"Golotinja" beogradskog Pobednika sablaznila je ženski Beograd, izazvala žustre komentare "puritanske" srpske prestonice i raspravu o njegovom postavljanju. Sličnu reakciju izazvao je i  spomenik knezu Mihailu 1882. godine, otkriven na Svetog Nikolu, krsnu slavu Obrenovića, kada je okupljena masa Beograđana na Pozorišnom trgu ostala u šoku gledajući "gologlavog" Knjaza na konju.

Zaprepašćenom beogradskom čaršijom brzinom munje počeli su kružiti razni "aberi", jer u tom vemenu boraviti na ulici bez nekog "pokrivala" za glavu, bio je izraz krajnje nekulture. Tako se pronela i vest da se autor spomenika italijanski vajar Enriko Paci, od sramote ubio! Stvarnost je bila malo drugačija.

Jedno od omiljenih i nezaobilaznih mesta Beograđana i posetilaca prestonog grada, svakako je Trg republike. Koliko ste puta zakazali susret kod legendarnog "konja"? Trg republike, koji je rekonstrukcijom dobio jedan novi izgled, nekako širi i prozračniji, izazivajući mnogobrojne polemike i komentare, statusni je simbol Beograda i Srbije. Istorija se ogledala i ogleda na Trgu. Istorija koje se pisala, koja je svedočila. Sadašnji izgled trga datira iz vremena 1866. godine i rušenja Stambol kapije. Dve godine kasnije izgrađena je zgrada Narodnog pozorišta, koje je dominiralo 30 godina tim prostorom, pa je sa pravom dobio naziv Pozorišni trg.

Kažu za Pobednika da je dominantan, za Avalski mauzolej da je monumentalan, a za spomenik Mihailu Obrenoviću na Trgu, da je taman

Karakteristično za Mihaila Obrenovića je to da je dva puta bio na čelu kneževine. Prvi put je na presto stupio posle smrti starijeg brata Milana Obrenovića i vladao do 1842. godine, kada je zbačen sa prestola. Drugi put, posle smrti oca kneza Miloša 1860. godine, na čelu kneževine bio je osam godina. 

Ubijen je u atentatu na Košutnjaku 1868. godine. Ostao je upamćen kao apsolutista, oslobodilac koji je uz pomoć velikih sila 1867. godine, primorao Osmanlije da napuste gradove Beograd, Smederevo, Šabac, Soko, Užice i Kladovo, pa je tako i poslednji turski vojnik napustio Kneževinu. Mihailo je svojski radio na razvoju nacionalne svesti sa idejom oslobođenja i ujedinjenja Srba i južnih Slovena.

Grafika: Digitalna NBS - Otkrivanje spomenika knjaza Mihaila, 1882. 

Međunarodni konkurs za spomenik

Beše to i vreme kada se kneževina trudila iz "petnih žila" da poprimi evropski izgled i "šmek". Jedno od obeležja moderne Evrope bili su i trgovi. Druga polovina 19. veka protiče i u podizanju spomenika uglednim ličnostima na trgovima, ljudima koji su na neki način zadužili otadžbinu. Ta "simbioza", javne površine i spomenika, na kartama gradova u Srbiji postaju prepoznatljiva mesta gde se pokazivala snaga dvora. Tako je, nakon rasprava i polemika, odlučeno da se podigne spomenik knezu Mihailu Obrenoviću. 

Raspisan je međunarodni konkurs na koji je pristiglo 17 radova, pretežno umetnika iz inostranstva. Beše to 1873. godine. Izabran je predlog italijanskog skulptora Enrika Pacia, predstavnika italijanskog verizma, umetničkog pravca koji prikazuje život onakav kakav jeste, sa svim svojim lepotama i onim manje lepim stvarima. 

Paci je slavu stekao izradom spomeniku Danteu u Firenci. Rad na spomeniku knjazu započeo je 1874. godine, a odliven je u Minhenu 1879. godine u radionici Ferdinanda fon Milera. Vajar je stvarao po uzoru na antičku umetnost, a u duhu klasičnih italijanskih predstava vladara na konju. Spomenik predstavlja prvi monumentalni konjanički spomenik u Srbiji.

