Posle ratova za oslobođenje svih Južnih Slovena i ujedinjenja u jedinstvenu državu, razrušeni Beograd postaje arhitektonska pozornica na kojoj su nicali simboli obnove i brzog privrednog i ekonomskog razvoja koji je usledio između dva rata. Jedan od tih simbola biće i Palata Izvozne banke, smeštena na adresi Terazije br. 7.

Simbol međuratnog procvata Terazija

U prvim decenijama XX veka, Terazije su još uvek nosile pečat ubrzanog i neplanskog razvoja beogradske srpske varoši koji je usledio u decenijama borbe za oslobođenje od Turaka. U nizu prizemnih i jednospratnih zgrada, izdvajala se tek poneka višespratnica i najviša zgrada u Beogradu, Palata društva “Rosija”, današnjeg Hotela “Moskva”. Uvidevši nephodnost regulacije ovog novog gradskog jezgra, još pre Balkanskih ratova počela je izrada planova uređenja ulice Terazije, tadašnje Kralja Milana i Terazijskog platoa. Dalje sprovođenje plana na kome je radila prva žena arhitekta u Srbiji, Jelisaveta Načić, prekinuli su ratovi i njeno potonje povlačenje iz sveta arhitekture.

Ipak, novi izgled Terazije bio je neminovan. U novinskom članku iz 1922. godine u dnevnim novinama “Vreme”, sa velikim uzbuđenjem se najavljuje pokretanje monumentalnog projekta uređenja Terazijske terase, kojim je bilo predviđeno otvaranje pogleda iz centra Beograda ka Savi i Sremu. U samom tekstu se navodi potreba planske izgradnje okolnih zgrada na Prestolonaslednikovom trgu, kako bi se ovaj veličanstveni vidik bio usmeren i prikladno uokviren. Kao primer uspešnog projekta zgrade koja će činiti deo ovog novog i modernog izgleda Terazija ističe se upravo Palata Izvozne banke.

Palata Izvozne banke

Sama zgrada nastala je usled potrebe jedne od najstarijih i najuspešnijih bankarskih ustanova u zemlji, Izvozne banke, da obezbedi trajno rešenje za smeštaj svoje administracije i filijale. Izvozna banka osnovana je još za vreme Obrenovića, 10. maja 1901. godine “sa zadatkom pomaganja i unapređenja zemaljske izvozne politike”. Pored toga, Izvoznoj banci je ustupljen čitav niz privilegija - od dobijanja na besplatno korišćenje državnog zemljišta za potrebe izgradnje objekata za poslovanje banaka do oslobođenja od svih vrsta poreza i doprinosa na prihode i imovinu banke. Ovaj privilegovani položaj, omogućio je banci da uspešno prebrodi godine ekonomskog Carinskog rata, kao i Prvog svetskog rata. Po oslobođenju, sedište banke se iz Francuske vraća u prostorije u Knez Mihailovoj ulici broj 39, koje su bile neadekvatne za smeštaj administracije.

Za izgradnju nove upravne zgrade odabran je plac na raskršću Terazija, Kolarčeve i Knez Mihailove ulice, tačno prekoputa čuvene kafane “Albanija”. Sam projekat je još pre 1914. godine poveren čuvenom beogradskom arhitekti Danilu Vladisavljeviću, ali je usred rata izgradnja počela tek 1921. godine. Završetak gradnje decembra 1923. godine, arhitekta Vladisavljević neće doživeti, te će ga umesto njega nadgledati Nikola Nestorović. Da se ništa nije prepuštalo slučaju, ukazuje i to da je za glavnog preduzimača odabran član Upravnog odbora Izvozne banke, inženjer Miloš Savčić.

