Kosančićev venac nekada je bio trgovački i kulturni centar Beograda, a danas je mirna i tiha ulica u centru grada. U okolnim ulicama nalazila se i prva knjižara u Beogradu, Državna štamparija, Saborna crkva i Patrijaršija, Konak kneginje Ljubice, a na samom Kosančićevom vencu svoje sedište je imala prva srpska slikarska škola.

Posebnu pažnju na lepoj terasi Kosnačićeve ulice privlačila je kuća za koju se još tada govorilo da u njoj boravi pola srpske nauke. U pitanju je bila kuća na broju 22, u kojoj je živeo i radio Mihailo Petrović, poznatiji kao Mika Alas.

Naučnik i alas

Mihailo Petrović Alas  je jedno od najznačajnijih imena srpske matematike, pisac, inovator, ribolovac. Rođen je u Beogradu 1868. godine u uglednoj beogradskoj porodici, a svoj neobični nadimak je dobio zbog druženja sa savskim i dunavskim alasima. Nakon završetka Prve beogradske gimnazije i Prirodno-matematičkog odseka Filozofskog fakulteta Velike škole u Beogradu, odlazi na studije u Pariz, gde je doktorirao na Sorboni 1894. godine. Po povratku u Beograd radio je kao profesor na Beogradskom univerzitetu na matematičkoj grupi predmeta. Uveo je u nastavu matematike naučno-istraživački metod i potisnuo dotadašnji predavački način učenja.

Kao naučni radnik, istraživač i teoretičar, Mika je stvarao i u penziji. Napisao je oko tristotine naučnih radova i postao redovni član Srpske kraljevske akademije kada je imao samo 31 godinu. Doktor Petrović se bavio i kriptografijom, a njegovi šifarski sistemi korišćeni su u vojsci sve do Drugog svetskog rata. Ovaj čuveni Beograđanin bio je i strastveni putnik i ribolovac. Obišao je skoro ceo svet i napisao više putopisa i članaka o ribarstvu, a Učestvovao je u donošenju prvog "Zakona o slatkovodnom ribarstvu".

Kuća sa najlepšim pogledom u Beogradu

Kuća na Kosančićevom vencu 22  podignuta je  1910. godine, na mestu srušene kuće njegovog dede Novice Lazarevića, beogradskog prote. Projekat kuće izgradio je  arhitekta Petar Bajalović, ali je uvek inventivni Mika značajno uticao na konačni izgled kuće, prilagođavajući ga svojim navikama i neobičnom životu. U svojoj osnovi, u pitanju je bila tipična beogradska porodična kuća sa jednim spratom. Deo kuće zauzimale su prostorije koje je koristio Petrović, dok je drugi bio namenjen za stanovanje njegove sestre Mare sa porodicom.

I tu se završavala sva običnost i počinje neobičnost ovog zdanja. Posebno se isticala fasada koja je osmišljena u kombinaciji tada moderne secesije i srpsko-vizantijskog stila. Iznad ulaza se nalazi balkon koji je na zahtev samog Petrovića napravljen u produžetku njegovog radnog kabineta, kako bi mogao da gleda na ušće Save i Dunava. Iznad balkona ugrađen je neobični zabat u vidu crvenih i belih šahovskih polja. U nišama na stepeništu bile su smeštene figure Napoleona i Paskala. U podrumu se nalazila mala vinarija sa odabranim vinima.

Upravo je ovo bila kuća u kojoj je veliki matemtatičar rođen, proveo čitav svoj život i družio se sa domaćim i stranim naučnicima, uglednim ljudima, običnim građanima, svojim alasima, podučavao kraljeviće, stvarao svoja naučna dela, pisao zabeleške sa svojih putovanja. Ovde je i umro 8. juna 1943. godine.

Kuća Mihaila Petrovića Alasa proglašena je za spomenik kulture 1966. godine. Danas je kuća i dalje na istom mestu, sa nešto izmenjenim izgledom i novom, upečatljivom bojom fasade. Iako nije više među nama, Mika Alas nas i dalje posmatra sa druge strane ulice. Naime, bista Mike Alasa, rad vajara Aleksandra Zarina, postavljena je tačno preko puta kuće.