U Balkanskoj ulici, u centru Beograda, u kojoj su radnje gusto smeštene i koja je čuvar starih zanata, na broju 34. nalazi se skromna radnja, čiji izlog krase šeširi i kape raznih oblika i veličina. Ovaj ušuškani zanatski kutak, rustičnog izgleda, natkriva prepoznatljiva žuta tenda, a natpis "Rade" crvenim slovima već 70 godina govori da je to pravo mesto za sve koji žele najbolju, ručno rađenu kapu u gradu.

Od učenika do učitelja

Radnju za izradu kapa i šešira je pre Drugog svetskog rata otvorio šeširdžija Radoslav Stefanović, u to doba majstor svog zanata. Ona se tada nalazila na broju 28. da bi kasnijih godina, tačnije 1950. godine, bila izmeštena i pomerena na broj 34. Tu se, u istom ruhu, nalazi i dan danas.

Radoslav Stefanović, zvani Rade, dugo je učio zanat od svog oca , u prostorijama blizu tadašnjeg beogradskog hotela "Grand", na uglu današnjih ulica - Kralja Petra i Gračaničke. Kako se u tim godinama obučio i postao školovani šeširdžija, poželeo je da se osamostali i otvori svoju radnju. Tako je Balkanska ulica, a i Beograd, dobila svog šeširdžiju.

Vreme u kom se radnja otvara, odisalo je elegancijom. Kako je strma i dugačka Balkanska ulica bila ona kojom se dolazi u Beograd, posao u Radetovoj radnji je cvetao. Izbacujući gotovo svakodnevno veliki broj šešira, Rade postaje jedan od najcenjenijih majstora.

Svoje znanje je godinama prenosio na naslednike, pa je tako dugo posao vodio i Radetov sin Branislav. Međutim kada je Rade preminuo neko vreme se vodilo pitanje ko će i da li će nastaviti ovaj porodični zanat.

Te 2000. godine Goran, muž Radetove ćerke Vere, donosi odluku da nastavi ono što je Rade započeo i da pokuša da održi, sada već dugu tradiciju.

Foto: Wikipedia/Orjen

Modeli za svačiji ukus

Po preuzimanju radnje, Goran je odlučio da proširi ponudu. Učio je dugo i vredno da bi obogatio radnju novim modelima. Tako se danas u radnji "Rade" može pronaći pregršt kapa i šešira, nekoliko vrsta kačketa, cilindri, beretke, šapke, viziri, turbani, a neretko i šubare, pa čak i kape za mažoretkinje.

Ipak, najtaženiji model je lenjinka ili moskovljanka. To je model kapa-kačket koji postao popularan kada ga je davnih dana Lenjin poneo. Njena popularnost ni danas ne jenjava pa je i dalje prave.

Materijali od koji se prave šeširi su isključivo prirodni. Sam postupak pravljenja ume da bude težak, ali je uvek zanimljiv i sa svakim modelom drugačiji.

Odabrani materijal se potapa u vruće vezivno sredstvo nalik lepku. Da bi rad bio moguć neophodno je da se malo sačeka i prohladi, nakon čega se postavlja na odgovarajući kalup kako bi se dobio željeni model.

Ono što u celom procesu najduže traje jeste sušenje materijala, za koje su čak potrebna cela dva dana. Sledeći korak je postavljanje znojnice sa unutrašnje strane, na delu gde će se šešir "nasloniti" na glavu. Nakon toga počinje izrada na određenu veličinu kao i stilizovanje oboda šešira. I za kraj se stavlja ukrasna traka, koja se razlikuje od modela do modela.

Izrada kapa je slična, i za nju su potrebni izabran materijal, kalup i pegla. Ali, ono što je zajedničkom svim vrstama kapa i šešira i što je neophodan "sastojak" jesu spretne ruke i ogromno iskustvo, koje i čini ovu radnju u Balkanskoj ulici posebnom.

Šeširi iz Radetove radnje i na TV ekranu

Mnoge serije su obogaćene radovima iz ove radnje. Ali zadatak kao što je napraviti 300 šešira za jednu seriju u kratkom roku, predstavlja veliki "zalogaj" čak i za profesionalce.

Šeširi i kape koje su nosili glumci filma i serije Montevideo delo su zaposlenih u Radetovoj ranji. Takođe kadrovi serija "Koreni", "Kralj Petar I", "Sveti Georgije ubiva aždahu", i još mnoge druge, upotpunjeni su šeširima i kapama, poteklim iz Balkanske ulice.

Šarolika je lepeza mušterija ove radnje. Šešire vole gotovo svi, i lekari, političari, advokati, poznati pevači i glumci, umetnici, kao i članovi Akademije nauka. Vole ih kako stariji tako i mlađi sugrađani, a možda ih najviše vole stranci.

Neretko se u radnji "Rade" nađu strani državljani poput Šveđana, Danaca, Japanaca... Neke turističke organizacije dovode svoje putnike baš ovde kako bi videli pravu autentičnu zanatasku radnju koje u njihovim zemljama ne postoji ili su davnih dana nestali.

Fascinirani celokupnim doživljajem, slikaju se i obavezno odlaze sa kupljenim komadom šešira ili kape nazad u svoju domovinu. 

Čuvari porodičnog nasleđa

Danas u radnji vlada veoma zdrava radna i prijatna atmosfera. Iako gotovo da se zaposleni ne vide od raznih kapa i šešira koji su okačeni na svakom slobodnom milemtru bilo na zidu ili staroj beloj vitrini koja ispunjava prostor radnje, nasmejani su i spremni za nove izazove. U radnji dominira porodično nasleđe, kako vlasnika tako i zaposlenih te je glavni majstor treća generacija iste porodice, koja još od vremena kada je Rade bio živ, radi u radnji.

U ovom modernom vremenu lepo je znati da u Beogradu još uvek postoje i da se gaje prave vrednosti. Stari zanati poput ovog, daju pečat našem gradu i doprinose lepoti i očuvanju tradicije i porodičnog nasleđa.