportova na Novom Beogradu.

Kako je pod Pešićevim vođstvom sve rađeno u petoj brzini, tako je i izgradnja ovog betonskog mastodonta trajala samo 7 meseci. Od početka do kraja projekta, na njemu je radilo skoro 30 firmi. A projekat je bio sve samo ne jednostavan – pored toga što je zgrada bila kružnog oblika, posebnu pažnju je privlačio krov u obliku izvrnute kupole, pravljen od prednapregnutog betona. Ovu tehniku, kojom je izgrađena i Hala 1 Beogradskog Sajma, osmislio je velikan srpske i svetske arhitekture Branko Žeželj.

Mada sam Žeželj nije učestvovao u izgradnji ovog sportskog objekta, na njemu je radio još jedan velikan srpskog građevinarstva dr Đorđe Zloković, iz čuvene porodice arhitekata, koji je pomagao bračnom paru Olgi i Velimiru Ostojiću.