Projekat Palate predstavljao je monumentalno zdanje površine 3000 kvadratnih metara, koji su se prostirali na pet spratova, uz podrum, suteren, prizemlje i međusprat. U suterenu i podrumu su se nalazili sefovi i arhive banke, deo prizemlja je bio namenjen za smeštaj filijale banke, dok su međusprat i prvi sprat bili predviđeni za kabinete direktora i uprave banke. Zgrada je bila izuzetno tehnički osposobljena za ono vreme. Imala je dva lifta, jedan za stanare zgrade i zaposlene, drugi teretni. Sve prostorije su imale centralno grejanje koje je obezbeđivala ložionica u suterenu, kao i dvostruki vodovod - savski za tehničku vodu i gradski za pijaću vodu. Lokali u prizemlju imali su i poseban sistem za rashlađivanje u vidu velikih ventilatora, koji su bili vešto skriven gipsanim detaljima i rezbarijama. Na vrhu zgrade, skrivena od pogleda, nalazila se velika letnja bašta namenjena za organizovanje koncerata i drugog zabavnog programa za potrebe stanara.

Da je ovo zdanje bilo izraz gotovo nesputane moći, govori i impresivna fasada, koja pored natpisa “Izvozna banka” na atici, zidu iznad krovnog venca, sadrži i skulpture Merkura i Prelje kao simbola trgovine i domaće radinosti. Prozračnost zgradi daju visoki prozori i balkoni, a trag secesije se vidi u zanatski izrađenim gipsanim ukrasima. Osećaj raskoši i bogatstva prenesen je i unutrašnjost koja je rađena u kombinaciji veštačkog mermera, sa detaljima od majolike (ukrasne keramike) i gipsa. Za opremanje prostorija uvezen je nameštaj iz Nemačke, a procenjeno je da je na unutrašnje opremanje potrošeno 20 miliona ondašnjih dinara.

Više od upravne zgrade

Pored smeštaja banke, za čije potrebe je korišćen manji deo zgrade, palata je obuhvatala i 25 stanova, petosobnih i devetosobnih, dva restoran i 10 lokala u pasažu koji je završavao gvozdenom kapijom koja je vodila u poseban ulaz u suteren. Danas se pasaž završava ulaskom u neobični tržni centar smešten u Čumićevom sokačetu.

I upravo su ovi lokali od samog starta privukli veliku pažnju Beograđana. Pažljivo birani zakupci nudili su najfinije i najluksuznije proizvode. Tako saznajemo da se u pasažu nalazila najveće stovarište (prodavnica) nameštaja, delikatesne radnje, prodavnice štofa i graderobe za gospodu i dame. Svoj frizerski salon imao je i popularni frizer Bugarski, koji je tridesetih svakodnevno oglašavao usluge električne ondulacije i “izrade” francuskih frizura.

Posebnu pažnju izazivao je varijet “Palas Kristal”, zabavna pozorišna scena, koji je držao Ivan Cverger. U oglasu objavljenom u “Vremenu” 1925. godine, Cverger navodi da su predstave “familijarnog karaktera”, cene građanske i pića čista, te sala dobro zagrejana. Ovaj lokal biće i deo događaja koji Beograd do tada nije video - “Teslićevih priredbi”, koje je organizovala najveća ondašnja fabrika likera i rakija “P. Teslić” iz Siska. Naime, u čast rođendana kralja Aleksandra, 17. decembra 1925., fabrika likera organizovala je u periodu od 10-12 i 17-19 časova besplatno točenje svojih najboljih likera u nekoliko poznatih lokala na Terazijama i Knez Mihailovoj ulici. Za završne svečanosti odabran je varijet “Palas Kristal”, u kome je održana prigodna zabavna priredba kojoj je građanstvo moglo besplatno da prisustvuje.

Pored toga, veliki lokali u pasažu i suterenu bili su ustupani za organizovanje umetničkih izložbi, te dobrotvornih i drugih skupova.

Zlatno vreme Palata i Izvozne banke završiće se Drugim svetskim ratom. Tokom bombardovanja, deo unutrašnjeg dela zgrade je uništen. Posle rata, više puta su rađene rekonstrukcije i dogradnje, sa više ili manje uspeha. Izvozna banka je ujedinjena sa Beogradskom zadrugom, Jadransko Podunavskom bankom i Beogradskom trgovačkom bankom, te je novembra 1946. godine formirana Jugoslovenska izvozna i kreditna banka. Ova banka uspešno je funkcionisala sve do godina tranzicije i rasada Jugoslavije, a zvanično je prestala sa radom januara 1997. godine kada joj je oduzeta dozvola za rad usled nelikvidnost. Ipak, Palata Izvozne banke i dalje ponosno stoji u svom svom sjaju.