Beše to vreme pre interneta i mobilnih telefona, ali je roba stizala onako kako je poručena i na vreme. A sve je krenulo sa Novog Beograda.

“Naruči onlajn i plati karticom, najbolja pica u gradu, dostava za 30 minuta, bezkontaktno plaćanje, roštilj na vašim vratima poručite…” samo su neke od reklamnih poruka koje značajnim količinima pozivaju sa svih medija da naručite hranu. I ne samo to. Slične pozive upućuju gotovo svi “koji iole drže do sebe”. Specijalizovane prodavnice, trgovine nameštajem, cvećare, apoteke … bilo šta da zamislite i poručite, isporuči se na kućni prag, u bilo koje vreme. Svakodnevno na biciklima, električnim trotinetima, mopedima, sa unificiranim torbama krstare gradom od jutra do kasnih večerjih sati, ne obazirući se na vremenske uslove ili stanje u saobraćaju. Kažu da je srpsko tržište dostave postalo “ozbiljan biznis”, a računa se da je  “vredno” 11 miliona evra, i to na mesečnom nivou. Isto tako, po beogradskoj čaršiji se priča da dostvljači mogu da zarade i 200.000 dinara. Oni “bliže” ovom biznisu kažu da se preteruje sa licitiranjem visine zarada. Bilo kako bilo, dostava je biznis vredan pažnje.

Korona ubrzanje

Moderno vreme u mnogome je ubrzalo život cele planete. Od radnog vremena od devet do pet, a za mnoge i često duže. Profit i što veće materijalno “blagostanje” postalo je cilj u životu, sve se može rešiti novcem. A pošto je vreme postala “skupa roba”, sve više se i na pripremu hrane trošilo manje vremena. Taj prostor je ispunio internet, mobilna telefonija i naručivanje hrane, kućna dostava. Pandemija je na trenutak “zaustavila” planetu. Ni jedan segment života nije ostao pošteđen. Od oštrog zaokreta u svakodnevnom funkcionisanju, do blago rečeno, usporavanja privrednih aktivnosti. Sem jedne! Barem kada su ovi naši prostori u pitanju, a kažu da je tako i u okruženju. Kućna dostava. Nešto što nas je “zapljusnulo” zajedno sa svim merama borbe protiv pandemije. Od marta 2020. godine i pojave Kovida-19 u kineskom Vuhanu, onlajn servisi su se doslovce usijali od porudžbina i isporuke na kućni prag. I mnogi bi utvrdili da je ovakav način usluge, dostava na kućna vrata, izum današnjice. Pogrešno, barem kada je Beograd u pitanju. Kućna dostava postojala je i pre interneta, mobilne telefonije, a pioniri su bile velike beogradske trgovine. Ekskluziva u vremenu još od pre pola veka.

Leteće prodavnice sa Novog Beograda

Od prve samoposluge na Cvetnom trgu s kraja šezdesetih godina prošlog veka, do dostave na “vrata stana” moralo je proći desetak godina. S Cvetnim trgom naprevljen je i prvi korak u modernoj trgovini na ovim prostorima, a i šire. Uporedo je tekla borba da se sa dominantne bakalske pređe i prihvati taj novi način trgovine, a da u isto vreme sve to isprati prehrambena i druga industrija. Da ne govorimo o edukaciji i obuci trgovaca. O potrošaču, kao nekome oko koga se okreće trgovački svet, kako se danas često pozicionira, nije bilo ni govora. Prestonica, sa već više od milion stanovnika, ipak je imala perjanicu u robnim kućama “Beograd”, trgovinskom preduzeću koje je išlo korak ispred svih i bila otvorena za sve što je novo u poslovanju.

Kako se razbudila “najveća spavaonica na Balkanu?”

Početni koraci dostave bakaluka načinjeni su u “najvećoj spavaonici na Balkanu”, na Novom Beogradu. Potrošači ko potrošači, sa dozom nepoverenja su dočekali novotariju, ali trgovci su bili uporni. Koliko nas danas živciraju razne telefonske ankete, prodaja usluga i proizvoda, tako su tih sedamdesetih godina prošlog veka poslovođe bile uporne u pozivanju mogućih kupaca u želji da saznaju koje potrepštine su im potrebne. Upornost se isplatila pa je broj kupaca iz meseca u mesec rastao neverovatnom brzinom. Ostalo je zabeleženo da je od prvobitnih 30 kupaca u oktobru 1969. kada je počelo, na kraju godine broj korisnika usluge “leteće prodavnice” dostigao 500. Ključni datumi telefonske kupovine bili su kraj i početak meseca, kada su u to doba najčešće stizale plate. Domaćinima je preostajalo da u rasporedu mesečnih troškova uvrste telefonsku nabavu tako što će na odštampanom popisu standardnih namirnica, zaokružiti one koje su mu potrebne i isti telefonom ili poštom proslediti trgovcu. Tako je više od 70 odsto narudžbi bila kupovina provijanta na mesečnom nivou. Trgovci su bili izuzetno ekspeditivni, pa je roba isporučivana istog dana. Ubrzo su “leteći prodavci” dobrano upoznali svoje telefonske kupce, pa nije bilo nikakvih ograničenja, na obostrano zadovoljstvo.

Za novobeograđanima su ubrzo dostavu na prag dobili građani Zemuna. Potrošači iz “kruga dvojke” na raspolaganju su imali samoposlugu u Knez Mihajlovoj ulici.

Beograd za Beograđane

U to vreme, s početka sedamdesetih godina znamenite robne kuće “Beograd” imale su tri samoposluge koje su pružale mogućnost telefonske kupovine robe. Bila je to trgovinska kuća koja je prednjačila u mnogo čemu, pa i novina kao što je bila dostava robe na kućni prag svrstala ih je među prve koji uvode “leteće prodavce”. Telefonski naručena roba, kamionetima je isporučivana na kućni prag. Druge trgovinske organizacije premda sa mnogo više prodajnih objekata, teže su prihvatali novotarije u plasmanu roba i privuku nove mušterije. Naznaka novih trgovačkih pomaka zahtevao je i noviji profil trgovaca, obučenijih za nove izazove. Tako je kroz Centar za stručno obrazovanje kadrova u trgovini prošlo više od 35.000 trgovaca za desetak godina, što je u tom trenutku činilo 10 procenata zaposlenih u marketima. Pionirski koraci u načinu prodaje, približavanje potencijalnom potrošaču kroz telefonski poziv, a pogotovo otvaranje modernih marketa, uticali su i na proizvođače koji su se ambalažom i kvalitetom prilagođavali novim potrošačkim potrebama.