Ako vas put nanese do Muzeja vazduhoplovstva, verovatno ćete imati utisak da je ostavljen na milost i nemilost vremenu, što se najbolje može prosuditi po stanju u kom se nalazi ulazno stepenište. Delovi su izlomljeni, a oni čitavi su tu možda i od prvog dana kada su postavljeni.

Ukoliko odlučite da posetite ovaj jedinstven muzej, zasigurno će tu biti nekoliko posetilaca koji šetaju po muzeju veoma zainteresovani za ono što se tu može videti. Neko će možda biti nezadovoljan stanjem Muzeja, ali pravi ljubitelji vazduhoplovstva će razumeti koliko je ova postavka veličanstvena.

U susret izgubljenom vremenu

Zgrada Muzeja vazduhoplovstva izgrađena je krajem osamdesetih godina, prema projektu sarajevskog arhitekte Ivana Štrausa. Sama izgradnja, od ideje do kraja radova, trajala je čak dvadeset godina - od 1969. do 1989. Mnogo kasnije, tačnije 2013. godine, zgrada Muzeja je proglašena za spomenik kulture Republike Srbije.

Izgrađena od stakla i betona, ova moderna, impozantna građevina, zbog finansijskih problema u kojoj se nalazi institucija kojoj je ova zgrada dom, se ne nalazi u dobrom stanju, dok sadržaj muzeja izgleda kao vremenska kapsula zarobljena u trenutku kada je napravljena.

Ideja o ovakvom muzeju postoji od prvog leta u Kraljevini Jugoslaviji. Ipak, obistinila se tek 1959. godine, kada je osnovan Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva pri Komandi Ratnog vazduhoplovstva. Zbog neadekvatnih uslova za čuvanje zbirke, muzej je par puta menjao lokaciju do izgradnje nove zgrade napravljene sa zadatkom da predstavi zbirku u punom sjaju. To se i dogodilo 21. maja 1989. godine, kada je muzej prebačen na lokaciju na kojoj je i danas.

Prema podacima muzeja, u zbirci se nalazi veliki broj letelica, od čega je izloženo oko 60 originalnih aviona, helikoptera, jedrilica i druge vazduhoplovne tehnike.

Foto: Depositphotos/Petar Dojkić - Srpski "Orao" deo je stalne postavke 

Od monoplana do delova nevidljivog bombardera

Stalna postavka muzeja prikazuje avione konstruisane od 1910. godine do 1999. godine. Prostorija u kojoj su izloženi eksponati je kružna, tako da se postepeno može videti napredak tehnologije i arhitekture letelica. Prva letelica u nizu, i zasigurno jedna od najznačajnih je jednokrilni avion "Sarić 1". Ovaj monoplan je osmislio i konstruisao subotičanin Ivan Sarić, jedan od pionira jugoslovenskog, a i svetskog vazduhoplovstva. "Sarić 1" je bila prva letelica napravljena na ovim prostorima koja je poletela u oktobru 1910.godine. Napravljen od drveta, platna, točkova motocikla i klavirske žice, ovaj monoplan dostizao je maksimalnu brzinu od 50 km/h i visinu letenja od 30m. Ono što je posebno impresivno je sedište za pilota koje je zapravo pletena baštenska stolica.

Na prvom nivou izložbene postavke, nalazi se mnoštvo zanimljivih, većinom ratnih letelica iz perioda pre i posle dva svetska rata. Recimo, na postavci se mogu videti izuzetni primerci lovačke avijacije Drugog svetskog rata kao što su engleski Spitfajer ili nemački Meseršmit Bf 109 G-2 (jedan od dva sačuvana primerka ovog modela na svetu).

Ono što je posebno zanimljivo je mogućnost da vidite avione domaće konstrukcije kao što je Ikarus 451M, naš prvi avion na mlazni pogon. Utva 66, još jedan avion domaće proizvodnje, jedini je eksponat koji može da se vidi iznutra.

Postavku čine i ostaci aviona srušenih za vreme NATO bombardovanja 1999. godine, delovi poznatog Lokid F-117A "Najthoka" i Lokid-Martin "Fajting Falkona". Ne toliko impresivno kao čitavi avioni, ali ako ste imali želju da vidite "nevidljivog" - eto prilike.

Drugi deo izložbe se nalazi na galeriji. Izuzetan način na koji je konstruisan objekat se ogleda u tome da posetilac, hodajući u nivou sa raznim letelicama koje vise sa plafona, se neumitno oseti kao da ih gleda sa obližnjeg oblaka.

Za razliku od hladnih ratnih aviona, jedrilice izgledaju kao lastavice veselih boja. Tu se izdvaja Ikarusov Orao 2c, koji je jedina sačuvana jedrilica ovog tipa, kao i akrobatska jedrilica “Mačka” koja mami poglede svojim crveno-belim krilima.

Foto: Wikipedia / Краљевић Марко

Nakadašnji giganti

Galerija je posvećena nekadašnjim gigantima - Aviogenex-u i JAT-u, kao i JAT tehnici. Panoi na kojima je oslikana istorija civilnog vazdušnog saobraćaja odiše duhom osamdesetih kada su ove dve kompanije bile na vrhuncu uspeha - Aviogenex sa svojim čarter letovima, a JAT sa svojom značajnom flotom.

Već tih godina, avionima JAT-ove flote iz Beograda se moglo leteti širom Evrope, Azije, Australije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Države, ili kako se tada govorilo - od Melburna do Montreala. Krajem sedamdesetih JAT je prevezao 4 miliona putnika, a 1984. godine bio je zvanični prevoznik i sponzor Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Od svog uspeha tih kompanija ostalo je nekoliko prašnjavih panoa na kojima su osmesi izbledeli.

Kako bi se upotpunio doživljaj lepote letenja, u okviru muzeja postoji i simulator letenja aviona Boing B-737-800. Sam sadržaj se doplaćuje, ali u cenu je uključena obuka od strane iskusnog kapetana letelice. Simulacija leta zveri od 60 tona pri brzini od 400 čvorova (740 km/h) je doživljaj za sebe, a poseban utisak je simulacija poletanja sa Aerodroma "Nikola Tesla" u realnim vremenskim uslovima.

Prema rečima kapetana-instruktora, posetioci su slobodni da "doteraju" letelicu do granice udesa pre nego što on preuzme komande. Ne postoje reči koje mogu opisati osećaj težine aviona pod komandnim palicama.

 

Na kraju posete, ne može se pobeći osećanju sete. Ova institucija još jedan je podsetnik na državu koja je bila na dobrom putu. Iako je u startu vazduhoplovstvo na ovim prostorima u nekim trenucima u istoriji išlo u korak sa svetskim, sada kaska daleko iza. Nekada je i ovaj muzej važio za jedan od najboljih na svetu.

Muzej vazduhoplovstva imao je buran život. Direktori su se smenjivali, a muzej je velikim delom opstajao od prodaje ulaznica, napornog i posvećenog rada zaposlenih i donacija. Neminovna posledica nemara i zaborava je da je osiromašena riznica istorije i kulturnog bogatstva. A muzej će, nadajmo se, dočekati neka bolja vremena.