U centru našeg grada, odmah pored Terazijskog tunela, u Nušićevoj ulici, nalazi se jedan neobičan muzej. Za razliku od ostalih muzeja, ovo je muzej u kom možete slobodno da se fotografišete, glupirate, gromoglasno se smejete ili vrištite.

Dakle, sve što nije dozvoljeno u drugim muzejima, dozvoljeno je u Muzeju iluzija. Muzej ima nekoliko desetina jedinstvenih eksponata među kojima je gumeni crni točak, koji iz drugog ugla izgleda kao zelena lopta, čaša koja je na prvi pogled okrugla, ali na drugi već četvrtasta. Najviši čovek se čini najniži, dok je najniži najviši. Ukratko – sve je iluzija! Sve što mi doživljavamo racionalnim umom, iskrivljeno je i predstavljeno drugačije. Optičke varke vrebaju na svakom koraku u svakoj prostoriji, a svaka od njih je jedno nezaboravno vizuelno, čulno i zabavno iskustvo.

Razigrani eksponati

Varljivi štap koji je pričvršćen za horizontalnu ploču koja se rotira i na svom putu nailazi na zakrivljenu rupu, poigrava se našim osećajem za prostor. Iako ljudski um pretpostavlja da štap ne može da prođe kroz rupu, on ipak kroz nju prolazi.

Hipnotičke iluzije daju nam dva gramofona koja prilikom okretanja prave šare koje u pokretu stvaraju različite slikovne iluzije. Ako ste mislili da ne možete da sedite za stolom sa samim sobom – varate se. Jedan od eksponata je na prvi pogled samo veliki okrugli sto. Međutim, kada sednete za njega, sedećete za istim stolom sa pet svojih kopija.

U jednoj sobi, potrebno vam je samo par koraka da od patuljka postanete džin. U jednom momentu nećete znati da li stojite na ravnoj ili na kosoj podlozi i zapitaćete se da li su zaista zakoni fizike koje vi poznajete tačni – lopte koje se kotrljaju prema gore, voda koja teče uzbrdo. U beskrajnoj sobi ogledala naizmenično su postavljeni paravani i ogledala, u punoj visini zidova, a posetilac  kroz kretanje u ovom prostoru ima iluziju da korača po beskonačnoj sobi.

Drugačiji pogled na svet

Optičke iluzije samo su podsetnik na činjenicu da su naša čula nesavršena, a naše pretpostavke o vidljivom svetu vrlo često iskrivljene. Iako poseta ovom muzeju može delovati samo kao zabava, posetioci mogu mnogo da nauče o vidu, percepciji, ljudskom mozgu i nauci.  Uveriće se da vrlo često oči vide stvari koje mozak ne razume.

Odlazak u muzej iluzija je avantura za sve generacije i nije vam potrebno nikakvo predznanje iz istorije umetnosti, niti bilo koje druge oblasti. Dobro društvo, otvoren um i spremnost da sagledate svet iz druge perspektive je sve što vam je potrebno. Potrebno je i da se opustite. Možda vas upravo ovaj muzej nauči da treba da se prepustite i zaboravite sve činjenice i prethodna iskustva. Savremeni život nas je naučio da hodamo po stabinim i ravnim površinama, po dobro utabanim stazama društva i vrlo često ovaj princip prenosimo i na međuljudske odnose. Uradićemo sve samo da ne izgubimo tlo pod nogama, a možda nam je baš to potrebno da bismo zaista živeli.

 „Čovek ne zna živeti; ne misli, ne razmišlja, ne računa ako ne oseća; ne može neprekidno osećati ako ne zamišlja; a ne može ni osećati ni zamišljati bez strasti, iluzija i zabluda.“

                                                Ugo Foskolo (italijanski pisac, revolucionar i pesnik)  

 

*Naslovna fotografija: Dragana Popović