Ako ste ikada pokretali neki posao, sigurno vam je jedan od većih prepreka bio i odabir pravog naziva firme, a posebno ako je u pitanju neki kafić ili kafana. U gradu postoji “mali milion” varijacija na temu, od imena vlasnika do raznih toponima. 

Kada pogledate stare novine, naći ćete imena uglednih (i manje uglednih) kafana koja su prštala od kreativnosti. Bilo je to, zapravo, vreme kada se marketinška promocija odvijala od usta do usta i kada su se gazde na sve moguće načine trudile da ime “uđe u uho” čaršije. Tako je i ugledni general Gurko završio u jednoj vračarskoj kafani. 

Marketinški mag iz Krunske

Kafana “General Gurko” nalazila se na ćošku Krunske i Svetozara Markovića, tačnije u Krunskoj 30. Danas se tu nalazi prilično obična zgrada koja ni po čemu ne podeća na živopisnu kafansku instituciju koja se tu nalazila. Ruku na srce, to ni nije ista zgrada. Kafana se, naime, nalazila u prizemnici, sa ulazom na samom ćošku. 

Na Krunsku i Studeničku ulicu (jedan od starijih naziva ulice S. Markovića) gledala su po četiri velika prozora. Bila je i jedna u nizu kafana po kojima je bio poznat deo uz Fišeklijsku čaršiju, gde je praktično na par koraka bilo i po nekoliko kafana od kojih je svaka primala živopisnu klijentelu - od kockara, preko boema do članova raznih udruženja. Kafana u pitanju bila je okupljalište šoferskog esnafa koji je u njoj održavao i godišnje skupštine. O tome svedoče i isečci iz međuratnog perioda u kojima se spominju ova okupljanja. 

Kada je tačno nastala, nije poznato, ali je poznato da je jedan od prvih, a možda i prvi vlasnik bio kafedžija Radovan Đuričić i to davne 1887. godine. Kafana se spominje i u Trgovačko-zanatskom šematizmu Kraljevine Srbije, zapravo imeniku, s početka XX veka. Između dva svetska rata imala je više vlasnika i više puta je kompletno renovirana.

Tako u jednom oglasu stoji da se u kafani toči belo vino Smederevske zadruge i crno dalatinsko vino Dubokovića, te razni mezeltuci i kao vrhunac večeri - svakog dana sveže pečena prasetina i jagnjetina. Ova opaska možda danas deluje čudno, ali pečenje je u kafanama tih godina i dalje bila poprilična retkost. Drugi, pak, oglas otkriva nam i nešto više o zabavi koja je pružana gostima, ali i neobičnom marketinškog stilu kafedžije: "Šetajući u ovoj zimskoj noći Beogradom, i dođem do kafane "General Gurko" u Krunskoj 30, kad tamo gazda Milan doveo madžarsku damen kapelu iz Subotice. Lokal potpuno iznova renovirao, a spremio bogato meze i dobro piće, dođi i uveri se pa sutra dovedi i prijatelje." 

Gazda Milan, marketinški mag iz Krunske, nije se zaustavio samo na, što bi danas rekli, native PR tekstovima, već je u pokušaju da se izbori sa konkurencijom kafanu preimenovao u "General Gurko u Holivudu". Nadao se da će ovim šaljivim nazivom da zaintrigira one kojima su želeli da saznaju kako je to slavni Rus dospeo u Ameriku. 

Ispostaviće se da nije bio preterane sreće. Kafana je, kao i mnoge tog doba, ubrzo ustupila mesto modernim zgradama sa salonskim stanovima, po kojima je Krunska danas poznata. 

A, ko je bio general Gurko? 

Punio ime bilo mu je Josif Gurko, rodom iz Novogroda, smeštenog na severozapadu Rusije. Od stupanja u carski Paževski odred, preko husara do ađutanta cara Aleksandra II dospeo je 1867. godine do čina general-majora u carskoj pratnji. Kao vrhunac njegove vojne karijere ističe se učešće u Rusko-turskom ratu koji je doveo do sazivanja Berlinskog kongresa i priznavanja Srbije kao samostalne države. Tokom ovog sukoba, učestvovao je u bitkama u  Rumuniji i Bugarskoj, uključujući i oslobođenje Sofije i pobedu nad Sulejman-pašom kod Plovdiva. Ovim su Bugarska, Srbija i Crna Gora oslobođene viševekovnog stiska Otomanske imperije. Za svoje zasluge odlikovan je srpskim ordenom Takovskog krsta. 

Posle rata, sada već u činu feld-maršala, bio je neko vreme guverner St. Petersburga i upravnik Poljske. Umro je 1901. godine u gradu Tveru, nadomak Moskve.