Na samo nekoliko metara od veličanstvenog Pobednika, na mestu gde se nekada prostirao jugozapadni bedem zamka despota Stefana Lazarevića, nalaze se  Kralj kapija i Kraljev ravelin, najbolje očuvani ostaci austrijskog baroknog utvrđenja Beograda.

I dok danas nekadašnji ravelin pruža veličanstven pogled na samo ušće Save u Dunav, a Kralj kapija je neizostavni deo gotovo svih fotografija “Pozdrav iz Beograda”, nekada je ovo bio deo moćnog bedema, ali i najkraća veza između Savskog priobalja i utvrđenog zamka. 

Foto: Pavle Kaplanec

Kapija koja ime nije dobila po kralju

Prva značajnija istraživanja dela Beogradske tvrđave na kojoj se nalaze Kralj kapija i ravelin, sprovedena su šezdesetih i sedamdesetih godina XX veka. Da je u pitanju delo Austrijanaca, i ranije je ukazivao barokni izgled kapije, kao i zapisi koji su ukazivali na to da su tokom austrijske vladavine krajem XVII veka započeti opsežni radovi na obnovi tvrđave. Najdetaljniji zapis o ovim istraživanjima dugujemo arheologu I vrsnom poznavaocu Beogradske tvrđave Marku Popoviću, koji je u svojim radovima detaljno opisao istoriju nastanka ove kapije.

Naime, iako su u ranijim vremenima postojale pretpostavke da je Kralj kapija nekadašnji zapadni ulaz u srednjovekovnu tvrđavu, istraživanja iz druge polovine XX veka ukazuju da je u pitanju prolaz koji je probijen u bedemu u period od 1688. do 1690. godine. Tada su započeti radovi na izgradnji ravelina, odnosno posebnog isturenog dela tvrđave čija je svrha bila zaštita i odbrana ulaza najosetljivijeg dela bedema i ulaza, nama poznatog kao Kralj kapija.

Iako ime kapije ukazuje na to da je u pitanju kapija posvećena nekom kralju, verovatnije je da je ime dobila upravo po novoizgrađenom ravelinu koji je nosio naziv Kraljev ili Lorenski ravelin. Do njega je od Savske padine vodio dobro utvrđeni put, čiji je danas najvidljiviji deo Kapija Savske padine, koja je stepenicama povezana sa ravelinom. Sam ravelin je daljem šancem bio odvojen od Kralj kapije. Zbog ovoga puta je Kralj kapija u narednim periodima nosila razne nazive, te je poznata i kao Šabačka, Bosanska, Vodena, ali Dvojna ili Čifte kapija.

Ponovni prelazak u ruke Turaka, te razorna eksplozija barutnog magacina koja će gotovo potpuno razoriti srednjovekovni grad, uticala je na to da austrijski planovi budu donekle izmenjeni. Grade se novi bastion na prostoru Kraljevog ravelina u sklopu rekonstrukcije tvrđave po planovima venecijanskog graditelja Andrea Kornara. To je i period kada se gradi unutrašnji deo kapije sa prostorijama sa posadu. 

Foto: Pavle Kaplanec - Kraljev ravelin

Kapija koja je preživela mirovni ugovor

Sledeća faza izgradnje Kralj kapije vezana je za još jednu smenu vlasti i projekat Nikole Doksata de Moreza, kada kapija i bedem još jednom menjaju izgled, između ostalog, i zbog eksplozije barutnog magacina u Donjem gradu kojim je razoren dobar deo pređašnjeg utvrđenja. U ovom periodu, dvadesetih godina XVIII veka, kapija dobija svoju današnju prepoznatljivu baroknu fasadu. Gradi se i zgrada straže koja se nalazila iznad samog ulaza, kao i dva stuba, sačuvana do danas, na kojima je počivala drvena konstrukcija mosta. Opsežni radovi su izvedeni i na samom ravelinu koji je izvesno stradao prilikom eksplozije, a u nastavku Kapije izgrađen je i Rimski bunar za neometano snabdevanje vodom grada.

Kralj kapija i ravelin bili su pošteđeni totalnog rušenja austrijskog utvrđenja predviđenog mirovnim ugovorom iz 1739. godine kada je opet, na naredna dva veka, Beogradska tvrđava prešla u ruke Turaka. Ipak, izvršene su izmene, kao što je rušenje zgrade straže iznad kapije, rušenje i obnova zaštitnih bedema ravelina u skladu sa turskim potrebama u više faza, čime je tvrđava dobila današnji izgled, koji je samo bleda senka austrijske tvrđave s početka XVIII veka.

Foto: Milena Arsenić - Unutrašnji deo Kralj kapije

Vidikovac sa najlepšim pogledom

Zub vremena, gubljenje strateškog značaja tvrđave, kao i Prvi svetski rat u kome je Beogradska tvrđava značajno oštećena, uticali su na to da sredinom dvadesetih godina XX veka bude započeta konačna faza pretvaranja nekadašnjih bedema u šetalište. Izgradnjom Velikih stepenica, te rušenjem puškarnica i toparnica, sađenjem drveća i formiranjem travnjaka, Kraljev ravelin pretvoren je u jedan od najlepših delova Kalemegdanskog parka sa koga se pruža pogled na ušće, Zemun, Novi Beograd i Srem. Nekadašnji moćni bastioni koji su štitili  zapadni ulaz u Gornji grad pretvoreni su vidikovce, most ispred Kralj kapije je dobio novi izgled sa drvenim kockama i lančanom ogrado. Nova funkcija ovog nekada vojnog utvrđenja zaokružena je postavljanjem statue Pobednika 8. oktobra 1928. godine.

Ipak, ovo nije baš bio kraj vojne istorije Kralj kapije. Naime, u cilju obezbeđivanja protivavionske odbrane tvrđave, pedesetih godina XX veka prokopana su i utvrđena tri bunkera za potrebe JNA na Gornjem gradu. Jedan od njih nalazi se između Rimskog bunara i Kralj kapije, čime je donekle izmenjena komunikacija između ove dve građevine.

Bolji dani, ipak, nastupili su od sredine šezdesetih godina i tokom narednih decenija se u većoj ili manjoj meri, uglavnom zbog hroničnog nedostatka novčanih sredstava, pristupilo istraživanju, konzervaciji i obnovi ovog izuzetnog primera baroknog vojnog graditeljstva u Beogradu. Poslednji radovi na Kralj kapiji i ravelinu izvršeni su 2009. godine kada su sanirani postojeći problem, posebno kada je u pitanju most koji je jedno vreme bio prepoznatljiv po  izbočini na sredini.