Etnografski muzej u Beogradu već više od veka predstavlja čuvara tradicije srpskog naroda i drugih naroda koji su živeli i žive na ovim prostorima. Osnovan daleke 1901. godine izdvajanjem Etnografskog odeljenja iz Narodnog muzeja, a na predlog istoričara Stojana Novakovića, vremenom je izrastao u instituciju od izuzetnog nacionalnog značaja.  

Muzej je prvobitno bio smešten u Stevčinoj kući, Zadužbini Stevče Mihajlovića koja se nalazila na uglu ulica Miloša Velikog 15, danas Kneza Miloša  31, i Birčaninove, koji je testamentom svoj dom zaveštao srpskom narodu. Kao i u ranijem periodu dok je muzej još bio "podstanar" Narodnog muzeja, pod sigurnom rukom dr Sime Trajanovića, kustosa muzeja, pristupilo se užurbanom prikupljanju predmeta sa svih područja na kojima je živeo srpski narod, kako u Kraljevini Srbiji, tako i u okolnim zemljama. Za samo par godina, fond muzeja uvećan je sedam puta. 

Prethodne stalnе izložbе

Upravo su ovi predmeti bili okosnica prve stalne izložbe Etnografskog muzeja, otvorene u domu bivšeg ministra Mihajlovića. Izložba je svečano otvorena septembra 1904. Povod je bila proslave stogodišnjice od Prvog srpskog ustanka. Iako je tokom Velikog rata u ratnim dešavanjima izgubljen značajan deo izložbenih predmeta i bibliotečke građe, posle burnih ratnih godina 1919. godine bila postavljena druga stalna izložba.

U periodu između dva svetska rata Etografski muzej nastavlja da se razvija, a za razliku od prethodnog rata, predmeti su tokom Drugog svetskog rata sklonjeni iz zgrade muzeja i sačuvani. U slavu rada, pobede i slobode, 1. maja 1946. godine otvorena je i treća stalna postavka muzeja, "Narodna umetnost Jugoslavije", na kojoj je bio prikazan život naroda u XIX i prvoj polovini XX veka. Povodom pedeset godina od osnivanja, Etnografski muzej se 1951. godine se seli u bivšu zgradu Beogradske berze na Studentskom trgu, a ovaj događaj je obeležen i otvaranjem nove stalne postavke "Tradicionalna kultura Srbije".

Uslediće peta stalna postavka 1961. godine pod nazivom "Tradicionalna kultura Jugoslavije", potom šesta stalna izložba 1976. godine, otvorena povodom sedamdeset i pet godina postojanja muzeja, a pod nazivom "Narodne nošnje Jugoslavije" i sedma stalna postavka predstavljena 1984. nazvana "Narodna kultura Srba u drugoj polovini XIX i u XX veku na teritoriji SR Srbije."

Atmosfera sabora iz XIX veka u prizemlju

Stalna izložba "Narodna kultura Srba u XIX i XX veku" otvorena je 2001. godine povodom obeležavanja sto godina postojanja Etnografskog muzeja. Glavna polazna tačka prilikom odabira predmeta za ovu izložbu bila je želja autora da se prikaže značajna uloga narodnih sabora za očuvanje nacionalne tradicije, kako i za svakodnevni život naroda.

Prvi narodni sabori vuku svoje korene još iz vremena plemenskih okupljanja, da bi se vremenom vezivali za značajne verske praznike, zbog čega su i organizovani u portama crkava i manastira. Narodni sabor je bio mesto na kome se slavilo, igralo, trgovalo, mesto na kojima su se upoznavali mladi, ali i sklapali poslovi i politički pregovori. Zbog toga se u okviru izložbe nalaze i fotografije sa  ovih crkveno-narodnih sabora, kao i prikazi značajnih srpskih bogomolja - manastira Pećke patrijaršije, Morače, Studenice, Pakraca, Krke, Krušedola, Žitomislića, odnosno duhovnih centara sa svih produčja na kojima je naseljen srpski

Pored fotografija, u prizemlju je postavljena i izložba svečanih narodnih nošnji sa ovih područja, uglavnom s kraja XIX i početka XX veka. Autori su eksponatima pokušali da dočaraju kako su na izgled tradicionalne odeće uticali kako društveni status, tako i prirodne karakteristike i klima područja na kojima su ovi ljudi živeli. Samo jedinim pogledom na narodnu nošnju i ukrase koji su nošeni, mogli ste da prepoznate odakle je ko i kom društvenom staležu i narodu pripada, da li je iz sela ili grada, i u kojoj prilici je nošnja nošena.

Tipovi srpskih kuća

Na prvom spratu prikazane su kuće na selu i u gradu. Kao i narodne nošnje, one predstavljaju vernu sliku prirodnih i istorijskih odlika područja na kojima su zidane. Tako se razlikuju kuće u  četiri oblasti koje su obuhvaćene ovom izložbom Prva oblast predstavlja primorje i zaleđe i kuće pravljene od kamena, potom nešto severnije oblasti Crne Gore, Like, Bosne i Hercegovine, južne Srbije gde su dominirale brvnare. U oblasti centralne Srbije primetne su "bondučare", odnosno kuće zidane od pleteri i ćerpića, dok su u panonskoj zoni se izdvaja kuća zidana od nabijene zemlje, takozvane "nabijače". Predstavljeni su i tradicionalni alati koje su stanovnici ovih kuća koristili u poljoprivredi, stočarstvu, lovu i ribolovu.

Kada su u pitanju gradske kuće, prikazan je čitav proces razvoja i evropeizacije gradskih domova. Kako se Srbija udaljavala od jakog orijentalnog uticaja, tako je niski nameštaj karakterističan za Istok, zamenjivan savremenim evropskim nameštajem. U sklopu izložbe prikazani su i detalji iz svakodnevnog života naroda, a motiv sabornosti se prenosi i u dom kroz prikaze proslava značajnih porodičnih praznika Slave, Božića i Uskrsa.