Heroj.

Reč koja asocira na odvažnost, snagu (telesnu, ali i onu mentalnu i duhovnu) i hrabrost da se pretnjama pogleda pravo u oči.

I danas će po herojima ulice poneti svoje nazive. O njima će brujati mediji, ili ćemo herojem nazvati svakoga ko se usudi prkositi nepravdi.

Reč heroj nikako ne asocira na kakvo malecko, plašljivo stvorenje koje će nas pre raznežiti namesto da nam izazove divljenje i strahopoštovanje. Nikada tim imenom nećete nazvati jednu sitnu, živahnu ptičicu koja vam svako malo sleće na prozor i kljuca ostatke mrva što su komšije istresle kroz prozor.

Osim ukoliko živite u Beogradu i znate da je upravo takvo stvorenjce imalo čast postati nezvaničnim simbolom prestonice. "Teška" svega 30-tak grama, ova pernata loptica staće u svačiji dlan, i već vekovima nastanjuje prestonicu kao njen punopravni stanovnik.

Pogodili ste – reč je o vrapcu, verovatno najrasprostranjenijoj vrsti ptica na svetu. U ma koje doba dana, na zimu ili na leto, ovaj raspevani mališan ukrasiće svojim cvrkutom svaku krošnju i grm. Međutim, znate li gde počinje priča o ovom neobičnom junaku, i zbog čega smo baš vrapca proglasili simbolom glavnog grada?

Grafika: Nepoznati turski grafičar - Opsada Beograda 1456.

Da li su baš svi junaci mnogo jaki i opasni?

Nekada davno, pre gotovo 6 vekova, život prestonice bio je pod gvozdenom rukom Otomanske imperije. Ovdašnji živalj, pak, mogao se jedino uzdati u čojstvo i junaštvo svojih vojskovođa i vladara. Borbe su znale biti duge i iscrpljujuće, a svaki napad Turaka unosio bi strah međ’ pošten svet.

Tako je bilo i leta 1456., kada je vojska sultana Mehmeda II počela prilaziti Beogradu iz pravca Kraljevine Ugarske. Napad je bio žestok, ali je hrišćanska vojska, predvođena Sibinjanin Jankom, uspela odbiti napad na iznenađenje obe sukobljene strane.

Sultanu je jedino preostalo da povuče ostatak svoje vojske, što je odmah narednog dana i učinio. O podvigu hrišćana dugo se nakon toga pripovedalo širom Evrope. Iza krvave borbe ostalo je mnogo mrtvih, a među telima vojnika, kako legenda kaže, ležao je i jedan vrapčić.

Ptičica beše pogođena sa tri strele – i toliko je vojnika moglo smrtno stradati da ovo minijaturno stvorenje nije postalo nesuđenim učesnikom ljutitog obračuna. Verujući da je možda spasao tri života, meštani su vrapca proglasili simbolom Beograda.

Koliko je istine u ovom predanju verovatno nikada nećemo saznati. Ostaje vam da se zapitate može li perjana loptica koja vam je jutros sletela na balkon biti daleki potomak "vojnika" iz Jankove čete? Naklonosti ka vrapcima, ipak, oduvek je bilo u našem narodu, te vrabac svoj "statusni simbol" duguje, pre svega, pesnicima i slikarima. "Živ, živ, živ! Hvala bogu, ja sam jošte živ!" – ovako započinje stihove o veselom vrapcu naš čika Jova Zmaj. Dok su ga pesnici slikali rečima, dživdžan bi se često našao i na pravim slikarskim platnima. A ko god je 2009. godine pratio Univerzijadu u Beogradu, sigurno se seća i njene maskote – vrapca po imenu Srba.

Grafika: TenFinge / Promo - Popularni dživdžan je bio maskota 25. Univerzijade održane u Beogradu 2009. 

Još jedan od njih uspeo je pronaći svoje mesto među narodom, doduše, nešto južnije od glavnog grada. Obuven u opanke i sa šajkačom na glavi, ovaj maleni ptić postao je zaštitnim znakom Vrnjačke Banje. Da li zbog svoje živahnosti, ili pak svesrdne pomoći u borbi sa insektima koji prete usevima hrane, tek, vrapci su nam uvek bili veoma dragi susedi. Zato smo im vremenom pripisali i neke naše, ljudske osobine, poput vedrine, marljivosti i živosti duha.

Novi izazov - borba za očuvanje vrabca

Nevolja je, međutim, u tome što je ovih "junaka" u Beogradu svake godine sve manje. Umesto zelenila i svežeg vazduha, prestonicom su zavladali beton, asfalt i zagađenja zbog kojih se vrapci sele ka periferiji, gde još uvek mogu pronaći veće količine hrane.

To će nam potvrditi i stručnjaci i iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. Naime, svakih 5 godina populacija vrabaca manja je za 15%. Znate li, na primer, da će tek polovina mladih ptića dočekati proleće? Njima će tokom zime "presuditi" hladnoća i nedostatak hrane, pa iako još uvek nisu među ugroženim vrstama, sva je prilika da je i našim pernatim herojima ponekad potrebna mala pomoć.

Kako im onda olakšati svakodnevni gradski život?

Pre svega, ako u vašem kraju ima vrabaca, setite se da ih s vremena na vreme počastite zrnevljem. Posuda sa vodom dobro će im doći kada im tokom vrelih letnjih meseci zatreba okrepljenje, a ukoliko imate dvorište, obezbedite im utočište gde će pronaći spas od hladnoće.

Sve vas ovo ne košta mnogo, a vrapci će svakako naći način da vam uzvrate za brigu. Mušice i paukovi za njih su prava poslastica, i rado će potamaniti insekte koji vam dosađuju dolaskom toplih dana. Uostalom, to je najmanje što možemo učiniti za naše male, živahne junake – baš one koji nas podsećaju kako odvažnost i snaga ne moraju uvek krasiti samo one mnogo jake i opasne.