U vreme kada je na mestu peščanih dina nastajao grad, novi i moderan, naš Novi Beograd nastala je i osmogodišnja škola “Laza Kostić“.  Tih 70-tih godina za veliku SFRJ Novi Beograd je bio najveće gradilište stanova smeštenih u visoke solitere, stanova za potrebe pripadnika ondašnje Jugoslovenske Narodne Armije koja je ujedno bila najveći investitor blokovske gradnje Novog Beograda. 

Tako u bloku 23, okružena stambenim zgradama, u samom centru bloka gradi se i završava prelepa, i za taj period izuzetno moderna, osnovna škola. Dobija ime “Sedam Sekretara Skoja“. 

Školu je projektovao po zahtevu vojnog investitora čuveni arhitekta dipl.ing. Aleksandar Stjepanović, pri čemu je dao na volju svojoj umetničkoj mašti, te je tako nastala ova divna građevina.

Škola van svog vremena 

Razuđene fasade obrađene crvenom fasadnom opekom, pokrivena razigranim krovnim ravnima od crnog lima, plenila je poglede prolaznika, a posebno dece koja su volela da provode vreme u školskom dvorištu.

Poseban akcenat u unutrašnjem uređenju dat je funkcionalnosti učionica i kabineta, te su tako kabineti za fiziku, hemiju i tehničko obrazovanje bili u potpunosti prilagođeni i opremljeni za izvođenje raznih eksperimeata i praktične nastave. 

U sklopu škole postojala je i potpuno opremljena zubarska ambulanta u kojoj su dugo godina, stalno zaposleni zubar i stomatološki tehničar, bili na raspolaganju đacima i deci iz okolnih vrtića.
U prizemlju škole svaka učionica ima svoju terasu koje su koristili učenici mlađih razreda. Znao si da si veliki kad konačno kreneš na sprat u petom razredu. 

Poseban deo prizemlja bio je namenjen produženom dnevnom boravku mlađih razreda. Tu se nalazila i potpuno opremljena kuhinja, trpezarija, kao i česme koje su služile đacima da operu ruke pre ulaska u trpezariju. Dugo godina su zapravo topli obroci za učenike bili spremani u toj kuhinji, pa su mlađi razredi imali i doručak i užinu i ručak u školi.

Školska biblioteka bila je opremljena neophodnim lektirama, beletristikom, periodikom, enciklopedijama... Svi đaci su automatski postajali članovima biblioteke, a posebene godišnje nagrade dodeljivane su učenicima koji su, prema bibliotekarskoj evidenciji, pročitali najviše knjiga te godine. 

U zdravom telu, zdrav duh 

Sportski deo škole povezan je staklenom pasarelom sa "učećim" delom i sastoji se od velike fiskulturne sale, male sale i bazena. 

Velika sala imala je SVE: koševe, odbojkašku mrežu, rukometne golove, sve sprave za sportsku gimnastiku, uključujući grede, razboje, kozliće, strunjače, konja sa hvataljkama i karike. 

Mala sala je originalno bila namenjena za stoni tenis i dugo je služila kao pomoćna sala za  fizičko tako da su i niži i viši razredi jednovremeno mogli imati časove fizičkog. 

Posebna atrakcija i velika radost mnogim generacijama koje su prošle kroz školu bio je zatvoreni bazen. Tako su đaci svih osam razreda u obaveznom rasporedu, pored dva časa fizičkog nedeljno imali i po dva časa plivanja. Naravno, vodilo se računa i o neophodnim pratećim prostorijama, te su učenici koristili moderne svlačionice sa tuševima, pre i posle časova fizičkog. Ovakav sadržaj i danas je retkost u školskim objektima, a tada, sedamdesetih godina, bazen je imala još samo OŠ “Branko Radičević” u bloku 45.

Bezbrižne osamdesete

Novi talas osamdesetih zahvata školu, te se u prizemlju škole iz godine u godinu organizuju igranke. Slušao se pop i rok, đuskalo, gledalo i zagledalo, posebno pripremalo za tako veliki događaj kao što je školska igranka. Naravno da su se tu rađale, a bogami i umrle razne prve ljubavi. 

