Kroz spisak beogradskih vladarskih dvorova može se posmatrati i razvoj same države. Od skromnog konaka pored Saborne crkve, preko Terazija do velelepnog dvorskog kompleksa na Dedinju, svaka generacija srpskih vladara dodavala je po jedan dragulj u kruni srpske arhitekture. 

Kraljevski Dvor

Kao mesto za izgradnju novog dvorskog kompleksa, odabrano je Dedinje. Na imanju od 135 hektra na najvišem brežuljku Dedinja, prvo je izgrađen Kraljevski dvor, a potom i Beli dvor. U okviru dvorskog kompleksa, neposredno pored dvora, nalazi se Kraljevska kapela Svetog apostola Andreja Prvozvanog.

Po projektu arhitekti Živojina Nikolića i Nikolaja Krasnova, dvor je građen u srpsko-vizantijskom stilu, a za izradu fasade korišćen je beli brački mermer. Izgradnja dvora finansirana je iz ličnih sredstava kralja Aleksandra. Gradnja dvora započeta je 1924. godine, a završena 5 godina kasnije, 1929. 

U prizemlju se nalaze biblioteka sa 35.000 knjiga, kraljev kabinet, zlatni salon, velika trpezarija i svečani hol, svi opremljeni u renesansnom stilu, te  plavi salon opremljen u baroknom stilu. Na prvom spratu nalaze se privatne prostorije. U suterenu su prostorije raskošno oslikane po uzoru na dvorac u Kremlju.

Danas je dvor u vlasništvu Republike Srbije i ustupljen je Aleksandru II Karađorđeviću na korišćenje.

Beli Dvor

Kao i Kraljevski dvor, gradnju Belog dvora započeo je ličnim sredstvima kralj Aleksandar I. Namera mu je bila da napravi rezidenciju za svoje sinove, ali nije doživeo da vidi završetak radova. Izgradnju dvora, koja je započeta 1934. godine, dovršio je 1937. godine knez-namesnik Pavle, koji je ga je pretvorio u svoju rezidenciju. Kao veliki ljubitelj umetnosti, dvor je opremio vrednim umetničkim delima.

Projekat dvora izradio je arhitekta Aleksandar Đorđević. U ovom zdanju posebno je impozantan Svečani hol, koji stepeništem vodi na prvi sprat gde je smešteno pet zasebnih aprartmana za potrebe stanovanja kraljevske porodice. Uz dvor, sagrađeni su i kuhinja i garaža, koji su sa objektom povezani podzemnim tunelom. U osvit Drugog svetskog rata, a na zahtev kneza Pavla, dvoru je pridodato podzemno sklonište. 

Posle Drugog svetskog rata, Beli dvor je služio kao mesto u kome su se održavale svečanosti i primali gosti iz inostranstva. I u skorijoj istoriji, Beli dvor je bio proprište donošenja nekih od najvažnijih političkih odluka. Poslednji šef države koji je primljen u Belom dvoru bio je Predsednik Belorusije, Aleksandar Lukašenko 1999. godine.

Kao i Kraljevski dvor, i Beli dvor je danas ustupljen na korišćenje porodici Karađorđević, a u organizaciji Turističke organizacije Beograda i porodice Karađorđević, povremeno se organizuju posete, koje običnim građanima pružaju uvid u sav glamur evropskih dvorova u samom srcu Srbije.