Ukoliko krenete jednom od zelenih vračarskih ulica od Tašmajdana ka Slaviji, velika je verovatnoća da ćete naleteti na zgradu koja svojim izgledom, na prvi pogled, ne odaje da se iza njene sive soc-realističke fasade nalazi jedna od oaza beogradskog duha. Pored table sa veselim Harlekinom, ovu tajnu odvaje vam i prolaz ukrašen muralima i grafitima koji vas vodi u dvorište u kome je već decenijama smešteno Pozorište DADOV. Kao prvo amatersko pozorište sa stalnim repertoarom u Beogradu, Dadov već 60 godina istrajava u nameri da mladim glumcima i umetnicima pruži priliku da prvi put stupe na "daske koje život znače". 

Grafika: Pozorište DADOV

Dramski Atelje Doma Omladine Vračar

Neobično ime ovog alternativnog omladinskog pozorišta u sebi krije akronim punog naziva koji glasi Dramski Atelje Doma Omladine Vračara. Morate priznate da ovaj naziv ne odiše buntom i specifičnim asfaltskim humorom, koji su danas prepoznatljiva odrednica Dadova. A sve je počelo u sasvim druga, daleko "ozbiljnija" vremena, kada je grupa entuzijasta sa Vračara na čelu sa Jovan Ristićem, Zoranom Ratkovićem, Mihajlom Tošićem i Momčilom Baljakom, odlučila da "zakuva" pozorišnu stvar i "izbaci" na ulicu Komitet omladine Vračara. Dobro, nisu ih baš izbacili, ali su se 1958. godine uselili u Molerovu 33, gde će Dadov (i Komitet) ostati narednih šest godina. 

Na tom mestu rođeno je pozorište koje je po prvi put mladima dalo mogućnost da iskažu svoj kreativni bunt i upoznaju se, kroz predstave i školu glume, sa savremenim trendovima svetske pozorišne scene. U malom prostoru porodične kuće, srušeni su zidovi, improvizovana bina i ugrađeno 120 sedišta. Zvanični početak rada pozorišta i prva premijera vezuje se za 27. decembar 1958. godine, kada su Miloš Žutić, Jelisaveta Sablić, Ninoslava Radošević i Srba Milin odigrali svoje prve dadovske uloge u predstavi "Gradinar".

Istovremeno, Dadov je postao i centar muzičkog života. Ovde se prvi put u klubu "Euridika" puštao džez i ploče, nastupale su Siluete, Elipse i Zlatni dečaci, a osamdesetih (i na novoj lokaciji) postao je stecište alternativnog i rokenrol života gde su prve nastupe imali Partibrejkersi ili Đule Van Gog. Može se slobodno reći da je Dadov često nosio taj epitet "prvi". Pošto je sredinom šezdesetih kuća u Molerovoj vraćena vlasnicima, Dadov je svoje predstave igrao u "Božidarcu" i "Pozorištu na Krstu", da bi konačnu adresu dobio 1968. godine selidbom u prostor u Ulici Đure Salaja 6a (danas Desanke Maksimović).  

Od Dadovaca do profesionalaca

Od samog osnivanja, zaštitni znak i znak raspoznavanja ovog pozorišta postalo je igranje klasičnih predstava na poseban, dadovski način. Zahvaljujući glumcima i rediteljima Dadova, "Mnogo buke ni oko čega" je postalo mjuzikl, "Tartif" je dobio sasvim drugi kraj, uvek se išlo na pomeranje granica. Za ovo pozorište podjednako su karakteristična i premijerna izvođenja nepoznatih pisaca od strane mladih glumaca. Zahvaljujući čuvenoj školi glume Dadova, koja je namenjena deci i srednjoškolcima, danas veliki beogradski i srpski glumci imali su svoj prvi susret sa svetlima pozornice. Ako bi počeli da nabrajamo ko je sve bio član, spisak bi zauzeo veći deo teksta, a neki od njih su: Miloš Žutić, Svetlana Bojković, Predrag Ejdus, Jelisaveta Seka Sablić, Feđa Stojanović, Mirjana Karanović, Dara Džokić, Marko Živić, Miloš Samolov, Srđan Karanović, Nenad Stojmenović, Goran Jevtić, Tamara Dragičević, Ivan Zekić, Miloš Biković, Brankica Sebastijanović, ali i mnogi drugi. Danas se pionirska uloga pozorišta Dadov oslikava se i u nekadašnjoj Beogradskoj reviji, odnosno festivalu amaterskih malih scena BRAMS – preteči BITEF-a.

Red, ukus, prefinjenost i talenat

Kada se uprava i članovi Dadova nisu borili sa birokratijom, a to se zbog specifičnog duha pozorišta često dešavalo, svoj rad su predstavljali i na međunarodnoj sceni. Posebno je značajan veliki uspeh na Svetskom festivalu amaterskih pozorišta u Monte Karlu 1965. godine koji, po mišljenju istoričara srpske kulture, predstavlja najveći domet našeg amaterizma. Zahvaljući odličnoj igri glumaca u predstavi "Izbiračica" u režiji Nebojše Komadine, osvojio prvo mesto u konkurenciji pozorišta iz 21. zemlje sveta. Veliko priznanje glumcima odao je i osnivač čuvenog francuskog Nacionalnog teatra, Žan Vilar  koji je ovu predstavu nazvao "enciklopedijom pozorišta" i tom prilikom je izgovorio: "Trupu sa Vračara krase red, ukus, prefinjenost i talenat”.

Ovo nije bio jedini uspeh dadovaca. Veliki uspeh postigla je i predstava "Mali Malkolm i njegova borba protiv evnuha" za koju se smatra da je zlatno delo pozorišta u režiji Zorana Ratkovića. Ova predstava odnela je pobedu na festivalu u Hvaru 1968. godine, pobedivši slavno Šentjakobsko gledališče iz Kranja u kome su igrali i bivši profesionalni glumci. Pobediti profesionalce bilo je moguće samo zahvaljujići Dadovcima koji su igrali sa velikim žarom i oduševljenjem.

Beogradska ustanova kulture

Nakon više od 200 premijera predstava, brojnih osvojenih nagrada i priznanja, selidbe iz Molerove ulice na današnju adresu 1968. godine u zgradu u ulici Desanke Maksimović, koja je napravljena baš za potrebe ovog pozorišta, rad Dadova je krunisan 2008. godine kada je pozorište priznato kao ustanova kulture grada Beograda.

I dalje je aktivna škola glume, koja dva puta godišnje organizuje audiciju za prijem novih članova, koji osnovne pozorišne veštine savlađuju u tri grupe podeljene po starosti: mlađi osnovci, stariji osnovci i srednjoškolci. 

Od svog nastanka, do današnjeg dana, pozorište Dadov je sinonim za alternativno pozorište, školu, instituciju i malu fabriku magije, koja je uvek drugačija, revolucionarna i mlada, sa dugom tradicijom, ali čvrstom rešenošću da traje.