Beograd je poslednjih godina mesto interesa velikim firmama i investitorima širom planete kao mesto u kojem vide potencijal pri ulaganju u njegov razvitak i privredu. Ali nisu investitori jedini koji su “bacili oko” na Beograd. Naime, prestonica Srbije ima jedinstven položaj na ušću dve reke i istorijsku vrednost kojom se mnogi gradovi ne mogu pohvaliti, te je postao atraktivna destinacija za filmske reditelje, umetnike i arhitekte. Sa akcentom na arhitekte, u daljem tekstu ćemo se pozabaviti projektom čuvene arhitekte poreklom iz Iraka, Zahe Hadid.

Ko je Zaha Hadid?

Zaha Mohamed Hadid je bila irački arhitekta dekonstruktivista, umetnik i dizajner čije su zgrade i projekti prepoznatljivi svuda po svetu. Rodjena je 31. oktobra, 1950. godine u Bagdadu u bogatoj, tradicionalnoj porodici. Otac joj je bio ekonom, političar i jedno vreme ministar finansija Iraka, dok je majka bila lokalna umetnica. Obzirom da novac nije bio prepreka, Zaha Hadid je nakon svog srednjeg obrazovanja otišla na studije u London kako bi ispunila svoj i bavila se arhitekturom. Na prestižnom fakultetu u Londonu joj je predavalo mnoštvo popularnih imena u arhitekturi, među kojima je bio i Rem Kolhas, koji ju je opisao kao “planeta u svojoj orbiti” i “izumitelj 89 ugaonih stepeni”.

Neponovljiva jedinstvenost Zahinih projekata

Njeni izuzetni rezultati na fakultetu i unikatni projekti koji su zapanjivali njene profesore i seniore su joj bili karta za dalji napredak u svetu arhitekture. Njeni radovi su bilo mahom pod uticajem supermatizma, ruske avangarde, ponajviše Kazimira Maljeviča, što u zapadnoj kulturi nije bilo previše zasićeno u umetničkom svetu. Vreme koje je provela u Londonu je omogućilo Zahi da se naturalizuje kao stanovnik Velike Britanije, pa joj je to olakšalo da poseduje dvojno državljanstvo što joj je kasnije omogućilo da otvori svoju arhitektonsku firmu u Londonu pod imenom Zaha Hadid Architects.

Zaha počinje da radi na svojim prvim velikim projektima početkom devedesetih godina prošlog veka kada vrlo brzo obara svet arhitekture s nogu svojim neverovatnim umećima. Njen stil pripada futurističkoj arhitekturi, ali su njeni radovi uglavnom bili u svakom segmentu drugačiji od drugih u okviru njenog umetničkog opredeljenja. Njene zgrade su specifične po krivim linijama, nedostatku uglova od 90 stepeni, nepravilnim oblicima i prostom, a primamljivom izgledu. Neki od njenih najvažnijih i najvećih projekata su BMW fabrika u Lajpcigu, Most Paviljon u Saragosi, Opera u Guangžuu i kulturni centar Hejdar Alijev u Bakuu. Zanimljivo je da je Zaha Hadid prvi ženski arhitekta koji je dobio Prickerovu nagradu i kao dodatna zanimljivost, nagrada joj je uručena baš u muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu 2004. godine za Centar savremene umetnosti u Sinsinatiju, a pored toga je i dobitnik 20 nagrada u oblasti umetnosti i arhitekture.

Beko Masterplan u centru Beograda

2011. godine, Zaha Hadid i njena arhitektonska kuća su sklopili dogovor sa Beko firmom o projektu Beko Masterplan kompleksa u Beogradu. Projekat je trebalo da sačinjava rezidencijalnu zonu, komercijalnu zonu, hotel i poslovne objekte, delom za izdavanje, delom u posedu Beko kompanije koja se bavi proizvodnjom i prodajom bele tehnike. Sam projekat Beko Masterplan bi se nalazio nadomak Kalemegdanske tvrđave, na ušću dve reke, Save i Dunava. Glavne zgrade u okviru projekta bi bile spojene iz nekoliko kontinuiranih svodova, mostova i “linija” koji šalju poruku povezanosti među ljudima, što bi u potpunosti prenelo poruku i čari “krivudave” arhitekture legendarne Zahe Hadid. Objekti bi predstavljali apsolutni kontrast u odnosu na ostatak starog dela Beograda koji bi dao modern, futuristički izgled. Zgrade bi bile u standardnim prepoznatljivim oblinama “prijatnim za oko”. Kompleks bi posedovao puno parkova ispunjenih florom, očuvavši zelene površine u Beogradu što je velika stvar, obzirom da je glavni grad Srbije procentualno jedan od najmanje pokrivenih gradova zelenilom u svetu, što se danas odražava na čistinu, odnosno zagađenost vazduha.

Beko Masterplan je trebalo da pokriva 94 hiljade metara kvadratnih i da bude prvi moderan projekat takve vrste u Beogradu. Nažalost, ostalo je na tome da bude samo isplaniran projekat koji nikad nije započet. Rad na projektu je trebalo da krene između 2016 i 2017 godine, ali u izradi Beko kompleksa ju je sprečila bolest od čijih posledica je preminula 31. marta, 2016 godine u Majamiju. Bolovale je od bronhitisa duže vreme, što javnosti nije bilo poznato, već je otkriveno nakon njene smrti, a u toku lečenja je doživela srčani udar koji je bio fatalan po jednu od najboljih modernih arhitekata.

 

Zaha Hadid Architects još uvek ima Beko Masterplan u korpi potencijalnih projekata, ali od smrti same Zahe, njena arhitektonska firma nije radila veće ozbiljnije projekte, te se ne nazire ni početak radova na ovom futurističkom projektu koji je bi bio pravi dragulj Beograda i koji bi doprineo na mnoštvo načina njegovom daljem razvitku, kulturološkom i arhitektonskom.