Današnje potrošačko društvo ima svoj koncept kupovine i nabavke. Svakodnevne potrepštine kupuju se u megamarketima, a velika većina ljudi, ukalupljena u savremenom načinu života, snabdeva se u tržnim centrima. Ljudi iz drugih gradova dolaze u "Ušće", "Deltu", "Big" i u ostale centre, koji se najčešće razlikuju samo po svetlećim natpisima poznatih ili manje poznatih robnih marki.

Preteča modernih tržnih centara

Nekada je, naravno, bilo drugačije. Pre tačno sto deset godina Beograd je dobio prvi robni market. Među stanovnicima prestonice je zaživela nova moda, i beogradske dame i gospoda su kupovali u novootvorenom tržnom centru, luksuznom zdanju na beogradskoj kaldrmi, u jednoj od najlepših starogradskih ulica, Kralja Petra, nedaleko od Knez Mihailove ulice i Kalemegdana. Tokom godina, namena ovog zdanja se menjala, ali je ova građevina ostala poznata po svom starom imenu Robni magazin. Zgrada je izgrađena 1907. godine i to je bila prva robna kuća u glavnom gradu, potpuno drugačija od tadašnjih radnji, podignuta sa namerom da se napuste dotadašnji načini trgovanja u malim dućanima i da se uvede model fiksiranih cena sa malim maržama i velikim prometom.

Roba u novom centru je bila prepoznatljiva po svom vrhunskom kvalitetu.

Foto: Wikpedia - Beogradski trgovac i poslanik, Bencion Buli

Biser secesije

Zgrada Robnog magazina je predstavnik secesionističkog umetničkog pravca iz Beča koji je tih godina stigao u Beograd. Secesija je prepoznatljiva po upotrebi betona, keramike, gvožđa, ornamentike i dekoracije, a među obeležjima stila su i geometrijski ukrasi, naturalistički motivi, ornamentika lišća i cveća i drugi.

Svoj nesvakidašnji izgled, zgrada Robnog magazina duguje upravo secesionističkom stilu arhitekte Viktora Davida Azriela, koji je još kao student bečkog univerziteta dobio ponudu da uradi projekat izgradnje prve robne kuće u Beogradu za bogatog jevrejskog trgovca Benciona Bulija. Prema rečima stručnjaka, ideja o zdanju, kao i delovi enterijera i eksterijera, doneti su iz Beča, dok su arhitektonske crteže uradili beogradski studenti. U to vreme, ova zgrada, sa zastakljenom površinom fasade u gvozdenoj konstrukciji, predstavljala je pravu revoluciju u domaćem graditeljstvu. Zanimljivo je da je zgrada Robnog magazina jedino autorsko delo arhitekte Azriela.

Zgrada ima podrum i četiri etaže. Prizemlje, međusprat i sprat osmišljeni su kao jedinstveni prodajni prostor, a poslednji sprat namenjen je skladištu. Uz prodajni prostor, u zadnjem delu, nalaze se kancelarije.

Foto: Arhitektonska enciklopedija Beograda - Oglas za radnju "Bota i Herman"

"Gvozdena kuća" – nekad i sad

U istoj ovoj ulici, nedaleko od zgrade Robnog magazina, rođen je i naš čuveni pisac Branislav Nušić koji je jednom prilikom nazvao ovo zdanje "gvozdenom kućom". Kada je otvoren, Robni magazin je imao samo nekoliko radnji, među kojima su radnja braće Almuli, zagrebačka trgovina "Bota i Herman", manufakturna radnja Petra Milanovića i trgovinsko preduzeće na veliko "Tekstil". Kasnije, namena robne kuće je menjana. Jedno vreme, u njoj se nalazila prodavnica nameštaja Prve jugoslovenske fabrike nameštaja "Bote i Ermand D" iz Zagreba. Pedesetih godina prošlog veka ova zgrada je služila kao internat za učenike. Početkom osamdesetih zgrada je renovirana i fasada joj je rekonstruisana. Pretvorena je u robnu kuću "Grateks" u kojoj se prodavala kvalitetna roba probranih stranih firmi. Nakon toga, postala je prodajni prostor "Eurosalona" u kom se prodavao nameštaj. Danas su rafovi prve robne kuće zamenjeni stolovima "Kafeterije" i umesto u kupovinu, ovde možete doći da popijete kafu.

Savremeni tempo života donosi nove navike i potpuno drugačiji estetski doživljaj arhitekture, ali ipak, neka zdanja, kao što je ova staklena konstrukcija, odolevaju 21. veku i brzini kapitalističkog društva. Građevine su neizbežne i nezaobilazne ljudske tvorevine i često smo skloni da velika arhitektonska dela posmatramo samo kao obične zgrade koje same po sebi postoje. Međutim, prolazeći pored zdanja Robnog magazina, osećamo dublje prepoznavanje bogatstva arhitekture i jedinstvenost ovog zdanja koje nas na trenutak odvaja od savremene globalističke kulture.