Simbol moderne trgovine danas su tržni centri bez kojih mnogi Beograđani teško mogu da zamisle savremeni način života. Preteča današnjih tržnih centara bile su Robne kuće "Beograd" kojih se dobro sećaju svi oni koji su odrasli pre devedesetih godina.

Prva Robna kuća "Beograd" otvorena je 1959. godine. Ova robna kuća je od samog početka bila dobro snabdevena i građani su je rado posećivali. Sve što je novo, brzo privuče pažnju radoznalih građana, koji su od prvog dana jurišali na robnu kuću da vide šta sve tu ima.

Zlatno doba

Prvoj robnoj kući nije bila potrebna reklama. Osim što se o njoj pričalo, roba koju je ona nudila bila je kvalitetna i uredno složena. Veliki broj proizvođača je izlagao svoje proizvode na rafovima i izbor na svakom odeljenju je bio toliko veliki da su joj mogle pozavideti i mnoge specijalizovane radnje. U njoj je radilo 225 trgovaca i 55 službenika.

Kada se robna kuća otvorila, građani su šetali i obilazili odeljenja, veselo se vozeći sa sprata na sprat, prvi put u životu, pokretnim stepenicama.

U pedeset prodajnih odeljenja, moglo se kupiti sve. O tome koliko je dobro bila snabdevena govori i podatak da se na odeljenju čarapa nalazilo osamdeset pet muških, devedeset pet dečjih i trideset pet ženskih modela čarapa. Samo odeljenje trikotaže nudilo je sto modela. Na odeljenju sa gramofonskim pločama, mogla se slušati muzika, a postojale su i kabine u kojima se mogla probati konfekcija.

U samoj robnoj kući postojalo je i odeljenje Komunalne banke u kojoj se mogao podići kredit na licu mesta.

Servisna služba dostavljala je pakete na kućnu adresu, a stručni tim robne kuće montirao je aparate po stanovima. Čitava ekipa ljudi se trudila da kupci budu zadovoljni. Trgovci su bili ljubazni, uvek tu za kupce, a ipak nenametljivi.

Cene su bile niže nego u drugim radnjama, zbog velikog prometa koji je smanjivao trgovinske marže. Vrlo brzo, male beogradske radnje su potpuno bačene u zapećak. Za kvalitetnu robu, građani su u robnoj kući mogli da kupe ono što im je potrebno za mnogo manju cenu nego u specijalizovanim radnjama, a prodavci nisu morali mnogo da govore o robi – njen kvalitet je govorio sam za sebe.

Robne kuće "Beograd" počele su da niču u svim većim gradovima u Jugoslaviji. Broj objekata je neprestano rastao, kao i broj zaposlenih u robnim kućama. Robne kuće "Beograd"  nekada su bile treći lanac po veličini u Evropi, a prvi u Istočnoj Evropi.

Stečaj i privatizacija

Međutim, kako svemu dođe kraj, došao je i kraj socijalističkom načinu trgovanja u burnim devedesetim godinama. Politička događanja i ekonomske prilike u državi odrazile su se i na Robne kuće "Beograd". Agonija je počela 1996. godine, kada su prepuni rafovi postajali sve prazniji i prazniji.

Stečaj je proglašen u maju 2002. godine, a ubrzo posle toga, Robne kuće "Beograd" su privatizovane. Za njihovu kupovinu bilo je zainteresovano 40 domaćih i stranih firmi.

Mnogo godina posle privatizacije Robnih kuća "Beograd", veliki broj objekata ostao je prazan, dok neki od njih, posebno u unutrašnjosti, nikada nisu ni renovirani.