Knjaz zagledan na Kosovo i Metohiju

Bronzani spomenik ima tri dela: postament, pijedestal i konjaničku statuu. Figura kneza Mihaila Obrenovića na konju, "oslobodioca Srbije od Turaka", predstavlja jednu celinu. Skulptura kneza Mihaila sa pogledom i ispruženom rukom pokazuje na tada još neoslobođene srpske krajeve, prema Prizrenu. Bilo je i tumačenja da je zagledan i pokazuje na Bosnu, pravdajući takav stav njegovom spoljnom politikom.  Ali je izvesno da je zagledan ka južnoj srpskoj pokrajini. 

Pijedestal je na drugom nosećem postamentu, obložen mermernim pločama, sa imenima oslobođenih gradova 1867. godine Beograd, Smederevo, Kladovo, Soko, Užice i Šabac na bronzanim pločama. Srpski arhitekta Konstantin Jovanović uradio je nacrte za postament. Na zadnjoj, severnoj strani je tekst: "Knjazu Mihailu M. Obrenoviću III. blagorodna Srbija".

Srbija je već bila kraljevina, pa je svečanost otvaranja spomenika bio i trenutak da se "pokaže" u najboljem svetlu, i narodu i Evropi. Na Svetog Nikolu, krsnu slavu Obrenovića, 6. decembra 1882. uz pravi spektakl organizovan za tu priliku, od svečane bine, tribina, preko cveća, zelenila i zastava, otkriven je spomenik. 

Okupljena svetina, najviši predstavnici države i crkve, vojske, viđeni ljudi došli su da vide kako će se Beograd odužiti knezu. Ta ista svetina odmah je "zapazila" i jednu, blago rečeno, neobičnost. Konjanik, odnosno Knez je bio bez kape, što je bilo krajnje neobično za to doba, jer tada je svako nosio kapu, šešir, cilindar. Boraviti na ulici bez tog dela muške garderobe, smatran je za neumesan i nekulturan gest. Onda je krenula "beogradska rekla-kazala mašina". 

Kanonada nemilosrdnih tračeva do večeri narasla je do te mere, da se raširio "aber" da je Paci od bruke, izvršio samoubistvo. Istina je bila sasvim drugačija. Vajaru je isplaćen honorar, dobio je Orden viteza takovskog reda drugog stepena. Vratio se u Italiju, gde je doživeo duboku starost. Ostaće zapamćen kao autor najznačajnijeg srpskog spomenika XIX veka. Kakav je utisak na umetnika ostavio Beograd i njegovi stanovnici najbolje ilustruje podatak da je svojoj deci davao srpska imena.

Foto: Digitalna NBS - Spomenik i trg tridesetih godina XX veka 

Konj Vranac

Konj Vranac, koji je poslužio kao model koga jaše knez, svadbeni je poklon seoskog pisara Dimitrija Biramca iz Bašaida. Naime, vraćajući se 1867. godine sa svadbenog putovanja iz Rumunije, Mihaila i Juliju Hunjadi sačekao je notar Dimitrije i poklonio svog najlepšeg pastuva.

Nakom Pobednika i Knez zajedno sa "konjem" na ulepšavanju nakon tri decenije

Spomenik knezu Mihailu proglašen je za kulturno dobro od velikog značaja.

Konzervatorski radovi na spomeniku knezu Mihailu Obrenoviću izvedeni su 1986. godine a čišćenje 1995. godine. Današnja ekipa stručnjaka procenili su i zaključili da je vreme za novu rekonstrukciju i vraćanje starog "sjaja" spomeniku. Za razliku od Pobednika, "oporavak" knez Mihaila i njegovog Vranca ne zahteva dislokaciju, već će se radovi obavljati gde se i nalazi, na Trgu republike. 

Radove će izvoditi umetnička radionica "Granit Liješće" iz Sremske Mitrovice, koja je pobedila na raspisanom tender. Obnova spomenika Srpskom vojniku u Kraljevu, osmatračnica sa Kajmakčalana u beogradskom Pionirskom parku i spomenik vojvodi Stepi u Čačku samo je deo onoga što su rekonstruisali i zaštitili stručnjaci ove radionice. Vrednost radova procenjena je na 3,7 miliona dinara, sa rokom od 2 meseca za završetak radova.