Danas je malo poznato da se nekada Aerodrom "Beograd" nalazio u ataru sela Bežanija, na prostoru danas omeđenom ulicama Tošin bunar, Vojvođanskom i Bulevar Milutina Milankovića. Upravo je jedno od značajnih remek-dela matematičkog projektovanja i neobične tehnike oblikovanja betona, hangar Starog aerodroma izgrađen po projektu Milutina Milanovića jedini sačuvani deo ovog nekada najvećeg i najmodernijeg aerodroma u Evropi

Razvoj vazduhoplovstva i vazdušnih pristaništa na našim prostorima

U vremena kada su konjske zaprege, parne mašine i brodovi još uvek bili osnovni način transporta ljudi i roba, i Srbija je bila jedna od zemalja u kojima su se prvi vazduhoplovci poput Ikra neustrašivo upuštali u avanturu letenja kroz oblake. U Beogradu, istorija vazduhoplovstva počinje s prvim letelištem koje je izgrađeno 1910. godine na vojnom vežbalištu na Banjici. Ovde se nalazio i prvi objekat na letelištu, a u pitanju je bio drveni hangar izgrađen 1912. godine za avione koji su učestvovali u Prvom balkanskom ratu. Već godinu dana kasnije, izgrađeno je i letelište na Donjem gradu Beogradske tvrđave.

Početkom druge decenije XX veka, avion je stekao epitet pouzdanog prevoznog sredstva i samim tim, srpska vojska pristupila je organizovanju vojne avijacije. Uredbom o saobraćajnim spravama koje se kreću po vazduhu od 13. februara 1913. godine, prvi put u istoriji, regulisan je vazdušni saobraćaj čime je Srbija, uz Nemačku, Englesku, Francusku i Austrougarsku, postala peta država u svetu koja je regulisala pravne norme u ovoj oblasti.

Između dva svetska rata, dolazi do ubrzanog razvoja vazduhoplovstva u Jugoslaviji, otvaraju se fabrike vazduhoplova i motora, grade vazdušna pristaništa, osnivaju letački klubovi i počinje razvoj civilinog vazduhoplostva. Samim tim, javlja se potreba za izgradnjom modernog aerodroma za potrebe transporta ljudi i roba i u Beogradu. Za lokaciju je odabrana livada u blizini Zemuna, gde početkom 1923. godine počinje izgradnja aerodroma koji će znanično 1927. godine poneti naziv Aerodrom "Beograd", iako je poznat i po nazivima Bežanijski ili Zemunski aerodrom.

Milankovićevo matematičko modelovanje armiranih betonskih konstrukcija

Za konstruktora hangara-radionice na novom aerodromu, odabran je profesor Beogradskog univerziteta, Milutin Milanković, koji je već imao značajno iskustvo u izgradnji objekata od armiranog beton, što je početkom XX veka još uvek bila nova i neistražen građevinska tehnika. Iskustvo u projektovanju velikih konstrukcija, Milanković je stekao još za vreme školovanja, kada je radio u građevinskom birou Adolfa Pitela. Dvadesetak godina kasnije, sada već doktor nauka,  prihvatio se posla da projektovanja i izgradnje hangara u letilištima u Mostaru, Novom Sadu, Kraljevu, Zemunu i drugima. Kao sastavni deo aerodroma, bilo je predviđena izgradnja hangara za smeštaj i popravku aviona, pri čemu se posebno iskazala Milankovića umetnost projektovanja i izrade tavanica velikog raspona od armiranog betona

Hangar Starog aerodroma – Milankovićevo remek-delo

Jedan od sačuvanih projekata Milankovićevog umeća, i jedini sačuvani deo starog Aerodroma "Beograd", izgrađen je 1929. godine. Kako navodi Biljana Mišić u svom radu "Hangar starog aerodorma - Sedočanstvo prvog vazdušnog pristaništa u Beogradu", dvojni hangar je samišljen tako se sastojao od centralnog dela, odnosno hangara za smeštaj i montažu aviona, kao i dva bočna dodatka namenjena radionicama, koja su uklopljena u jedinstvenu arhitektonsko-funkcionalnu celinu. Iako je osnova hangara pravougaona, pravo građevinsko umeće iskazano je kroz lučnu krovnu konstrukciju. Ovo je urađeno kako bi se izbegli potporni stubovi u radnom delu, te omogučilo nesmetano kretanje letilica i radnika.U nastavku centralnog dela, nalazile su se manje prostorije namenjene za radionice, kao i deo sa kancelarijama i drugim pomoćnim prostorijama. Umesto klasičnih vrata, postavljeni postavljeni su masivna klizna, kako bi se omogućio nesmetani transport većih avionskih delova. Dobra osvetljenost radnog prostora bila je omogućena velikim pozorima raspoređenim duž lučne tavanice.

Upravo je ova impresivna lučna tavanica ono što hangar čini nesvakidašnjim. Zahvaljujući Milankovićevoj preciznosti i inovativnosti, po prvi put korišćenju "betonske korube", specijalne tehnike kojom se omogućava premošćavanje velikih površina konstrukcijom od armiranog gvožđa i betona, upravo je hangar-radionica jedini primer ove vrste objekata kod nas, i jedan o nekoliko sačuvanih u svetu.

Iako je izgradnom vazdušnog pristaništa u Surčinu, Bežanijski aerodrom izgubio na važnosti i bio prepušten zubu vremena, sačuvani delovi su i danas donekle u dobrom stanju. Zahvaljujući predlogu Muzeja vazduhoplovstva, krajem devedesetih godina XX veka, hangar je saniran, a danas se u njemu nalaze prostorije jedne privatne firme. Takođe, Hangar Starog aerodroma je uvršten na listu Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda.