Orden je ustanovio Napoleon, a Beograd već više od veka ponosno “nosi” ovo odličje. Čime je srpska prestonica “zaslužila” da bude jedan od 7 gradova na planeti koji su odlikovani ovim visokim Francuskim odlikovanjem? Kako je Beograd “zaradio” svoj orden i izgubio dokument o ovom visokom odlikovanju?

"Čast i Domovina"

Da bismo odgovorli na ova pitanja, treba  se vratiti u devetnaesti vek, u doba Napoleona Bonaparte. ”Ordre National de la Légion d’honneur” – Orden Legije časti, najviše, a rekli bismo i najznačajnije, odlikovanje Francuske republie ustanovio je Napoleon Bonaparta, 19. maja 1802. godine, tada u zvanju Prvog konzula Prve republike. Kako piše “Cordmagazin” orden se dodeljuje “za vojne ili civilne zasluge bez obzira na poreklo, versku pripadnost ili mesto rođenja primaoca pod uslovom da je kandidat za odlikovanje privržen temeljnim idejama Francuske revolucije, a to su sloboda, jednakost i bratsvo“.

Nazivaju ih napoleonskim idejama i idealima, za sam početak devetnaestog veka, a i za današnje doba, dobitnici ovoga priznanja, članstva u Nacionalnom redu Legije časti mogu biti i „žene i muškarci, civili i vojno osoblje, bez obzira na njihov rang, čin, rođenje ili veroispovest, pa tako načelno mogu biti dobitnici bilo kojeg ranga ordena Legije časti. Orden Legije časti dodeljuje se u rangu viteza, oficira, komandora, velikog oficira i velikog krsta”. Da bi se primilo ovo odličje, iza nominovanog mora biti najmanje dvadesetak godina zasluga koje ga ističu od drugih, a za vojnike da je pokazao izuzetnu hrabrost u ratovanju. U ovoj oblasti uz Orden Legije dobija i najviše francusko ratno odlikovanje, Ratni krst.

Kredo ordena je “Čast i Domovina”. Legiju časti godišnje može dobiti, kako vojnici tako i civili, 2 800 osoba. Od toga maksimalno 320 stranaca, koji ne mogu stati članovima reda, jer je to privilegija Francuza. Do sada Red Legije časti broji 92 000 članova. Sedište Reda Legije časti je u Palata Legije časti, na levoj obali Sene u Parizu.

Franše d’Epere i Beograd

Priča o Beogradu i ordenu Legije časti, vezana je za velikog prijatelja Srbije i Beogarada počasnog Srpskog vojvodu i francuskog maršala Luja Franše d’Eperea. Za hrabrost, fascinantan herojski otpor u Prvom svetskom ratu, za žrtve, Beogradu je najviše francusko vojno odlikovanje Orden Legije časti uručio maršal 21.12.1920. godine. 

Dekret je potpisao tadašnji francuski predsednik Aleksandar Mileran. U to vreme, uz Beograd kao nefrancuski grad, samo je belgijski Lijež imao orden Legije časti. Za prestonicu SHS u obrazloženju je pisalo da je jedna od najvećih i prvih žrtava Velikog rata, a da su Beograđani i pored bombardovanju i okupaciji pokazivali neumorno herojstvo, bili simbol odbrane i pobede.

Maršal o Srbima

Maršal d'Epere izuzetno je cenio srpskog vojnika. Ono što je doživeo i video prilikom proboja Solunskog fronta, oduševilo je prekaljenog ratnika. Ostale su zabeležene njegove reči da je francuska komora jedva stizala srpsku pešadiju, jer njihova želja za slobodom nezaustavljivo je vodila iz pobede u pobedu. “Operacije se moraju usporavati jer nema komunikacije radi dobavljanja hrane francuskim trupama koje napreduju... Samo srpskim trupama nisu potrebne komunikacije - oni idu napred poput tornada", govorio je d'Epere.

O srpskom seljaku i njegovoj ulozi u Prvom svetskom ratu imao je samo reči divljenja i hvale, govoreći da su tvrdi na muci, trezveni, skromni, slobodni, nesalomivi, gordi na sebe i gospodari svojih njiva. Oduševljen je kako se taj srpski vojnik pretvorio za slobodu u vojnike, najhrabrije, najistrajnije, najbolje od svih. ”To su te sjajne trupe, zbog kojih sam gord što sam ih vodio, rame uz rame sa vojnicima Francuske, u pobedonosnu slobodu njihove otadžbine".

U nastavku priča o danu kada je orden napokon stigao u Beograd...