Prvi bioskop u Beogradu, a samim tim i na Balkanu, otvoren je 1896. godine na Terazijama. Samo dvadesetak godina kasnije, dogodila se prva privatna bioskopska projekcija, i to na Belom dvoru gde su u tom trenutku živeli Aleksandar Karađorđević i njegova porodica.

U to doba film je još bio blizu naučne fantastike (poput slanja Tesla automobila u svemir ovih dana, za nas), a kućne projekcije nezamisliv luksuz. Baš kao što je bio slučaj u terazijskom bioskopu, filmovi su bili nemi te je umajmljen pijanista i klavir koji je stajao pored platna i muzikom pratio dramu. Onda je na scenu stupio i zvuk, za potpun ugođaj. Mala sala je bila okrečena u zeleno i smeštena u suteren kraljevskog dvora, gde su se nalazile i druge prostorije za razonodu i tajne razgovore. Postojala je - i još uvek postoji - soba za razgovore, uz čija vrata se nalazi fontana koja je žuborenjem trebalo da zaustavi radoznalce koji bi pokušali da načuju kako teče poverljiv razgovor.

Presto za maršala

Najbolji deo ove priče jeste da sve o čemu smo pisali postoji i danas. A kako je određenim danima Dvor otvoren za posete, ovaj intrigantni podrum možete videti svojim očima, budući da predstavlja najzanimljiviji deo kompleksa dostupan posetiocima. U sobi za razonodu je danas bilijar, kao i muzički stub (a ako ste dovoljno radoznali možda uočite i diskove pored njega i steknete uvid u to šta prestolonaslednik voli da sluša u slobodno vreme). Takođe ćete primetiti da je sala sa platnom podeljena na dva nivoa, verovatno iz arhitektonskih i praktičnih razloga. To nas, pak, dovodi do vremena posle Karađorđevića a pre novog milenijuma, a koje je za Beli dvor značilo mahom ime koje svi znamo - Josip Broz.

Paradoksalno (ili baš nasuprot), pričalo se da Tito nije voleo da provodi vreme na nekadašnjem dvoru kraljeva. Ali da ipak nije mogao, ili želeo, da odoli podzemnim prostojama. Brojni gosti jugoslovenskog maršala prisustvovali su projekcijama u najstarijem privatno bioskopu u okolini. Sam Broz je najviše voleo da gleda vesterne, poželjno sa Džon Vejnom u glavnoj ulozi ili režiserskoj stolici. A kada je ovim predstavama prisustvovao neko od gostiju, nasuprot platna se odigravala druga predstava. Malobrojna publika je sedela u nekoliko redova sedišta, dok je maršalova fotelja bila usamljena i izdignuta iznad svih.

Ako posetite Kraljevski dvor i upitate vodiča za informaciju ove vrste, čućete da je Tito ovaj performans najviše voleo da izvodi kada su u publici predsednici republika ili članovi kraljevskih familja. Isto je navodno bilo i kada mu je u goste došla Elizabeta II, britanska kraljica. Danas bioskop koriste poslednji izdanci porodice Karađorđević, ali su u određenim prilikama svi dobrodošli da je obiđu.