U poslednje vreme društvenim mrežama kolala je fotografija tzv. klase visokog rizika. Reč je o klasi 82. profesora Miroslava Minje Dedića, kojoj je nadenut gordi naziv zbog odvažnosti u nastupu njenih aktera. Naime, fotografija, ovekovečena davne 1979. godine, potiče iz bestselera Godina prođe, dan nikad, čiji je autor ujedno bio i član ovog odabranog društva.

Da li možete prepoznati studente glume čije su karijere u mnogome oblikovale našu kinematografiju i pozorišnu scenu u narednim decenijama?

 

Svetislav Bule Goncić

Dete glumac, Svetislav Bule Goncić je sa svega 11 godina odigrao svoju prvu ulogu u TV drami Spomen ploča. Priliku da zaigra sa kolegama iz slušaonice imao je odmah nakon završetka studija u filmu Šećerna vodica. Proslavio se ulogom svima dragog ujaka mađioničara Čarlija u seriji Srećni ljudi, a u naše domove ponovo se vratio sa Selo gori, a baba se češlja i sapunici Istine i laži. Nedavno je na sednici Vlade Srbije odlučeno da popularni Bule zameni male ekrane i pozorišne daske sa foteljom predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta.

Branimir Brstina

Branimir Brstina je uspeo ono što je malo kome pošlo za rukom - Vojvođanin se pojednako uspešno iskazao gde god je zaigrao, osvajajući svojom harizmom srca što pozorišne, što filmske i televizijske publike. U očima medijima viđen kao povučen i ćutljiv tip, bez mnogo pompe i gafova, postao je upravnik pozorišta Atelje 212, čiji je član asambla od samog početka svoje glumačke karijere. Dobitnik je svih mogućnih priznanja, počev od Sterijine nagrade, preko Statueta ćurana, do Nušićeve nagrade za životno delo.

Sonja Savić

Najmlađa studentkinja bila je Sonja Savić. Još jedno dete glumac, Sonja je bila oličenje onoga što je predstavljalo klasu visokog rizika. Važila je za buntovnu, beskompromisnu i samo svoju, kako na studijama, tako i na filmu, dajući svojim ulogama vazda prepoznatljivu ličnu notu. Deleći kadar sa Buletom, najpre se ostvarila glavnom ulogom u Šećernoj vodici, a potom su se nizala ostvarenja poput Balkanski špijun, Braća po materi, Kako je propao rokenrol, Mi nismo anđeli, itd. Pored silnih priznanja i nagrada, čitavu profesionalnu karijeru mučila je muku sa porocima, ponajviše zahvaljujućii drugovanju sa rok zvezdama iz EKV-a. Preminula je tek navršivši 47 godina, jedne jesenje noći 2008. godine.

Zoran Cvijanović

Nesuđeni stomatolog Zoran Cvijanović je sinonim za duhovitost, iako mu je prva uloga posle diplomiranja na FDU bila u kultnoj drami Sivi dom, sa kojom se i probio na scenu. Rođenom Beograđaninu slavu su donele komedije početkom i sredinom 90-ih, poput Dva sata kvalitetnog programa, Mi nismo anđeli, Policajac sa Petlovog brda, Otvorena vrata i Složna braća, igrajući uglavnom smušene, lako poistovetljive sporedne likove. Od milja je znan i kao Mile Tranzicija, po svojoj legendarnoj borbi u istoimenoj humorističkoj seriji. Pored sedme umetnosti, Cvija se bavi i reciklažom. Takođe, bio je savetnik za održivi razvoj u Vladi Srbije krajem 2000-ih.

Žarko Laušević

Cetinjanin Žarko Laušević je odmah nakon studija verzirao se kao izuzetan karakterni glumac, tumačeći dobrim delom svoje karijere tragične likove. Sve je počelo sa serijom Sivi dom, a zatim su se zaređali filmski hitovi poput Šmeker, Braća po materi, Boj na Kosovu, Kaži zašto me ostavi, Bolje od bekstva i mnogi drugi. U tom trenutku, početkom 90-ih, bio je na svom vrhuncu. No, poput pregršt njegovih likova, jedan tragični trenutak stavio je tačku na sve to 1993. godine. Lauš je završio iza rešetaka zbog dvostrukog ubistva - večni beleg urezan u njegov lik, koji neprestano mami pažnju javnosti. Nakon preinačenja kazne 1998. godine, snima Nož, ali usled straha od krvne osvete i u potrazi za bolje sutra, odlazi preko okeana, u SAD. Daleko od glume, baveći se molerajem, piše autobiografiju Godina prođe dan nikad, beležeći svoje robijaške dane, koju objavljuje 2011. godine. Iste godine biva pomilovan od strane tadašnjeg predsednika Srbije, a ubrzo mu je dodeljen i pasoš. Posle više od 15 godina izgnanstva iz glume, vraća se na veliko platno sa Smrdljivom bajkom, i sitnim koracima nastavlja tamo gde je nevoljno stao sa svojim stvaralaštvom pre više od dve decenije.