Na nešto više od 9 kilometara od centra nalazi se naselje Višnjica. Pogled na Dunav i nepregledni Banat sa padine koja se kupa u suncu i blizina svih važnih tačaka i lekovita voda koja je zamalo jednom od ovog ušuškanog naselja napravila mondensku banju, čine danas jednim od najpoželjnijih mesta za život, posebno onaj porodični.

I dok čitavu ovu priču možemo da saznamo iz nekog od brojnih prodajnih oglasa, podatak o rastojanju saznajemo iz naziva jedne od tri (da, dobro ste pročitali – tri) beogradske tvrđave na Dunavu. Naime, još u VI veku na mestu današnjeg naselja, kralj Justinijan izgradio je utvrđenje na osmoj milji od Singidunuma – Castrum Ad Octavum.

Burna istorija rimskog Singidunuma

Zvanično, rimsko utvrđenje na mestu keltskog naselja formirala je rimska Legija IV Flavija krajem prvog veka nove ere. Sve do početka propasti jedinstvenog Rimskog carstva dva veka kasnije, Singidunum će postati važna tačka na put koji je prateći Dunav i Savu spajao dva Rima – onaj iskonski i novi koji je nastajao na Bosforu. I ne samo to, pored tvrđave na mestu današnjeg Gornjeg grada, buja živahan grad sa svim pratećim infrastrukturama – od vodovoda koji je sa Bulbuldera i Malog mokrog luga spuštao vodu, preko čitavog niza zanatskih četvrti, svetiiišta do termi koje su obillato koristile tople izvore koje su se nalazili ispod današnjeg Studentskog trga i Skadarlije. Gotovo da ne postoji lokacija u današnjem širem centru grada, pa sve uz Bulevar kralja Aleksandra koji je tada bio poznat kao Via Militaris, a da se prilikom iskopavanja ne pronađu tragovi iz rimskih vremena.

Početkom V veka, postalo je izvesno da je kraj blizu, a veliki problem predstavljala su razna varvarska plemena koja su nadirala kroz Vrata naroda. U samo par decenija na zidine rimskog kastruma pokucali su, bolje rečeno – zalupali su Huni, Sarmati, Ostroogoti, Vizigoti, Geti, Heruli, Gepidi,... Neki od njih su uspeli da poharaju grad, dok su se drugi odlučili na nešto drugačiji pristup i nastanjivanje u okolini grada, sklapajući mirovne dogovore sa Vizantincima kojima je ovaj deo nekadašnjeg carstva pripao. Ne treba reći da je u tom periodu sjaj i slava grada koji je izrodio čak i jednog rimskog cara (doduše, slučajno izabranog) odavno zagasla.

Leskovčanin obnavlja Beograd 

Situacija se donekle menja dolaskom na vlast Justinijana I. Poreklom iz Turesijuma, nadomak današnjeg Leskovca, ovaj Vizantinac ilirskog porekla napredovao je od običnog seljačeta do jednog od najvažnijih vladara svetske istorije, put kojim su išli mnogi rimski imperatori pre njega. Za skoro četiri decenije vladavine uspeo je, pak, više od mnogih od njih. Sagradio je Aja Sofiju i baziliku u Raveni, naredio izdavanje stuba današnjeg pravnog sistema Corpusa Iuris Civilis, ustoličio hrišćanstvo kao zvaničnu veru Rimskog carstva i uspeo da povrati sjaj starog carstva, bar na kratko.

Kako bi uspostavio bazu za svoje ratove protiv Avara i Slovena, 535. godine naređuje obnovu Singidunuma. Prema nepotvrđenim izvorima, obnovljena tvrđava bila je obložena belim tesanim kamenom, zbog čega su mu slovenska plemena dala naziv Beograd.

Ponovo vojnički jak, grad je živeo relativno mirno narednih pedeset godina. Ovo, pak, nije bilo jedino utvrđenje koje gradi u ovim krajevima. Pored Taurunuma (sada u ruševinama) i Singidunuma, na osmom miljokazu od ušća Save u Dunav gradi još jedno utvrđenje. Zbog toga će ovaj vojni objekat poneti naziv Castrum Ad Octavum, odnosno Na osmom od grada.

Treća beogradska tvrđava na Dunavu

Utvrđenje Ad Octavum podignuto je na uzvišenju iznad Dunava, danas poznatom pod imenom Gradina, odakle se pruža neometan pogled na ravnicu Panonske nizije. U svojoj osnovi, prostiralo se na površini od samo 100x180 metara, sa kružnom kulom sa južne strane  i bedemima širine pet metara. U skladu sa ondašnjom graditeljskom, nekropola nalazili zapadno od njega. Prilikom iskopavanja nalazišta koje je Muzej grada Beograda vršio 1955. i 1964. godine, pronađeni su, pored tragova građevina i zemnih ostatak nekadašnjih stanovnika, i ostaci keramike, predmeti od gvožđa, kao rimski novac i skromni nakit, što svedoči o status stanovnika utvrđenja.

Sa najezdom paganskih plemena i opadanjem snage Carstva, utvrđenje je gubilo na značaju, ali je sećanje na njega ostalo. Prema tvrdnjama Feliksa Kanica, koji je krajem XIX veka putovao našim krajevima, na istom mestu se nalazila i letnja rezidencija i utvrđenje iz kasnijeg srednjeg veka, koje je pripisano despotu Stefano Lazareviću.

Ovo, pak, nije jedino rimsko nalazište u Višnjici. U obližnjem mestu Ramadan, u blizini istoimene česme, pronađeni su ostaci rimskog naselja iz perioda II do IV veka nove ere.