Dve vesti „zatalasale“ su javnost. Prva da se na području Makiša gradi naselje, i druga da će prva metro linija polaziti iz Makiša. Obe su izazvale rasprave među građanima, stručne javnosti, a bogami i među političarima. Kažu da je reč o jednoj od najvećih projekata u Evropi. Do tada je Makiš bio u fokusu interesovanja kada se govorilo о vodi i kada je policija slavila svoj Dan ili održavala neke pokazne vežbe.

Šta beše juče?

Makiš je naselje u opštini Čukarica, gotovo 12 kilometara udaljen od centra Beograda. Makiš ima i šumu istog imena. Nalazi se u neposrednoj blizini Ade Ciganlije. Ako bi ga teritorijalno locirali, to bi po sveznajućoj Wikipediji bilo: „Okružuju ga Sava na zapadu, Savsko jezero na severu, Čukarica i Čukarička padina na severoistoku, Žarkovo na istoku, Železnik na jugu i Ostružnica na jugozapadu“.

Samo naselje sa gotovo 500 porodičnih kuća uz Obrenovački put nastajalo je 1930-tih godina. Podvodne vode i Sava redovno su plavile prostore Makiša, pa je zabeleženo da su tokom Drugog svetskog rata kopani kanali kojima je voda odvođenja, kako bi prinosi od poljoprivrede bili kako tako zaštićeni.

U vreme Drugog svetskog rata, prokopavani su i odvodni kanali da bi se pospešila poljoprvredna proizvodnja. Već odavno, a i danas, Makiš se pominjao najčešće kao izvorište koje napaja prestonicu vodom. Odnosno, na Belim vodama  su 2 fabrike vode: „Makiš 1“ i „Makiš 2“. A sve je počelo krajem 19. veka kada je Beograd snažno „grabio“ prema Evropi. Jedna od tekovina modernog zapada je bilo i vodosnabdvanje. Nije da je Beograd kuburio sa vodom za piće. Istorija grada, a tako i snabdevanja vodom, ide dva milenijuma unazad, već se povećanjem broja stanovnika pojavila potreba za modernim, po tehničkim standardima, evropskim vodovodom.

Gradske vlasti su odlučile, da pored predloga o korišćenju Save i Dunava, izvorišta u okolini prestonice, za najbolje rešenje - snabdevanje podzemnom vodom iz Makiškog polja. Beše to vreme kada je Nikola Tesla prvi i jedini put posetio Beograd, 1892.godine. Projekat je uradio inženjer Oskar Smreker i na Petrovdan, 12. jula 1892. godine kod današnje Terazijske česme, pušten je u rad prvi savremeni vodovod, čime je Beograd stao „rame uz rame“ sa evropskim prestonicama.

Sadašnjost Makiša

Makiš se često pominje kada je u pitanju policija. Naime, tu je sportski centar Ministarstva unutrašnjih poslova i stadion FK Policajac, nekada Milicionar, kao i mnogobrojnih drugih sportskih ekipa. Podsećanje i na vreme kada je za velikih poplava 2014. godine Makiš bio okružen vodom i odbranjen, a izbegnuto je i prodiranje vode u pogone fabrike vode. Pored fabrika vode, tu je i jedan od najvećih pogona JKP Beogradski vodovod i kanalizacija.

Makiš je i mesto najveće ranžirne međunarodne železničke stanice u ovom delu Evrope. Dužina koloseka u stanici je više od 70 kilometara. Saobraćajnice, vodotokovi i još mnogo toga ima u Makišu. Po poslednjem popisu naselje je imalo 1217 stanovnika.

Budući Makiš, ili mesto gde će se zakopati prva lopata beogradskog metroa?

Kažu da Moskovski metropoliten spada u jedan od najlepših metroa u svetu, barem kada su stanice u pitanju. Statistika govori da se dnevno preveze 12 miliona putnika. Kijev ima metro stanicu koja je najdublju podzemnu stanicu na svetu, gotovo 350 metara ispod nivoa ulice, i dnevno preveze skoro milion ipo putnika. London, Beč, Pariz, Rim i da ne nabrajamo podzemne gradske železnice širom planete. A Beograd? .

Dugogodišnja ideja da prestoni grad dobije metro, u poslednjih nekoliko godina dobija i konkretne obrise. Gradiće se, za početak, tri linije, čime bi se smanjio pritisak na Beogradske ulice, barem se tako očekuje. Izgradnja metroa, predstavlja za svaku sredinu strateški državni projekat. I Grad je objavio: “Tako bi do kraja ove godine trebali početi radovi na metro liniji 1: potez Makiš – Mirijevo dužine 21,1 km sa dvadeset i jednom stanicom. Za njom će krenuti izgradnja linije Depo Bežanija - Mirijevo u dužini od oko 19,2 km sa ukupno dvadeset i dve stanice i delom trase od oko 0,8 km ka železničkoj metro stanici Ž. S. Zemun“.

Preliminarna računica i analize govori da će poslovi izgradnje obe linije metroa koštati oko 4,4 milijarde evra, što nije konačna cena jer se još uvek radi na glavnom projektu druge linije. U posao su uključene kineske i francuske kompanije. Od Banjice planirana je  treća metro trasa, koja ide preko Blok 61 do Bežanije, ukupne dužine  22,7 kilometra. Ova linija će imati 23 stanice. Zna se i izgled kompozicija, zna se i ko će ih napraviti. Ogroman zadatak i posao za one koji su se prihvatili ovoga posla. 

A priča o beogradskom metrou gotovo traje jedan vek. Ipak najozbiljnije se počelo govoriti ali i raditi u vreme legendarnog gradonačelnika Branka Pešiča. Neko je izbrojao da su se četiri države promenile, troduplo više gradonačlenika da bi se za vreme Pešića krenulo sa „mrtve tačke“ i počeo da se razvija projekat prestonog metroa. Grad po­čet­kom se­dam­de­se­tih osni­va Sek­tor za me­tro i izrađena je studiju sa 5 linija samostalnog metroa i 4 linije regionalnog završena je 1976.godine. Projekat je ocenjen kao preskup, i počelo se govoriti o šinskom površinskom prevozu „Tramvajem u 21.vek“. Pred kraj 20. veka ponovo se „zakotrljala“ ideja izgradnje metroa, koja je i pored promene gradskih vlasti, bila duže aktuelna. Reč je o trasi koja bi povezala Zemun sa Vukovim spomenikom.

I upravo ta „turbulentnost“ u političkim promenama, mešanjeu struku, različite ideje kuda bi trebale da idu trase, laki ili klasični metro, samo su učinili da se rodi i šala, kako je pisala Politika „da je Beograd metropola samo do pola – jer joj za ceo epitet nedostaje ovaj nezavinski šinski sistem“. Običaj uz početak radova kod kapitalnih investicija je i stavljanje vremenske kapsule u temelje. Današnji zvaničnici su najavili da gradnja prve linije metroa kreće u novembru i da će biti završena 2028. godine.

Do tada je Beograd i dalje na početnoj stanici, u Makišu.