Tih godina su popularni dečji pesnici neretko gostovali u školi, recitovali svoje pesme, čitali priče i poklanjali svoje knjige. Mika Antić, Desanka Maksimović, Ljubivoje Ršumović,... bili su redovni gosti, barem jednom godišnje, predstavljali su se svakoj novoj generaciji učenika. 

Prostrano dvorište škole bilo je glavno mesto za večernje okupljanje starijih razreda. Svako veče se sedelo na velikim stepenicama (obično do 22h), nekoliko momaka je sviralo gitare, pevalo se, pričalo, ogovaralo, zaljubljivalo i raskidalo. Desila se i poneka fer tuča, ali se već sutadan prijateljstvo nastavljalo kao da ništa nije bilo. 

Tih osamdesetih godina škola je imala svoju himnu koja je obavezno izvođena od strane talentovanih učenika na svakoj priredbi. 

Sedam mladih ljudi, narodnih heroja

Padoše na čelu partije i SKOJa

            Sad je ovde škola đaka i heroja

            Zato nosi ime "Sedam sekretara SKOJa"

Snagu nama daju vaši ideali

Bratstvu i slobodi živote ste dali

            Sad je ovde škola đaka i heroja

            Zato nosi ime "Sedam sekretara SKOJa"

Uticaj devedesetih na ovu ustanovu

Devedesetih, država počinje da se raspada, sve se menja, pa i "7 sekretara SKOJa" postaje "Laza Kostić". Krizne, teške godine donele su i teške mere, te škola pokušava da se koliko toliko održi i plaća svoje troškove izdavanjem "nepotrebnih" prostorija raznim malim privrednicima. Tako se otvara pekara u školi, pa mala prodavničica slatkiša i grickalica, forokopirnica... Kuhinja prestaje sa radom, bazen takođe. 

Izborila se škola, preživela i danas prati trendove tehničko tehnološkog napretka. Stare zelene table zamenjene su novim, “pametnim”. Kabinet za tehničko opremljen je računarima, kao i biblioteka, pojavila se i nova pop kultura, te su zidovi hodnika iscrtani lepim umetničkim grafitima. Bazen je renoviran i ponovo na raspolaganju đacima, postavljeni su solarni paneli i solarni bojler za zagrevanje bazena. Ekskluziva je i veštačka stena napravljena u nekadašnjoj maloj sali za stoni tenis, te sad učenici imaju priliku da se oprobaju u ovom nadasve zanimljivom i korisnom sportu. Zamenjena je dotrajala ograda oko škole, posađeni četinari i napravljen prilaz za osobe sa invaliditetom. 

Kuriozitet je da iako je škola promenila svoje ime, biste sedmorice sekretara SKOJa još uvek stoje i podsećaju na neko prohujalo vreme i vrednosti koje je to vreme nosilo. 

Zub vremena i nedostatak investicionog održavanja nagrizlii su školsko dvorište koje strpljivo čeka da se grad/opština dosete da renoviraju ovo fantastično zdanje čije su arhitekte dobile Oktobarsku nagradu davne 1978 godine.  

I danas je atraktivna, kako po svom izgledu, tako i po sadržajima koje nudi učenicima i lokalnom stanovništvu. Učenici sami uređuju časopis "Putokazi", imaju svoju televiziju "Lazoviziju", aktivne su i razne sekcije, kao i englesko pozorište. Škola je redovan učesnik manifestacije "Radost Evrope", te učenici imaju priliku da ugoste drugare iz drugih zemalja, upoznaju se sa različitim kulturama, stvaraju nova prijateljstva, a neretko putuju u uzvratne posete. 

Odskočna daska uspešnih ljudi

Ova škola iznedrila je mnoge poznate i uspešne ljude, a neki od njih su: Dobrica Jovanović, višestruki pobednik na međunarodnim takmičenjima iz matematike i fizike; glumci Andrija Kuzmanović, Marko Pavlović, Ljubomir Bulajić; Nikola Ćaćić, teniser.